Bavljenje filmom u zatvorenom društvu
"Nakon što je film godinama smatran zlom, rabinski establišment je shvatio da ne može zanemariti rastući uticaj filma"
"Izraelska kinematografija stiče prepoznatljivost širom svijeta, izraelski filmaši osvajaju nagrade na festivalima, poznati su po svijetu i sve me to motiviše da snimam filmove i dotičem ljude širom svijeta", kaže izraelska rediteljka Efrat Šalom Danon, autorka dokumentarnog filma "Sanjalice" o dvije ortodoksne djevojke koje žele da se bave filmom u zatvorenom religijskom društvu, piše tportal.
Fascinirao me taj fenomen žena koje nikada nisu pogledale film, koje ne smiju ni da uđu u kino
Ona je film napravila iz ličnog iskustva gledajući svoju sestru: "Život ortodoksne jevrejske žene podijeljen je na dva dijela: u jednu ruku ona vodi normalan život – radi, podiže porodicu, sa druge strane kao religiozna žena mora da slijedi pravila koja joj nalaže vjera.
Mora se prilagođavati nepisanom pravilu skromnosti: mora nositi skromnu odjeću, pokrivati kosu nakon što se uda, ne smije ostajati sama u prostoriji s drugim muškarcem koji joj nije muž ili član porodice...
U nekim ortodoksnim zajednicama ženama nije dopušteno da voze i generalno možemo reći da žive u zatvorenom i patrijarhalnom društvu. Ortodoksni svijet nije mi stran jer je moja sestra postala religiozna prije 17 godina i kroz nju sam upoznala svijet ortodoksnog ženskog filma.
Fascinirao me taj fenomen žena koje nikada nisu pogledale film, koje ne smiju ni da uđu u kino. Te su žene za mene pioniri, i to je ono što me uvelo u priču – snaga stvaranja uprkos svim ograničenjima i snaga ženstvenosti u zatvorenom svijetu u kojem žive".
Kamera u svijetu žena
Jedan od najvećih problema za rediteljku je bio da uđe s kamerom u svijet tih žena.
"Među glavnim vrijednostima tih žena je skromnost i nepokazivanje u javnosti, zato su bile jako sumnjičave prema meni kao sekularnoj rediteljki. I nakon dugog istraživanja konačno sam našla Ruhamu i Tikvu koje su pristale da učestvuju u filmu, ali bilo je teško dobiti odobrenje rabina.
Nakon što je film godinama smatran zlom, rabinski establišment je shvatio da ne može zanemariti rastući uticaj filma
One su istovremeno bile uplašene zbog filma a željele su da se “izlože”.
Rediteljka priznaje da svijet od izraelskog filma još uvijek očekuje angažovane teme, od pitanja holokausta do današnjih političkih vrenja, ali kaže da to više nije pravilo:
"Izraelski se film razvija, traži nove teme i žanrove. Nadam se da i ja kao rediteljka mogu ponuditi nove poglede. Važan je razlog za razvoj izraelskog filma popuštanje vjerske stege.
Nakon što je film godinama smatran zlom, rabinski establišment je shvatio da ne može zanemariti rastući uticaj filma i da bi bilo bolje da ga odobre nego da ga ljudi gledaju krijući. Ipak, još uvijek postoje radikalna stremljenja prema ženskoj kinematografiji i zato treba dosta hrabrosti za učestvovanje u tim filmovima".
( Jelena Pavićević - Tatar )