Zašto velike crnogorske kompanije bilježe loše tržišne rezultate

Teško je racionalno objasniti kako kompanije sa velikom imovinom kojom gazduju u svojim oblastima u Crnoj Gori i dominantnim, ako ne i monopolskim položajem, ostvaruju ili veoma male profite ili pak skoro konstatno bilježe gubitke u poslovanju koji se, kao u slučaju državne Elektroprivrede, često mjere desetinama miliona eura.

Paradoksalna situacija je i sa Plantažama, Lukom Bar, Duvanskim kombinatom iz Podgorice, ali i nekim drugim kompanijama.

Kompanijama rukovodi Vlada, a bordovi direktora i kancelarije su puni partijskog kadra. Iako su gubitaši, često su sponzori mnogih “državnih projekata”, a rastu i stavke za plate i ostale troškove i pored najava štednje.

Elektroprivreda decenijama posluje na troškovnom principu i kao najveći državni sistem uvijek je bila u funkciji vladajuće garniture, posebno kada je trebalo čuvati socijalni mir i opraštati dio neplaćenih računa za struju nerentabilnom Kombinatu aluminijuma

Elektroprivreda decenijama posluje na troškovnom principu i kao najveći državni sistem uvijek je bila u funkciji vladajuće garniture, posebno kada je trebalo čuvati socijalni mir i opraštati dio neplaćenih računa za struju nerentabilnom Kombinatu aluminijuma.

Vrijednost imovine EPCG procijenjena je na iznos preko 1,06 milijardi eura, a samo ta kompanija činila je uvijek više od trećine ukupnog privatizacionog potencijala u Crnoj Gori. EPCG je prošle godine ostvarila gubitak koji se mjeri desetinama miliona eura, a samo za prvih devet mjeseci ove godine ostvarila je gubitak od 14,88 miliona eura.

Iz EPCG, kažu, međutim da je „negativno poslovanje kompanije 2011. prouzrokovano nizom faktora na koje EPCG većim dijelom nije mogla da utiče”.

“Kao prvo, Crna Gora je zemlja kojoj na godišnjem nivou nedostaje 30 odsto električne energije pa na njen poslovni rezultat znatno utiče i cijena električne energije na međunarodnom tržištu.

Naime, ukoliko se energija uvozi po cijeni koja je znatno viša od one koje propisuje regulator, razlika predstavlja gubitak EPCG. Stoga se ne može govoriti o monopolističkoj pozicije EPCG, u poslovno-finasijskom i tarifnom smislu, već o regulisanoj djelatnosti koja EPCG obavlja shodno zakonu”, istakli su iz EPCG.

Šta bi bilo da su cijene struje tržišne

Iz te kompanije dodaju da cijenu električne energije određuje Regulatorna agencija za energetiku, “što automatski anulira bitnu karakteristiku jednog monopoliste”.

“U slučaju da EPCG posluje u skladu sa slobodnim tržištem i realnim tržišnim cijenama projekcija je da bi EPCG poslovala sa profitom od oko 75 miliona eura godišnje.

Takođe, poslovni rezultati u velikoj mjeri zavisi i od hidroloških prilika, jer se 60 odsto energije porizvodi u hidroelektranama, dok je izlazna cijena električne energije iz termoelektrane veća zbog cijene uglja.

Na negativno poslovanje kompanije u 2011. značajno je uticala smanjena proizvodnja zbog hidrološki nepovoljne godine, koja nije zabilježena u posljednjih 60 godina.

Faktori koji su takođe uticali na negativni razulatat u 2011. su i odluka RAE o 100 odsto naplatnoj stopi, dozvoljenim tehničkim gubicima od 9 odsto, niskoj stopi povrata na investicije kao i smanjenju cijene električne energije u prethodnom periodu”, tvrde iz EPCG.

Na kraju iz ove kompanije napominju da je optimizacijom troškova i “pravovremenim odlukama menadžmenta, EPCG u 2009. i 2010. godini, poslovala sa pozitivnim rezultatima”, kao i da se posjedovanje imovine ne može direktno upoređivati sa poslovnim rezultatima.

Za plate u Plantažama 16 miliona

Podgoričke Plantaže, u dominatno državnom vlasništvu, raspolažu imovinom vrijednijom više od 120 miliona eura, a godinama prave profit od svega nekoliko miliona eura.

Za razliku od iznosa godišnjeg neto profita godinama pada u oči izuzetno visoka stavka koja se tiče troškova zarada zaposlenih u iznosu većem od 16 miliona eura.

Prošlogodišnji profit Plantaža iznosio je 2,71 milion eura.

Tokom prvih devet mjeseci ove godine neto profit Plantaža iznosio je 1,29 miliona eura i bio je nešto viši u odnosu na uporedni period prošle godine.

Gledajući dosadašnju praksu prema konsolidovanom bilansu poslovanja nakon tri kvartala ove godine ostvareni neto profit najvjerovatnije će biti još manji.

Iz Plantaža juče nijesu mogli da odgovore na pitanja: zašto svake godine bilježe relativno skromne profite imajući u vidu ukupnu vrijednost aktive kojom kompanija raspolaže kao i dominantan položaj u proizvodnji i kvalitetu vina i ostalih proizvoda, kao i zašto su u kompaniji troškovi radne snage tako visoki?

Kao razlog što ne mogu odgovori na pitanja naveli su početak velike nagradne igre, a zaposleni koji su trebali da daju podatke, bili su navodno službeno odsutni.

Toleriše se višak zaposlenih

Broker iz “Bull and Beara” Aco Jovović kao glavne razloge zašto firme sa velikom imovinom i monopolskim položajem prave ili male profite ili velike gubitke navodi “ograničenost tržišta i pad prihoda kao posljedicu smanjena tražnje za njihovim proizvodima”.

"Ukoliko uporedite bilanse pojedinih od ovih monopolskih preduzeća sa sličnima iz regiona vidjećete, na primjer, da su troškovi zaposlenih u Plantažama dvostruko veći nego u hrvatskoj kompaniji iz iste branše Kutjevo”, istakao je Jovović

“Ali mislim da je najbitniji razlog ogroman višak zaposlenih u većini kompanija koje su i dalje u većinskom državnom vlasništvu i praktično vođenje socijalne politike na nivou države preko tih monopolskih preduzeća u kojima je država i dalje većinski vlasnik.

Ukoliko uporedite bilanse pojedinih od ovih monopolskih preduzeća sa sličnima iz regiona vidjećete, na primjer, da su troškovi zaposlenih u Plantažama dvostruko veći nego u hrvatskoj kompaniji iz iste branše Kutjevo”, istakao je Jovović.

Prema njegovim riječima, najveća hrvatska vinarija ostvaruje za 30 odsto veće prihode od Plantaža.

“Plantaže imaju čak preko pet puta veće troškove zaposlenih u odnosu na vinariju Rubin iz Kruševca koji ima prihode na nivou od 25 miliona eura.

Do sličnih rezultata bi došli ako bi upoređivali i ostale kompanije iz drugih sektora, bilo da je u pitanju turizam, energetika ili lučka djelatnost.

Nerealno je očekivati dokle god je država većinski vlasnik u monopolskim preduzećima da će joj biti primarni cilj što veći profit akcionarima”, zaključio je Jovović.

Luka Bar, u državnom vlasništvu, prije skoro dvije godine kada se oslobodila viška zaposlenih premjestivši ih u izdvojeno društvo Kontejnerske terminale i generalne terete, stekla je sve uslove da konačno u kontinuitetu postane profitabilna.

To se, međutim, nije desilo, a ovogodišnji devetomjesečni minus od 68 hiljada eura, najbolje to pokazuje.

Kompanija gazduje sa aktivom vrijednijom od 76 miliona eura i predstavlja glavni izlaz i ulaz u Crnu Goru za trgovinu najjeftinijim - morskim putem. Prošle godine ostvarila je neto profit od svega 188 hiljada eura.

Ostaje velika dilema šta su pravi razlozi za katastrofalne rezultate Duvanskog - neznanje njegovog dugogodišnjeg menadžmenta i uprave, namjera izvršne vlasti da sa lica zemlje zbriše nezgodnog svjedoka organizovanog šverca cigareta krajem 90-ih itd.

U oči bode stavka vezana za troškove zaposlenih koji su za godinu narasli za više od pola miliona eura.

Iz Luke Bar se brane da su zaposlili 30 pripravnika, ali troškove njihovog rada refundiraće na kraju vjerovatno opet država. Uz njih je zaposleno još 50 vozača za vozila “fijata” proizvedena u Srbiji, ali oni nijesu dobili stalan posao.

Jedna od nastarijih kompanija u Crnoj Gori, Duvanski kombinat, zabilježio je za devet mjeseci gubitak od 2,2 miliona eura.

Interesantno je da ovaj dominantni proizvođač cigareta na domaćem tržištu prodaje trenutno svega oko šest odsto ukupnog broja prodatih cigareta tokom kalendarske godine.

Zbog nagomilanih dugova, ova kompanija koja je u stečaju nalazi se pred likvidacijom.

Ostaje velika dilema šta su pravi razlozi za ovako katastrofalne rezultate domaćeg proizvođača cigareta: neznanje njegovog dugogodišnjeg menadžmenta i uprave, namjera izvršne vlasti da sa lica zemlje jednostavno zbriše dosta nezgodnog svjedoka organizovanog šverca cigareta krajem 90-ih godina prošlog vijeka, ili možda neke još zagonetne aktivnosti u DKP-u koje sežu do današnjih dana.

U Jugopetrolu kažu da im ne odgovaraju visoke cijene

Aktiva Jugopetrola kojom gazduje grčka državna kompanija Helenik Petroleum vrijedna je više od 102 miliona eura.

Kotorski Jugopetrol glavni je dobavljač naftinih derivata u Crnoj Gori koji zbog monopolskog vlasništva nad tankovima duž obale, ali i dosta neubičajenog ugovora sa Vladom, ima privilegiju da maltene na čitavom tržištu diktira cijene goriva.

Uprkos tome, Jugopetrol je za tri kvartala ove godine ostvario neto profit od svega 1,9 miliona eura što je čak za 72 odsto gori rezultat nego u uporednom periodu prošle godine.

Građani Crne Gore tokom ove godine plaćali su rekordne cijene naftinih derivata.

Iz Jugopetrola su, međutim, saopštili da im visoke nabavne i prodajne cijene “ne odgovaraju” jer pada potrošnja, a njihova marža i dobit “zavisi od prodaje po litru goriva, a ne od ukupnog obrta”.

Kao drugi glavni razlog lošeg ovogodišnjeg rezultata iz Jugopetrola navode otpis dijela kapitala u susjednoj BIH.

Naime, u BIH je Jugopetrol gazdovao sa tri benzinske pumpe koje su godinama konstantno bilježile gubitke u poslovanja. Zbog toga su te pumpe zatvorene, a taj dio umrtvljenog kapitala je otpisan.

Iz EPCG tvrde da su bolji od EPS-a i HEP-a

Iz EPCG kažu da “slični problemi opterećuju gotovo sve elekroprivrede regiona tako da EPS bilježi poslovni minus od preko 350 miliona eura iako je Srbija zemlja sa uravnoteženim elektroenergetskim bilansom, tj. nije uvozno zavisna kao CG”

Iz EPCG kažu da “slični problemi opterećuju gotovo sve elekroprivrede regiona tako da EPS bilježi poslovni minus od preko 350 miliona eura iako je Srbija zemlja sa uravnoteženim elektroenergetskim bilansom, tj. nije uvozno zavisna zemlja kao Crna Gora”.

“Hrvatski HEP bilježi gubitak od preko 40 miliona eura za prvo polugodište 2012. godine i to zbog sličnih razloga koje opterećuje i EPCG.

Za prvih 9 mjeseci 2012. godine gubitak EPCG je duplo manji nego u istom prošlogodišnjem periodu.

Razlog za to su smanjenje potrošnje KAP-a na 85 MWh, povećanje cijene električne energije i uvoz na planiranom nivou.

Smanjenjem potrošnje KAP-a odnos proizvodnje i potrošnje je uravnotežen, a funkcionisanje cjelokupnog elektro-energetskog sistema znatno stabilnije.

Ovo je uslovljeno, bez obzira na krajnje nepovoljnu hidrološku situaciju, da je za sada izostao uvoz dodatnih količina električne energije.

Uvoz je, trenutno, na nivou godišnje ugovorenih količina, a nadamo se da će tako ostati i u posljednjem kvartalu ove godine, s obzirom na to da se očekuje period obilnijih padavina”, kažu iz EPCG.

( Marija Mirjačić )