Špigl: Amerika, zemlja prošlosti
"Politička mržnja, stagnacija ekonomije i obrazovanja, raspadnuta infrastruktura", najugledniji njemački magazin sagledava stanje vodeće zemlje svijeta
Ujka Sem leži u postelji, priključen na infuziju i s toplomj erom u ustima. "Američki pacijent", ispisali su urednici njemačkog "Špigla" ispod sumorne slike na naslovnoj strani svog uglednog magazina, sugerišući da je pacijent, zapravo, cijela Amerika.
"Sjedinjene Države traće svoju ulogu modela za ostatak svijeta. Politički sistem je zatrovan apsurdnim nivoom mržnje, ekonomija stagnira, a infrastruktura pada u jadno stanje raspalosti. Ove izborne večeri, mnogi Amerikanci gube vjeru u budućnost svoje zemlje", navodi se u Špigelu.
"Poslije briljantnog vijeka i grozne decenije, SAD su, u ovoj izbornoj godini dostigle tačku u svojoj istoriji kada očigledno više ne može da bude poricano da je realnost života u SAD tako mnogo u suprotnosti s tvrdnjom da je to najbolja zemlja na svijetu", dodaje se u njemačkom nedjeljniku.
Njemci decenijama nisu na taj način pisali o Amerikancima. Njemački novinari, koliko prije deceniju, uglavnom su se svađali sa sagovornicima ako se drznu da kritikuju SAD, a i u jednoj popularnoj TV seriji iz osamdesetih, u kojoj je Jugoslavija bila prikazana kao zemlja u kojoj je magarac važno prevozno sredstvo, fina njemačka porodica sija od sreće kada čuje da treba da se odseli - u Ameriku. Šta je to sada osvijestilo Njemce?
U nekim djelovima Njujorka vodovi za struju nisu ukopani, nego vise po banderama
Oni kažu: uragan Sendi. I prije strašne oluje, infrastruktura na Istočnoj obali je bila više nalik na Njemačku, ali od prije Prvog svjetskog rata. U Bruklinu i Kvinsu, djelovima magičnog Njujorka, vodovi za struju nisu ukopani, nego vise po banderama. A pokazalo se da ne rade ni generatori. Premda se zna da će Njujork, posebno Menhetn, biti s vremena na vrijeme žrtva uragana, grad nema bilo kakav sistem za odbranu od njih - štaviše, piše "Špigl", iako je vremenska prognoza bila precizna četiri dana prije potopa, džakovi s pijeskom nisu bili efikasno nagomilani oko električnih centrala, bolnica ili ulaza u tunele, već oko oblakodera investicione banke Goldman Saks.
Amerika je, međutim, oduvijek bila zemlja koja se brižno stara o svojim bogatašima, a drugima šta bog da, pa su Njemci to prećutkivali. Sada, međutim, o svojim problemima glasno govore i misleći građani SAD.
Američka stvarnost je daleko od "najbolje zemlje na svijetu"
Tako se poznati kolumnista "Njujork tajmsa" Tomas Fridman vozio najbržim vozom u zemlji, od Vašingtona do Njujorka, i zaključio: "Našoj zemlji treba obnova". A scenarista Aron Sorkin, autor mnogih legendarnih TV serija, cinično govori zašto je američka stvarnost daleko od "najbolje zemlje na svijetu":
Predvodimo svijet u samo tri kategorije: po broju građana u zatvorima, broju odraslih koji vjeruju da su anđeli stvarni i po troškovima za odbranu, gdje trošimo više od sljedećih 26 zemalja zajedno"Apsolutno nema dokaza koji mogu da podrže tu tvrdnju. Sedmi smo u svijetu po pismenosti, 27. u matematici, 22. u nauci, 49. po životnom vijeku, 178. po smrtnosti djece i odojčadi, treći u prosječnom prihodu domaćinstava, četvrti u radnoj snazi i četvrti u izvozu. Predvodimo svijet u samo tri kategorije: po broju građana u zatvorima, broju odraslih koji vjeruju da su anđeli stvarni i po troškovima za odbranu, gdje trošimo više od sljedećih 26 zemalja zajedno", kaže Sorkin.
Novinari "Špigla" SAD opisuju kao zemlju ograničenih mogućnosti, čija kriza je veoma obuhvatna, a kao najgoru činjenicu vide to što zemlja i dalje odbija da razgovara o uzrocima svog opadanja. Kritička misao se doživljava kao nacionalna izdaja.
Njemci nastavljaju gdje je stao Sorkin. Svaki četvrti od 600.000 mostova u SAD je, zvanično, ili "neodgovarajući", ili zastario. Prema nekim studijama, ta zemlja bi trebalo da ulaže 225 milijardi dolara godišnje u infrastrukturu, da bi 2050. ona bila na zadovoljavajućem nivou - to je čak 60 odsto više nego što ulaže danas.
List pominje i razlike između Vašingtona i unutrašnjosti, između sjevera i juga, gradova i sela... Zemlja je zaboravila dane Frenklina Delana Ruzvelta i njegovog "Nju dila" koji je ojačao Ameriku na duži rok. Prošlo je vrijeme kada je predsjednik Dvajt Ajzenhauer riješio da premreži zemlju auto-putevima, ili kada je Lindon Džonson objavio "rat siromaštvu" i ukinuo status građanstva druge ili treće klase, s obzirom na boju kože. A nema ni onog duha kao kada je Džon Kenedi objavio da će Amerika poslati čovjeka na Mjesec u narednoj deceniji.
Kalifornija troši više para na zatvore nego na univerzitete
Kolumnista "Tajma" Farid Zakarija piše da baš tim, prohujalim vremenima, Sjedinjene Države imaju da zahvale na svom potonjem napretku. On sada najavljuje dolazak "postameričke ere". Mladi diplomci američkih univerziteta iz Kine i Indije sve više se poslije studija vraćaju u svoje zemlje. Istovremeno, sve manje mladih Amerikanaca može sebi da priušti studiranje. Država Kalifornija danas troši više para na zatvore nego na univerzitete.
Predsjednik Obama za sada ne uspijeva da održi obećanje i ujedini zemlju. Republikanci se tvrdo drže svoje doktrine i ne žele da sarađuju s njim, "otimačem novca poreskih obveznika", "socijalistom". Među republikancima uticajna je i ultrakonzervativna grupa "Čajanka", koju pomenuti Aron Sorkin naziva "američkim talibanima". A talibani u Avganistanu, gdje SAD šire slobodu i demokratiju bespilotnim letjelicama, nisu ni blizu poraza...
Galerija
( Večernje novosti )