Svi ljubimci američkih predsjednika

Barak Obama i Mit Romni imaju nešto zajedničko: ljubav prema psima. Ipak, oni nisu ni prvi ni poslednji američki političari čiji su ljubimci dospjeli u žižu javnosti.

Obama je svojim kćerkama obećao da će im kupiti psa, čim se usele u Bijelu kuću i to obećanje ispunio 2008. - nabavio im je čistokrvnog portugalskog vodenog psa Boa od porodice Kenedi.

Ovakva odluka predsjednika nije naišla na podršku boraca za prava životinja koji su smatrali da je porodica Obama trebalo da usvoji nekog od pasa iz azila, što je tada pokrenulo oštru debatu.

S druge strane, Romnijeve “pseće kontroverze” događale su se 2007. kada je Boston Globe list objavio priču o ljetovanju njegove porodice 1983. Tada je Romni njihovog psa Šejmusa, irskog setera stavio na vrh galerije na automobilu u transporteru za pse, gdje je proveo narednih 12 sati.

Takvu njegovu odluku osudile su i demokrate i republikanci.

Međutim, to nije prvi put da se životinje umiješaju u politiku. B92 je izdvojio neke primjere iz Bijele kuće.

1. Prvi ljubimci Bijele kuće

Gotovo svi američki predsjednici imali su neke ljubimce, ali Džordž Vašington imao je čitav čopor.

Imajući prednost kao ratni heroj, Vašington je imao konje, uključijući i pastuve Samsona, Stedija, Leonidu i Magnoliju.

I psima je davao vrlo neobična imena: Drankard (“Ispičutura”), Taster, Tipsi, Tipler (žargonski nazivi za špijune), Mopsi, Klo, Forester, Kapetan, Lejdi, Rover, Vulkan, Serčer i Svitlips.

Uz sve to, Marta Vašington imala je svog papagaja.

2. Egzotika

Tomas Džeferson, treći američki predsjednik, imao je dva briarda, čupava ovčara koji su poticali iz Francuske.

Pse je dobio na poklon od francuskog generala Markiza de Lafajeta. Imao je još i pticu rugalicu, ali su vjerovatno najneobičniji stanovnici predsjedničke palate tog vremena bili prerijski pas, tetreb i četiri svrake koje je Džeferson dobio na poklon od Merivedera Luisa i Vilijema Klarka, koji su ih pronašli u toku ekspedicije u današnjoj Sjevernoj Dakoti.

Još nije poznato šta se desilo sa tetrebom, ali se zna da su prerijski pas i barem jedna svraka dospeli u Muzej istorije prirode i umjetnosti u Filadelfiji.

3. Ruzveltov zoo vrt

Osim možda Džordža Vašingtona, niko nije znao imenovati predsjedničke ljubimce kao Tedi Ruzvelt.

Ovaj 26. predsednik došao je u Bijelu kuću sa više životinja nego što je ikada boravilo na ovom mjestu.

Među njima bio je čak i poni Algonkvin, koji se čak vozio liftom u predsjedničkoj palati. Takođe, tu su bili i zamorci živopisnih imena: Fajtin Bob Evans, Bišop Doejn, Dr Džonson, Fader O’Grejdi i Admiral Djui.

Njegova porodica takođe je čuvala malog mrkog medveda Džonatana Edvardsa, jazavca Josiju, plavog papagaja Eli Jejl, petla Barona Šprekla i guštera Bila.

Prva predsjednikova kćerka Elis Ruzvelt imala je i zmiju Emili “Spanać”, koja je bila “zelena kao spanać i mršava kao tetka Emili”.

4. Posljednja krava

Prije početka 20. vijeka nije bilo neobično da domaće životinje lutaju prostranstvima oko Bijele kuće. Ovce su “šišale” travu tokom Medisonovog mandata, a Vilijam Henri Herison imao je kozu i kravu.

Hejs je imao krave s pedigreom (iz Džersija) kao i konje.

Međutim, tu čast da ostane upamćena kao poslednja krava u Bijeloj kući ide Polini Vejn, koja je proizvodila mlijeko za Vilijama Hauarda Tafta i njegovu porodicu. Kada je Taft otišao s vlasti, Polina Vejn se penzionisala u Viskonsinu.

5. Čekers

Nekoliko dana pošto je Ričard Nikson kandidovan za predsjednika 1952. “New York Post” zaprijetio je da će uništiti Niksonovu političku karijeru optužbom da je nezakonito prisvojio više od 18.000 dolara kroz tajne političke donacije.

Republikanci su urgirali da Ajzenhauer odustane od Niksona, ali je Nikson održao govor koji je postao poznat kao “Čekers” govor.

“A kao što znate, djeca, kao i svaka djeca, vole svog psa, i samo želim da vam kažem da bez obzira na to šta oni kažu, mi ćemo ga zadržati”

“Čekers” je bio porodični pas, poklon jednog teksaškog biznismena. U svom emocionalnom obraćanju, Nikson je ubijedio američki narod da treba da zadrži svoj poklon.

“A kao što znate, djeca, kao i svaka djeca, vole svog psa, i samo želim da vam kažem da bez obzira na to šta oni kažu, mi ćemo ga zadržati”, rekao je on.

Predstava o Niksonu kao porodičnom čoveku i ljubitelju pasa – da ne govorimo o njegovom iskrenom predočavanju lične finansijske situacije – osvojila je srca publike.

Nikson je postao predsjednik, a u Bijelu kuću doveo pudlu Viki, terijera Pašu i irskog setera Kralja Tajmahoa.

Čekers je uginuo 1964. i sahranjen na groblju za kućne ljubimce na Long Ajlandu.

Galerija

( Vijesti online )