Nije lako biti Bog pa čak ni jedan sat

Predstava “Istraga” po tekstu Aleksandra Radunovića i režiji Stefana Sablića biće odigrana u ponedjeljak 5. novembra na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta. Predstava donosi priču o porijeklu zla u čovjeku, a glavnu ulogu tumači Dušan Kovačević. Pored njega u predstavi igraju i Srđan Grahovac, Danilo Čelebić, Aleksandar Gavrić, Ana Vučković, Nikola Perišić, Gojko Burzanović, Stevan Radusinović, Marko Todorović.

Kovačević u predstavi igra Boga, a na pitanje koliko je ova uloga bila teška, odgovara:

“Nije lako biti Bog pa čak ni jedan sat”, priznaje glumac.

S obzirom na to da publika ovu predstavu doživljava kao komediju, da li na kraju lako ukapiraju poentu?

Obično publika koja je upućena u Bibliju i neke religijske stvari razumije predstavu. Hrišćanstvo nije u prvom planu, ali je u prvom planu borba čovjekova na ovom svijetu i ono što mu je Bog podario, a šta je on uspio da uradi od sebe. Dakle, ne samo da publika razumije predstavu, već i uživa u njoj, što se vidi po reakcijama. Predstava nije duga, vrlo je zabavna i edukativna i ono što treba da ima svaka pozorišna predstave.

Inspiracija predstave je bila pitanje prirode i porijekla zla u čovjeku, uspijevate li da tokom predstave odgovorite na ovo pitanje?

Na to pitanje je veoma teško dati odgovor pogotovo za tako kratko vrijeme i u jednom pozorišnom komadu. To iziskuje sigurno godine ili vjekove pričanja, mijenjanja nas kao ljudi. Bog nam je podario čistotu i kako se kaže u predstavi čovjek je rođen da bude dobar, a tu svoju predstavu na zemlji je iskvario prvobitnim padom. U toj replici kaže se koliko svako od nas kada se nađe u nekom problemu i situaciji koja je prelomna izlazi bolji ili gori. U većini slučajeva, vidjeli smo da je i pisac rekao da to kvari čovjeka, a mislim da i pored svih zala koje su oko nas, da je sve to stvorio čovjek, a ne niko drugi.

Koliko je bilo igranja predstave “Istraga” do sada, jeste li je igrali van PG, i da li je uvijek reakcija publike ista?

Ne znam koliko je bilo igranja jer nijesam brojao. Kad bih igrao za honorar sigurno bih znao, ovako me ne zanima. Bitno je da predstava živi, da se mi radujemo igranju, da je skoro uvijek puna sala i da publika uživa. Van Podgorice nijesmo igrali, ne znam zašto i evo sada se pitam i ja.

Galerija

( Marija Vasić )