Da li će Obama pobijediti ako bude imao manje glasova? (anketa)

Barak Obama i njegov rival Mit Romni i dalje su gotovo izjednačeni u trci za Bijelu kuću sa neznatnom razlikom u četiri ključne neopredijeljene države, pokazala je juče anketa Rojters/Ipsos.

Tri dana uoči izbora, oni su rame uz rame u Ohaju, Floridi, Virdžiniji i Koloradu.

Prema juče objavljenoj anketi Rojters/Ipsos, Obama ima 47 odsto podrške, dok je 46 odsto ispitanika kazalo da bi glasalo za Romnija.

Obojica za vikend obilaze ključne države, koje se tradicionalno kolebaju između republikanskog i demokratskog kandidata i koje će odlučiti pobjednika u utorak. U svima je ishod neizvjestan.

Demokrati je pogodovala umjereno dobra vijest o zaposlenosti, objavljena u petak, kao i velike pohvale na račun upravljanja krizom nakon oluje Sendi. Takođe je dobio podršku gradonačelnika Njujorka Majkla Blumberga. Oluja je takođe izazov za Obamu da pokaže da njegova administracija može brzo i efikasno odgovoriti na krizu, dok su građani Njujorka i Nju Džersija frustrirani zbog nestanka struje i nestašice goriva.

Blaga prednost u Ohaju za Obamu

U jednom od najvećih trofeja - Ohaju - Obama ima blago vođstvo nad Romnijem sa 46 naprema 45 odsto. Na Floridi imaju po 47 procenata. U Virdžiniji Obama ima prednost od 48 naprema 45 odsto. U Koloradu vodi Obama sa 47 naprema 45.

U Sjedinjenim Američkim Državama predsjednik se ne bira ukupnim brojem glasova u cijeloj zemlji, već se osvajaju elektorski glasovi koje daje svaka savezna država pojedinačno u zavisnosti od svoje veličine.

Sistem, koji je u najmanju ruku anahron, određen je Dvanaestim amandmanom na Ustav SAD, koji je usvojen 1804. godine. Izbori se svode na jedan broj: 270. To je broj glasova Elektorskog (izbornog) kolegijuma (electoral college) koji je potreban za ulazak u Bijelu kuću. Kolegijum, koji nije mjesto nego proces, uvršten je u ustav kao kompromis između izbora predsjednika glasanjem u Kongresu i glasanjem naroda.

Svaka država ima po jedan elektorski glas za svako mjesto u Predstavničkom domu, i po dva elektorska glasa za svakog senatora.Ukupno ima 538 elektorskih glasova, i još tri za glavni grad Vašington. Pobjednički kandidat mora da ima 50 odsto plus jedan, ili 270 glasova.

Romni vjerovatno ima više glasova

Romnijevi i Obamini stratezi su potrošili mjesece i milione dolara pokušavajući da odgonetnu koje kombinacije država su im potrebne da pređu taj ključni prag od 270.

Većina ozbiljnih istraživača javnog mnjenja u SAD tvrdi da Mit Romni ima za jedan do dva odsto veću podršku glasača, ali da će Obama osvojiti elektorske glasove.

„Biće neizvjesno do samog kraja,“ kazala je Džulija Klark iz Ipsosa, dodavši da Obama i dalje ima veće šanse da dobije 270 elektorskih glasova.

Samo Buš predsjednik sa manje glasova

Kritičari kažu da Elektorski kolegijum ne služi svojoj prvobitnoj svrsi jer kandidat može izgubiti na nacionalnom nivou a ipak biti pobjednik izbora ako osvoji pravu kombinaciju država. To se desilo na kontroverznim izborima 2000. godine, kada je Džordž W. Buš pobijedio zahvaljujući elektorskim glasovima, iako je demokrata Al Gor imao veću podršku birača.

Republikanci Raderford B. Hejz 1876. i Bendžamin Harison 1888. su takođe pobijedili u Elektorskom kolegijumu i ako su imali manje glasova birača.

Obama bi bio prvi predsjednik u američkoj istoriji koji drugi mandat osvaja na taj način, suprotno volji većine birača. Takođe, ustav ne nalaže elektorima da glasaju prema rezultatima narodnog glasanja, iako neke države to zahtijevaju.

Elektori se sastaju u svojim državama u decembru i glasaju za predsjednika i potpredsjednika. Ako nijedan predsjednički kandidat ne osvoji 270 elektorskih glasova, izbori se sele u Predstavnički dom, pri čemu svaka država ima jedan glas.

Dom je presudio dva puta – kada su na predsjedničkim izborima pobijedili Tomas Džeferson 1800. i Džon Kvinsi Adams 1824. Senat bi izabrao potpredsjednika, pri čemu bi glasao svaki senator. To stvara mogućnost izbora predsjednika i potpredsjednika iz različitih stranaka.

Od Kalifonije do Nju Hempšira

Najviše elektorskih glasova nose Kalifornija – 55, Teksas – 38 i Njujork i Florida sa po 29. Kalifornija i Njujork se smatraju pouzdano demokratskim, Teksas republikanskim a Florida je jedna od sving država. Ohajo nosi 18 glasova, Virdžinija 13, Viskonsin 10, Kolorado 9, Nevada i Ajova 6 i Nju Hempšir 4.

Ovakav sistem objašnjava zašto kandidati troše ogromne količine novca i vremena na pridobijanje ključnih država.

Ovi izbori se smatraju najskupljim u istoriji SAD - kampanja bi mogla dostići rekordnih šest milijardi dolara. Stalno prisutno pitanje u SAD jeste da li mijenjati izborni sistem, ali su male šanse da se to dogodi, jer je u tom slučaju potrebno mijenjati ustav. Na sami dan izbora, 6. novembra, birališta se otvaraju u 50 država i u Vašington DC-ju.

Oko 4 ujutru će se znati ko je prevagnuo

Brojanje glasova počinje odmah i kada se završi uveče, dobiće se prvi uvid u izlazne ankete, ispitivanja koje se sprovode tokom dana i koja nagovještavaju pobjednika.

Obično oko 23 sata po istočnom američkom vremenu (4 ujutro GMT) postaje jasno da je jedna strana prevagnula. U tom slučaju gubitnik telefonira pobjedniku da prizna poraz. Obojica će održati govor: jedan da proglasi pobjedu a drugi da prizna poraz.

Međutim, postoji uvijek mogućnost – kao što se desilo 2000. – da se na kraju izbornog dana još ne zna pobjednik. Rezultat bi mogao biti ili pretijesan da bi se proglasio pobjednik prije nego što se prebroji svaki glas ili bi sudski sporovi oko izborne procedure mogli odložiti saopštavanje rezultata ili izdejstvovati ponavaljanje brojanja. Ako bi oba kandidata osvojila po 269 elektorskih glasova, sljedećeg predsjednika bi izabrao Predstavnički dom.

Novi predsjednik će položiti zakletvu 21. januara 2013, na ceremoniji inauguracije u američkom Kapitolu.

Osim predsjednika, Amerikanci takođe biraju 435 članova Predstavničkog doma i trećinu Senata - 35 od 100 senatora.

Ti izbori su značajni jer kontrola nad Kongresom predsjedniku omogućava da sprovodi svoju politiku bez značajnije opstrukcije parlamenta. Ako bi Romni pobijedio na izborima za predsjednika, a republikanci zadržali Predstavnički dom i osvojili većinu u Senatu, konzervatici bi mogli da opozovu reformu zdravstvene zaštite koju je sproveo Obama. Trenutno u Predstavničkom domu republikanci imaju 241 člana, a demokrate 191, dok u Senatu demokrate imaju većinu sa 53 senatora.

Šta je uradio Obama za 4 godine

Kao 44. predsjednik SAD, Barak Obama (51), je usvojio reformu nacionalnog sistema zdravstvene zaštite i odobrio napad u kojem je ubijen Osama ban Laden, ali nije bio baš uspješan u oživljavanju ekonomije i otvaranju radnih mjesta.

Istovremeno je nadgledao ratove u Iraku, koji je završen 2011, i u Avganistanu, kao i američko vojno učešće u Libiji koje je pomoglo u zbacivanju Muamera Gadafija. U maju 2011, naredio je napad u kojem je mornarička jedinca Foke (SEALS) ubila prvog čovjeka Al kaide u Pakistanu – što je trijumf koji Obama ističe kao pokazatelj snažne politke nacionalne bezbjednosti.

Obama je naslijedio ekonomsku krizu koja je tako uporna da je i dalje prijetnja za njegov reizbor. U mjesecu kada je preuzeo funkciju, izgubljeno je gotovo 800 hiljada radnih mjesta. U pravim danima vladavine, progurao je paket za stimulisanje ekonomije, i obnovio kredite proizvođačima automobila, a vlada je čak postala privremeni vlasnik dijela akcija Dženeral motorsa.

Centralni dio njegove domaće agende bio je Affordable Care Act, zakon o reformi zdravstva poznatiji kao Obamaker. Njegova svrha je da svi Amerikanci dobiju priuštivo osiguranje, ali kritičari kažu da je to skupo miješanje države u individualne slobode građana.

Obama ima reputaciju šarmantnog u komunikaciji ali je takođe na meti kritika zbog nadmenosti i zato što nije izgradio bolje odnose sa liderima Kongresa. Neki su doveli u pitanje njegove vještine da se pripremi nakon lošeg izdanja u predsjedničkoj debati sa Romnijem.

Romni - klasični republikanac

Romni (65), bivši guverner Masačusetsa, drugi put se nadmeće za ulazak u Bijelu kuću. Gaji tradicionalne republikanske ideje za kresanje poreza, smanjenje federalnih regulativa, manju potrošnju vlade i jačanje vojske SAD. Obećao je otvaranje 120 miliona radnih mjesta u svom prvom mandatu sa planom fokusiranim na razvoj domaće energije, širenje slobodne trgovine, unapređenje obrazovanja, smanjenje deficita i pružanje podrške malim preduzećima.

Godine 2008. je izgubio republikansku predsjedničku nominaciju od senatora Džona Mekejna, ali je u ovogodišnju trku ušao sa ogromnim novcem za kampanju i blagoslovom mnogih iz establišmenta stranke.

Od 24 Romnijeva specijalna spoljnopolitička savjetnika, 17 je iz Bušove administracije. Džon Bolton, koji je bio Bušov ambasador u Ujedinjenim nacijama, je tipični predstavnik neokonzervativnog razmišljanja koje je uveliko odgovorno za pokretanje rata u Iraku sa lažnim povodom.

Procjenjuje se da Romnijevo neto bogatstvo iznosi između 190 i 250 miliona dolara, što ga čini jednim od najbogatijih ljudi koji su se ikad kandidovali za predsjednika.

Pripada petoj generaciji pripadnika Mormonske crkve.

Mnogima je tokom kampanje djelovao uštogljeno i donekle hladno u odnosu sa običnim Amerikancima. „Njujork tajms“ ga je jednom opisao ovako: „potpuno poslovan čovjek, najdosadniji svjetski superheroj.“

On ima malo spoljnopolitičkog iskustva. U avgustu je napravio niz gafova prilikom posjete Britaniji, Izraelu i Poljskoj, kada je trebalo da se dokaže na međunarodnoj sceni. Rusiju je opisao kao „geopolitičkog neprijatelja broj jedan“ i rekao da bi glavni bezbjednosni prioritet SAD trebalo da bude sprečavanje SAD da se domognu nuklearnog oružja.

Galerija

( Angelina Šofranac )