Zabranjena književnost - dio američke stvarnosti
Na spisku žigosanih našla i američka nobelovka i, naravno, dobitnica Pulicera Toni Morison
Nepodobne knjige, koje se često vezuju za komunističke režime stalna su pojava u američkom društvu. U 20. vijeku najčešće su zabranjivana djela nobelovaca i dobitnika Pulicerove nagrade.
Može se primijetiti da su mnoge zabranjivane knjige postale predmet interesovanja filmskih reditelja, a filmovi snimljeni po njima, nagrađivani najvažnijim kinematografskim priznanjima.
Poznati antiutopijski roman Reja Bredberija "Farenhajt 451", po kome je i Fransoa Trifo snimio čuveni film, vodio nas je u američko društvo budućnosti koje zabranjuje i spaljuje knjige.
Nobelovac i dobitnik “Pulicera” Džon Štajnbek posebno je iritirao cenzore svojom knjigom “Plodovi gnjeva”
Lovac u žitu
Najomiljenija meta cenzora u 20. vijeku bio je Selindžerov “Lovac u žitu”. U posljednje pola vijeka ovu knjigu su iz školskih biblioteka širom Amerike izbacivali ili to pokušavali - tridesetak puta. Sve je počelo kada je 1960. jedan učitelj iz Tulse uhapšen, zato što je ovu knjigu predstavljao jedanaestogodišnjacima. Nesrećnik je kasnije vraćen na posao, ali je Selindžer protjeran iz škole.
“Lovac u žitu” od tada provocira moral članova školskih odbora i ocjenjivan je kao prljav, nasilan, vulgaran, bestidan... Posljednji slučaj dovođenja u pitanje ovog antologijskog književnog djela dogodio se prije samo tri godine u jednoj srednjoj školi u Montani.
Nobelovac i dobitnik “Pulicera” Džon Štajnbek posebno je iritirao cenzore svojom knjigom “Plodovi gnjeva”. Biblioteka iz Istočnog Sent Luisa, gradića u državi Ilinois, spalila je ovaj roman 1939, zbog vulgarnih riječi!
Za utjehu prethodnicima, nije bolje prolazio ni klasik “Ubiti pticu rugalicu” iz pera književnice Harper Li
Više od deset puta “Plodovi” su izazivali gnjev, a samo tokom devedesetih godina dva puta su ih u državama Tenesi i Južna Karolina proglašavali beznačajnim i razmetljivim, i ocjenjivali da knjiga ima nedolične seksualne reference.
Nije se Štajnbek proslavio ni sa knjigom “O miševima i ljudima”. Novela je jednostavno, kao “vulgarna”, zabranjena u Irskoj 1953, i tokom sedamdesetih godina u američkim državama: Indijana, Pensilvanija, Mičigen, Ohajo i Alabama. Da to nije bila “moda” samo jednog vremena, pobrinula se i jedna škola iz Misisipija koja je 2002. godine ovaj roman zabranila zbog prostote.
Pulicer magnet za cenzore
Roman Skota Ficdžeralda “Veliki Getsbi” nema ovako burnu istoriju tumačenja, ali ostalo je zabilježeno da ga je 1987. osporio Baptistički koledž iz Južne Karoline, zbog jezika i seksualnih navoda.
Za utjehu prethodnicima, nije bolje prolazio ni klasik “Ubiti pticu rugalicu” iz pera književnice Harper Li, za koji je dobila Pulicerovu nagradu. Nije doduše spaljivan niti zabranjivan, ali je njegova podobnost ispitivana u više navrata, zato što podriva vrijednosti zajednice, a posebno zbog prisustva riječi “prokleto”, “kurva” i naročito - “crnja”.
Ispada da je Pulicer magnet za cenzore, ali na takav zaključak navode i sljedeći romani sa američke crne liste. Tu je i “Boja purpura” koju je napisala Alis Voker. Ne vrijedi što je i Spilberg snimio istoimeni film koji je imao čak jedanaest nominacija za “Oskara”.
“Ljubavnik ledi Četerli” D. H. Lorensa zabranjen je u Americi 1929, u Irskoj 1932, u Australiji i Japanu 1959, u Kanadi 1960. godine
Knjiga je sklanjana sa polica biblioteka zbog “prostote i seksualnih scena”, zabranjena u jednoj pensilvanijskoj školi zato što je skaredna. Na spisku žigosanih našla i američka nobelovka i, naravno, dobitnica Pulicera Toni Morison.
Njen roman “Voljena”, po ocjeni desetak školskih odbora, prikazuje neprikladne teme bestijalnosti, rasizma i seksa. Do 2007. godine razni čistunci iz obrazovnog sistema pitali su se da li bi ovo djelo trebalo, ipak, zabraniti.
Preispitivan je nekoliko puta i slavni roman “Gospodar muva” koji je napisao Vilijam Golding, još jedan nobelovac! Njegovo djelo procjenjivali su članovi komisije jedne škole u Južnoj Dakoti, ocijenili da ova knjiga navodi na zaključak da je čovjek tek malo iznad životinje, te zaključili da bi učenici mogli i da ga preskoče u obrazovanju.
“Ljubavnik ledi Četerli” D. H. Lorensa zabranjen je u Americi 1929, u Irskoj 1932, u Australiji i Japanu 1959, u Kanadi 1960. godine.
Na lomači je 2001. završio i Tolkinov "Gospodar prstenova"
“Rakova obratnica” Henrija Milera zabranjena je u Americi 1934, a čuvena “Američka tragedija” Teodora Drajzera u Bostonu 1937. godine.
Uliks bez dileme
Na dugačkoj listi zabranjivanih i preispitivanih knjiga u američkim školama su još: "1984" i "Životinjska farma" Džordža Orvela, "Lolita" Vladimira Nabokova, "Kvaka 22" Džozefa Kelera, "Vrli novi svijet" Oldousa Hakslija, "Sunce se ponovo rađa", "Zbogom oružje" i "Za kim zvona zvone" Ernesta Hemingveja, "Dok ležah na samrti" Vilijama Foknera, "Prohujalo s vihorom" Margaret Mičel, "Let iznad kukavičijeg gnijezda" Kena Kejsija...
Roman "Uliks" Džejmsa Džojsa cenzore nije stavljao u dilemu. Spaljivan je u Sjedinjenim Državama 1918, u Irskoj i Kanadi 1922, a u Engleskoj godinu dana kasnije.
Na lomači je 2001. završio i Tolkinov "Gospodar prstenova", a presudu da je satanistički, izrekla je jedna hrišćanska sekta iz Novog Meksika.
( Dragana Tripković )