Priča hrabrog dječaka koji je u bombaškom napadu ostao bez noge
Tokom raketnog napada na Siriju, dječakova lijeva noga je bila znatno oštećena, kasnije su mu rekli da će morati da je amputiraju
Poput većine 11-godišnjih dječaka, Abdulrahman je sanjao o tome da postane profesionalni fudbaler. Ali, njegov san je zamijenila noćna mora od koje bi malo ko uspio da se oporavi.
Tokom raketnog napada na Siriju, dječakova lijeva noga je bila znatno oštećena. Kako nije mogao da hoda, u pomoć mu je priskočio 21-godišnji brat Omar koji ga je odveo u bolnicu. Trenutno se braća nalaze u Turskoj, a uskoro će krenuti za Ameriku, gdje je Omar pronašao utočište za djecu žrtve rata, prenosi CNN.
Odmah po dolasku u bolnicu, ljekari su kazali Omaru da je noga njegovog brata u tako lošem stanju da će morati da je amputiraju. Iako su braća uspjela da prežive, Abdulrahmana još uvijek proganjaju uspomene na taj "kobni" dan.
Plakao sam skoro pet sati, sve dok se nije probudio. Kad je otvorio oči, suze su još jače krenule iz mene. Tada mi je rekao 'Ako me voliš, ne plači'. Ne znam kako, ali uspio sam da se kontrolišem, znao sam da mu sad treba oslonac"Sjećam se dva borbena aviona i rakete koja je pogodila našu kuću. Istrčao sam vani, ali avioni su još kružili. Nakon toga, sjećam se još jedne eksplozije i zatim da se budim u bolnici", ispričao je Abdulrahman.
Njegov brat Omar, koji ga je doveo do bolnice, cijelo je vrijeme bio uz njega. Kad su mu doktori saopštili da će njegovom bratu morati da amputiraju nogu, nije mogao da zadrži suze.
"Plakao sam skoro pet sati, sve dok se nije probudio. Kad je otvorio oči, suze su još jače krenule iz mene. Tada mi je rekao 'Ako me voliš, ne plači'. Ne znam kako, ali uspio sam da se kontrolišem, znao sam da mu sad treba oslonac", rekao je Omar.
Omar je želio da bratu naabvi protetičku nogu kako bi mu omogućio da ponovo prohoda, ali braća to jednostavno nisu mogli sebi da prišute. Ljekari su im tada ispričali za "Global Medical Relief Fund", humanitarno udruženje koje pomaže djeci ranjenoj u ratu.
Kako bi Abdulrahman dobio potrebnu pomoć, braća su morala da krenu za Tursku. Pronašli su taksistu koji ih je dovezao nekoliko milja od granice i zatim im poručio da se dalje snalaze sami. Nemajući drugih mogućnosti, Omar je brata stavio na leđa i prenio ga do granice.
"Nadam se da će nam pomoći u Americi, mislim da je vrijeme da dođe kraj Abdulrahmanovoj noćnoj mori. Često sanja o onome što mu se dogodilo, ponekad čak i danju. Mislim da je prošao više nego što neki prođu za čitav svoj život. On definitivno više nije dijete", poručuje Omar.
( Vijesti online )