Uragani poput Sendi bi mogli biti česta pojava u budućnosti
Po ukupnoj kinetičkoj energiji i teritoriji koji je uragan Sendi pokrio, predstavlja najveću oluju koja je u novijoj istoriji pogodila sjeveroistočnu obalu SAD
Hibridni, spori uragani poput monstruma Sendi još nisu dobro istražena pojava, ali bi ih, prema nekim istraživanjima, u narednom periodu, usljed globalnog zagrijavanja, moglo biti sve više, piše Tportal.
Sendi je hibrid zimskih oluja sa zapada, arktičkog sistema sa sjevera i tropskih uragana sa istoka. Po ukupnoj kinetičkoj energiji i teritoriji koji je uragan pokrio, predstavlja najveću oluju koja je u novijoj istoriji pogodila sjeveroistočnu obalu Sjedinjenih Američkih Država.
Njegovi vjetrovi, koji dostižu postojane brzine od oko 150 km na sat, prostiru se na oko 780 km od centra. Prema Odsjeku za istraživanje uragana američke agencije National Oceanic and Atmospheric Administration (HRD), najveća opasnost koju izaziva Sendi su poplave. HRD razorni potencijal uragana rangira na listi od 0 do 6.
Vjetrovi uragana Sendi su trenutno na 2,4, međutim plima i talasi su na 5,7, što je nešto gore od uragana Izabel iz 2003. koji je dobio ocjenu 5,6.
Američki National Hurricane Center (NHC) upozorava da bi nivo vode u Njujorku i Long Ajlendu mogle da dostignu visinu od oko 3,3 metra.
Naučnici očekuju da bi Sendi SAD-om mogao da hara danima, zbog vremenskih sistema koji blokiraju kretanje vjetra.
Keri Emanuel sa Masačusets Tehnološkog instituta (MIT) smatra da bi klimatske promjene u budućnosti mogle da stvore sve više ovakvih sitacija.
"Očekujemo da će se uragani u budućnosti kretati sporije nego danas", rekao je.
Oluje karakteristične za ovaj dio svijeta obično se relativno brzo kreću prema unutrašnjosti, gdje gube snagu i vodu. Ali, spori uragani poput Sendi razaraju priobalna područja, praćeni su velkim padavinama i uzoruku velike poplave.
Iako spori uragani još uvijek nisu dobro istraženi, budući da, kako kaže Emanuel, "naučnici još nisu odradili svoj domaći zadatak", nova istraživanja pokazuju da su plimni talasa izazvani atlantskim olujnim sistemima u porastu, djelimično i zbog zagrijavanja okeana.
U nedavnom razgovoru za Slate.com Emanuel je objasnio da uragani i zimske oluje svoju energiju crpe iz potpuno različitih izvora.
"Uragane pokreće isparavanje morske vode, a zimske oluje horizontalne razlike u temperaturama atmosfere", rekao je.
"Hibridne oluje sposobne su da crpe energiju iz oba izvora. Zbog toga mogu biti tako moćne."
"Ne potcjenjujte ulogu kiše
Američki stručnjak kaže da je ključni klimatski faktor koji utiče na brojnost i snagu uragana zagrijavanje mora.
"Priobalne vode ove su godine toplije nego što je to uobičajeno. To znači da je u atmosferi više vodene pare. Sendi će sigurno proizvesti više kiše nego što bi stvorio da pored obala nemamo ove tople vode", rekao je Emanuel i upozorio da su padavine veći problem nego što se uobičajeno misli.
"Drugo najveće razaranje na cijeloj zapadnoj hemisferi izazvao je uragan Mič 1998. upravo zahvaljujući poplavama. Ova razaranja nisu izazvali vjetrovi, pa čak ni plima, već bujice koje su odnijele 11.000 života u Centralnoj Americi (još 11.000 se smatra nestalima). Ne potcjenjujte ulogu kiša u cijeloj priči", rekao je.
Prema Emanuelu, za sada je još uvijek teško jasno odgovoriti na pitanje hoće li se broj i snaga hibridnih uragana sa klimatskim promjenama povećavati.
"Neki modeli predviđaju njihovo jačanje, dok drugi ukazuju na suprotnu mogućnost", objasnio je.
( Vijesti online )