Problemi Obamine vlade slični onima koji su gurnuli Grčku u krizu

Sjedinjene Države imaju više toga zajedničkog sa zaduženim državama južne Evrope nego što to žele da priznaju. A ako država uskoro ne postigne dogovor o mjerama za smanjenje deficita, sličnosti će biti nemoguće ignorisati. "Fiskalna litica" je neposredna prijetnja i to ne samo za SAD, piše njemački „Špigl“.

Pristalice Baraka Obame i Mita Romnija su uoči izbora predviđale mračne scenarije u slučaju da pobijedi oponent njihovog kandidata. Još četiri godine za Obamu, upozoravali su, donijele bi čisti socijalizam. Romnijeva pobjeda bi dovela do brutalne eksploatacije srednjeg i nižeg sloja.

Međutim, nakon Obaminog reizbora, Amerikanci su suočeni sa puno strašnijim scenariom. Za samo nekoliko nedjelja, hiljadama djece bi mogla biti uskraćena vakcinacija, školski programi koji se finansiraju iz federalne kase mogli bi biti prekinuti, odrasli ne bi mogli da priušte testiranje na HIV a subvencioranje troškova stanarine bi bila prošlost. Bili bi pogođeni i kontrolori leta, FBI, carinici i vojska.

Ovo i još toga je bliska budućnost, tvrdi Bijela kuća, ako se dozvoli da SAD padnu niz "fiskalnu liticu" početkom sljedeće godine.

Termin koji je skovao šef Federalnih rezervi Ben Bernanki označava čitav niz kresanja troškova i povećanja poreza, koji automatski stupa na snagu ako se republikanci i demokrate ne dogovore oko mjera za kresanje deficita budžeta SAD.

SAD posrću pod ogromnim teretom duga

Troškovi ukupno iznose 1,2 biliona dolara za narednih devet godina, dok polovina dolazi od vojske a polovina od drugih vladinih programa, pri čemu samo prva godina donosi 65 milijardi dolara.

Oni su bili uvršteni u zakon o kontroli budžeta iz 2011, što je takođe povećalo iznos duga.

Iako je određen rok za 2. januar 2013, mislilo se da nikad neće stupiti na snagu. Plan za duboke rezove u svim segmentima imao je za cilj da podstakne demokrate i republikance da se dogovore oko dugoročnog plana za smanjenje ogromnog američkog deficita budžeta.

"Fiskalna litica" takođe obuhvata isticanje poreskih olakšica za bogate, koje je uveo Džordž W. Buš.

Ako zakonodavci ne postignu dogovor prije kraja godine, deficit budžeta SAD za 2013. bi bio smanjen gotovo za pola, na 560 milijardi dolara, što, kako navodi „Špigl“, i nije tako loše.

SAD posrću pod ogromnim teretom duga i mogle bi se suočiti sa teškoćama koje su nekoliko država eurozone gurnule u krizu. To je stav koji je navelo nekoliko agencija za kreditni rejting – Standard i Purs je prije godinu oduzela Americi vrhunski rejting, pravdajući tu mjeru beskrajnom bitkom oko limita duga.

Koliko štednje je previše?

"Špigl" ocjenjuje da trenutna bitka između demokrata i republikanaca djeluje apsurdno. Dok se zemlja približava ivici provalije, zakonodavci raspravljaju o tome da li bi pomfit i picu trebalo smatrati povrćem.

Iako ideja o tome da se budžetni deficit odjednom prepolovi zvuči dobro, prizemljavanje nakon pada sa fiskalne litice ne bi bilo lako

Ipak, značajan element spora je fundamentalni sukob koji ne bi zvučao strano Evropljanima: Koliko štednje je previše?

SAD bi na kraju mogle postići kompromis sličan onom koji se očekuje u Grčkoj: mjere štednje u kombinaciji sa produženjem roka za smanjenje deficita budžeta.

Američki političari svakako ne bi voljeli da čuju da se njihova zemlja poredi sa Grčkom. Uostalom, ta prezadužena članica eurozone je tokom predsjedničke kampanje korištena kao karikatura za užas socijalizma u evropskom stilu.

Međutim, trenutno stanje njihovih finansija je slično, sa tom razlikom što SAD ne mogu računati na pomoć spolja.

Ostaje da se vidi koji će pristup američki političari zauzeti u rješavanju problema. Republikanci, nakon što su odbranili većinu u Predstavničkom domu, mogli bi jednostavno pustiti da država padne sa litice u nadi da će za to biti okrivljen Obama. Sa druge strane, njihov poraz na izborima mogao bi pojačati volju za postizanjem kompromisa, zaključuje „Špigl“.

Prelivanje na trgovinske partnere

Iako ideja o tome da se budžetni deficit odjednom prepolovi zvuči dobro, prizemljavanje nakon pada sa fiskalne litice ne bi bilo lako. Povećanje poreza uz istovremeno kresanje državnih programa imalo bi ogroman uticaj na ekonomiju.

Prema Kancelariji Kongresa za pitanja budžeta, rast za 2013. bi odmah opao za četiri procentualna poena, što bi recesiju učinilo neizbježnom. Broj nezaposlenih bi bio dva miliona veći nego bez rezova.

To je perspektiva koja ne izaziva strah samo kod Amerikanaca. U svom godišnjem izvještaju o SAD, Međunarodni monetarni fond navodi fiskalnu liticu kao najveći rizik sa kojim je Amerika trenutno suočena.

Investitori su navodno već oprezniji zbog nadolazeće krize. Ako se političari ne dogovore oko pouzdanog plana za smanjenje duga SAD, to bi odmah narušilo kredibilitet dolara kao rezervne valute.

MMF u izvještaju o svjetskim ekonomskim izgledima objavljenom u oktobru, navodi da bi drastični rezovi „izazvali veliko prelivanje na američke trgovinske partnere.“ Drugim riječima, ionako krhka Evropa bi dodatno oslabila.

OECD: Kina preuzima primat od Amerike

Kina će u naredne četiri godine preteći SAD i postati najveća svjetska ekonomija, mišljenje je Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD). Prema procjeni OECD-a, kineska ekonomija će do kraja godine biti veća od ekonomija svih zemalja eurozone zajedno, a do kraja 2016. će preuzeti primat od SAD, prenio je „Gardijan“.

Svjetski BDP će rasti 3% godišnje tokom sljedećih 50 godina, ali će biti ogromnig razlika između regiona. Kako je naveo OECD, do 2025. zajednički BDP Indije i Kine će biti veći od zajedničkog BDP-a SAD, Kanade, Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Italije i Japana.

Asa Johanson, ekonomistkinja iz OECD-a je kazala: „U budućnosti ćemo biti svjedoci priličnih promjena u ravnoteži ekonomske moći“. Nejednakost će se nastaviti, mada će se prihod građana u najsiromašnijim zemljama učetvorostručiti do 2060, a u Indiji i Kini će se u istom periodu povećati više od sedam puta.

Prema procjeni OECD-a, životni standard u zemljama u usponu će i dalje biti 25-60% nivoa u SAD. OECD je upozorio da sve veća globalna neravnoteža može podriti rast.

Međutim, kako su naveli, ukoliko države preduzmu ambicioznije reforme u smislu tržišta rada i proizvodnje, ona bi se mogla smanjiti. Johanson je kazala da bi se ovo moglo usmjeriti na uslove zapošljavanja i otpuštanja radnika ili propise za otvaranje preduzeća i restrikcije za strane poslovne investicije.

( Angelina Šofranac )