Britanija: 120.000 maloljetnika bez državljanstva

U britanskoj prijestonici i drugim krajevima Ujedinjenog Kraljevstva u surovim uslovima živi na stotine djece koja nemaju regulisana državljanstva.

BBC prenosi priče djece koja prema zvaničnim podacima ne postoje – od kojih su pojedina primorana da prodaju svoje tijelo samo da bi se prehranila.

„Pomenuti problem nije ograničen samo na London“, rekao je Kris Naš iz dobrotvorne organizacije „Pomoć za azil“, i dodao da su slični problemi zabilježeni u Birmingemu, Njukaslu, Liverpulu, Oksfordu, Kardifu i drugim gradovima. Neš, međutim, priznaje da je pomenuti problem najprisutniji u britanskoj prijestonici.

Veliki broj mladih bez državljanstva koji žive u Londonu došli su u Veliku Britaniju na legalan način, ali nikada nisu zvanično prijavljeni.

Oni nemaju pristup sistemu obrazovanja i ne mogu da se obrate socijalnim službama za pomoć.

Prema podacima dviju organizacija sa kojima je kontaktirao BBC, „na stotine“ takve djece živi u glavnom gradu.

I Koram centar za pravnu podršku namijenjenu djeci i Pekam prodžekt apeluju da se poveća svijest o ovom problemu.

„Do sada nam se obratilo preko 600 mladih ljudi. To je veliki problem“, ističe Dženifer Blejk iz Pekam prodžekta.

Posljedice po zdravlje

Dženifer Blejk nastoji da tu djecu skloni sa ulica i da ih prebaci u sigurna prihvatilišta što je prije moguće.

Pokušava da nađe krevet za 17-godišnjeg Tonija iz Ugande, koji spava po autobusima od kada ga je otac izbacio iz kuće dok je porodica živjela u Velikoj Britaniji.

„To je borba. Ukoliko ste gladni, treba vam novac“, kaže Toni. „Međutim, završiću u zatvoru ako budem krao. To nisam ja, ne želim to“.

Godine provedene na ulici i problemi sa pronalaženjem hrane i utočišta ostavile su posljedice po Tonijevo zdravstveno stanje.

„Rekli su da otac mora da mi pošalje pismo“, objašnjava Toni. „Kako mogu da dobijem pismo od oca kad me je izbacio?"

„Zakačio sam tešku prehladu. Mnogo sam smršao zbog problema koje imam“.

Pojedina djeca bez državljanstva imaju svega 14 godina. Bez podrške, utočišta ili njege, oni se sve češće okreću kriminalu da bi preživjeli .

A za tinejdžere kao što je Toni, praktično je nemoguće retroaktivno dobiti državljanstvo.

Kako nisu više u kontaktu sa svojim porodicama, ova djeca imaju poteškoća da zvaničnicima imigracione službe dokažu svoj identitet.

„Rekli su da otac mora da mi pošalje pismo“, objašnjava Toni. „Kako mogu da dobijem pismo od oca kad me je izbacio?“

Prostituisanje maloljetnica

Pojedine djevojke su bile primorane na prostituciju.

Jedna 17-godišnjakinja, koja je prokrijumčarena iz Libije 2009, takođe nema zemlju koju može nazvati domovinom.

"Poneki put se osjećam kao da ubijam sebe. Moram da radim stvari od kojih me je muka i sram za svega nekoliko funti, nekad samo penija – kako bih mogla da se prehranim ili odem negdje da prespavam jednu noć"

Zabrinuta zbog nasilja koje je bijesnilo u Libiji, njena majka je platila jednom prijatelju da brine o njoj. U roku od nekoliko mjeseci, staratelj ju je napustio.

„Završila sam na ulici“, rekla je za BBC.

„Poneki put se osjećam kao da ubijam sebe. Moram da radim stvari od kojih me je muka i sram za svega nekoliko funti, nekad samo penija – kako bih mogla da se prehranim ili odem negdje da prespavam jednu noć“.

Prema podacima iz Centra za društvo i migracionu politiku Univerziteta Oksford, London i Birmingem su glavna „utočišta“ za djecu koja su bez državljanstva.

Ova organizacija je stupila u kontakt sa 53 „nerelgularna migranta“ djeteta i roditelja iz zemalja kao što su Avganistan, Brazil, Kina, Jamajka, Nigerija, Iran, Irak i kurdski region u Turskoj.

Istražitelji procjenjuju da na teritoriji Ujedinjenog Kraljevstva živi 120.000 djece bez pravno regulisanog imigracionog statusa, uglavnom u Londonu.

Zloupotreba nadležnih organa

Međutim, ne postoje tačni podaci o broju djece bez državljanstva – upravo zbog toga što nemaju državljanstvo.

Pojedini organi na lokalnom nivou ne rade uvijek u korist djece i u skladu sa zakonom. Prema saznanjima BBC-a, pojedina vijeća upisuju djecu kao stariju nego što jesu kako ne bi morali da preuzmu odgovornost za njih.

Amara Ahmad, prvobranilac u firmi Fišer Meredit, je baš iz tih razloga u ime pojedine djece pokrenula tužbu protiv lokalnih vijeća. I iz Koram centra kažu da su svjesni ovog problema.

„Ako ste dijete u Velikoj Britaniji, bez obzira na vaš imigracioni status, lokalne vlasti imaju pravnu dužnost – one bi trebalo da brinu o vama“, objašnjava Kamena Dorling iz Korama. „Oni bi trebalo da vam pruže podršku i smještaj, a to se često ne dešava“.

Od istrage BBC-a, Penam prodžekt je uspio da riješi imigracioni status 17-godišnjeg Tonija i on ima pravo boravka u Britaniji.

Međutim, i dalje je beskućnik.

Kako djeca ostaju bez državljanstva?

BBC navodi u kojim slučajevima djeca ostaju bez državljanstva. Kada stignu u Veliku Britaniju, a sa sobom nisu ponijeli dokumenta iz svoje domovine. Ili su možda posjetili rođake, ali nikada nisu napustili zemlju.

Roditelji često odbijaju da kontaktiraju nadležne organe zbog straha da će njihova djeca biti deportovana. Da bi se steklo britansko državljanstvo, neophodno je krenuti u tešku pravnu bitku. A kako nemaju dokumenata, nije izvjesno da će im zemlja u kojoj su rođeni uopšte dopustiti da se vrate.

( Miloš Rudović )