Šta bi bilo kada bi svijet mogao da glasa na izborima za predsjednika u SAD?

Istina je da istraživanja javnog mnjenja pokazuju da svijet ove godine ne prati izbore za predsjednika SAD tako pažljivo kao što je to bio slučaj 2008. kada je izuzetno popularni Barak Obama krenuo u pohod da smijeni krajnje nepopularnog Džordža W. Buša.

Tako na primjer 40 odsto Rusa, prema jednoj anketi iz prošlog mjeseca, nije čak ni znalo da se ove godine održavaju izbori za predsjednika SAD. Međutim to ne znači da ljude u inostranstvu nije briga za ishod izbora, navodi se u članku američkog magazina „Forin Polisi“.

U nedavno sprovedenoj UPI/C-Voter/WIN Gallup International anketi, u kojoj je učestvovalo više od 26 000 muškaraca i žena u 32 zemlje, 62 odsto ispitanika je kazalo da predsjednik SAD ima visok ili veoma visok uticaj na njihove živote, a 42 odsto njih je smatralo da zaslužuju pravo da glasaju na ovogodišnjim izborima upravo iz tog razloga. Kada sebe nazovete liderom slobodnog svijeta, onda budite uvjereni da će svijet i te kako zanimanit ko ste vi, navodi FP.

Dakle kako bi izbori izgledali kada bi svijet zaista mogao da glasa? Kratak odgovor je: ni nalik neizvjesnoj trci koja se odvija u SAD. Obama je popularniji u odnosu na Mita Romnija u 31 od 32 zemlje prema istraživanju UPI i u 20 od 21 zemlje po istraživanju BBC World Service/GlobeScan/PIPA.

U istraživanju koje su sproveli Izraelski demokratski institut i Univerzitet u Tel Avivu prošle nedjelje, 52 odsto Izraelaca je kazalo da bi pobjeda Romnija išla u korist izraelskim interesima

U UPI anketi 51 odsto ispitanika je kazalo da bi glasalo za Obamu, dok bi za Romnija glasalo svega 12 odsto. Oko 18 procenata ispitanika ne bi glasalo ni za jednog kandidata. U anketi BBC, 50 odsto anketiranih izabralo je Obamu a svega devet procenata bi glasalo za Romnija.

FP upozorava da kada bi se ovo pretočilo na naslovnice mogao bi se steći pogrešan utisak da je svijet lud za Obamom, a da kategorično odbacuje Romnija. Međutim jedan pogled na rezultate istraživanja sprovedenog u inostranstvu proteklih mjeseci pokazuje da situacija nije ni blizu tako jednostavna.

Sa jedne strane imate Francuze koji masovno podržavaju aktuelnog predsjednika, dok Pakistanci preziru oba kandidata, a većina ostalih zemalja je zapravo negdje između. Prevedeno na univerzalni jezik američke politike evo kako bi izgledalo globalno izborno tijelo:

Crvena država

Postoji zapravo samo jedna crvena država na ovim izborima, i to je Izrael. U istraživanju koje su sproveli Izraelski demokratski institut i Univerzitet u Tel Avivu prošle nedjelje, 52 odsto Izraelaca je kazalo da bi pobjeda Romnija išla u korist izraelskim interesima, dok je njih 25 odsto to kazalo za Obamu.

Naravno izraelski Jevreji su podržali Romnija dok većina izraelskih Arapa priželjkuje pobjedu Obame. Tokom kampanje Romni je zauzeo agresivan stav prema iranskom nuklearnom programu, uporno naglašavajući važnost odnosa između SAD i Izraela, i izrazio nevjericu u posvećenost Palestinaca miru.

Benjamin Netanjahu nije direktno podržao niti Obamu niti Romnija, ali je izraelska štampa spekulisala da bi se miješanje u trku za predsjednika moglo kasnije obiti o glavu ukoliko Obama bude ponovo izabran.

Plave države

Širom svijeta aktuelni predsjednik SAD vjerovatno nema lojalnijeg prijatelja od Francuske, navodi američki časopis. U svakoj anketi Francuzi su na vrhu liste Obaminih pristalica, sa podrškom koja dostiže od 70 pa čak do 90 procenata u zavisnosti od ankete.

Francuski socijalistički predsjednik Fransoa Oland je po svoj prilici među njima, mada on priznaje da bi ljubav Francuske mogla biti neuzvraćena tokom kampanje u kojoj je Romni optuživao Obamu da pokušava da SAD pretvori u „socijalnu državu u evropskom stilu“.

Oland se nedavno našalio da bi trebalo da podrži Romnija samo kako bi mu umanjio šanse za pobjedu.

U drugim djelovima svijeta, Brazilu, Kanadi, Kolumbiji i Panami građani su ubjedljivo na strani Obame, a podrška se kreće oko 60 procenata

Mnoge zapadne i sjevernoevropske zemlje – uključujući Dansku, Finsku, Njemačku, Island, Irsku, Švedsku, Švajcarsku, Holandiju i Veliku Britaniju - su sličnog raspoloženja – mada istraživanje UPI pokazuje da su zemlje poput Finske i Irske ipak manje strastvene u svojoj podršci Obami, od recimo Njemačke. Par južnih i istočnih evropskih država – poput Italije i Češke – takođe spadaju u ovu kategoriju.

U drugim djelovima svijeta, Brazilu, Kanadi, Kolumbiji i Panami građani su ubjedljivo na strani Obame, a podrška se kreće oko 60 procenata. U azijskopacifičkim zemljama poput Australije, Indonezije (gdje je Obama živio kao dječak) i Južne Koreje podrška je između 50 i 60 odsto. Istraživanje BBC je pokazalo da je podrška Obami zapravo porasla u Brazilu, Indoneziji i Panami.

Svijetlo-plave države

Ova kategorija se prepliće sa ostalima, međutim zemlje koje u nju spadaju predstavljaju na neki način poseban slučaj: Sve su se razočarale u Obamu u proteklih četiri godine.

U članku FP ove zemlje se porede sa mladim ljudima koji gledaju u izblijedjele Obamine postere koje je Romnijev kandidat za potpredsjednika Pol Rajan pomenuo na jednoj konvenciji.

Podrška Obami u Keniji, nekadašnjoj domovini predsjednikovog pokojnog oca opala je sa izuzetnih 87 odsto iz 2008. na današnjih 66 procenata, prema istraživanju BBC, dok je podrška Romniju porasla sa pet na 18 procenata u istom tom periodu.

Ankete takođe pokazuju da je podrška Obami opala u Meksiku, Kini i Poljskoj. Rezultati istraživanja su prilično konfuzni za Japan i Španiju. Na primjer različite ankete su pokazale da između 45 i 77 procenata Španaca podržava Obamu.

Grčka, koja je trenutno u centru evropske dužničke krize, mogla bi se takođe pridružiti ovoj grupi, budući da je svega 45 odsto grčkih ispitanika kazalo da Obama treba ponovo da bude izabran

Romni je svoj status u Španiji definitivno ugrozio koristeći tu zemlju kao primjer fiskalne neodgovornosti u prvoj debati. U Japanu istraživanja BBC i UPI pokazala su da 30 odsto ispitanika podržava Obamu, ali je u Pew istraživanju njih 66 odsto kazalo da on treba ponovo da bude izabran.

Romni je uspio da donekle popravi imidž republikanaca u Poljskoj, kako navodi FP možda je za to dijelom zaslužna i njegova posjeta tokom ljeta u kojoj je optužio Obaminu administraciju da je okrenula leđa svom posljkom savezniku kako bi se dodvorila Rusiji.

U Kini, jedinoj zemlji koja ovogodišnje izbore prati pažljivije nego one 2008, Romni nije uspio da profitira na račun pada podrške Obami, a više od polovine učesnika u anketama nije podržalo nijednog kandidata.

Neopredijeljene države

U globalnom kontekstu o neopredijeljenim državama ne treba razmišljati kao o onima gdje je tijesna trka između Obame i Romnija već kao o zemljama gdje je podrška obojici toliko slaba da više od polovine građana neće glasati ni za jednog. To su dakle zemlje koje ni aktuelni predsjednik ni njegov republikanski izazivač neće osvojiti u skorije vrijeme.

Svijetlo-plave države poput Kine, Meksika i Poljske mogu takođe potpasti u ovu kategoriju. Ali i nekoliko drugih država gdje je Obamina popularnost između 20 i 40 odsto a Romni je i dalje na jednocifrenim brojkama.

Među njima su: Ekvador i Peru u Latinskoj Americi, Hong Kong, Indija i Malezija u Aziji, Irak, Liban, Saudijska Arabija, Tunis i Turska na Bliskom istoku; i Bugarska, Gruzija, Makedonija, Rumunija i Slovačka u Istočnoj Evropi.

Zbog svog dosljednog i ubjedljivog protivljenja obojici predsjedničkih kandidata – neprijateljstvo koje je samo pojačano bombardovanjem iz vazduha i napadom na Osamu bin Ladena – Pakistan zaslužuje zasebnu kategoriju

Grčka, koja je trenutno u centru evropske dužničke krize, mogla bi se takođe pridružiti ovoj grupi, budući da je svega 45 odsto grčkih ispitanika kazalo da Obama treba ponovo da bude izabran.

U Rusiji u međuvremenu, Obama pobjeđuje Romnija marginom od 27-12, pokazalo je istraživanje Marshall Fund's Transatlantic Trends. Ruski predsjednik Vladimir Putin je odbacio Romnijevu kategorizaciju Rusije kao glavnog geopolitičkog protivnika Amerike i opisao Obamu kao „veoma iskrenog čovjeka“.

Dakle koje su to generalne lekcije koje pokazuju ove statistike, postavlja se pitanje u članku FP. Prema podacima UPI zemlje koje strastveno podržavaju Obamu imaju tendenciju da navode kompetentnost kandidata i njegovu ličnost kao glavne faktore koji utiču na njihovo (hipotetičko) glasanje, dok zemlje koje podržavaju Romnija navode politike kandidata prema njihovim državama.

Generalno gledano izgleda da je, sa nekim izuzecima, Izrael Romnijeva država a Sjeverna i zapadna Evropa su Obamine, sa skeptičnim ostatkom svijeta u sredini.

Pakistan - zasebna kategorija

Zbog svog dosljednog i ubjedljivog protivljenja obojici predsjedničkih kandidata – neprijateljstvo koje je samo pojačano bombardovanjem iz vazduha i napadom na Osamu bin Ladena – Pakistan zaslužuje zasebnu kategoriju.

Iznenađujući rezultat istraživanja BBC jeste da većina Pakistanaca podržava Romnija (14 procenata) nego Obamu (11 procenata). Međutim glavna priča je zapravo da većina Pakistanaca nije izabrala nijednog kandidata. Sa naslovima poput „slab izbor za Amerikance“ i „Izbori u SAD ne znače ništa za Pakistan“, jasno je da je pakistanska štampa slaže sa javnim mnjenjem.

„Američki predsjednik neovisno od stranačkih boja će uraditi ono što on ili Stejt department, Pentagon ili CIA smatraju da je najbolje za njihovu zemlju“, primijetio je nedavno Tugral Jamin u jednom pakistanskom listu. „Treba da se koncentrišemo na izgradnju naše zemlje na način koji će ozbiljno shvatiti svi stanovnici Bijele kuće u vremenu koje je pred nama“.

Galerija

( Nada Bogetić )