Ne pomažu nam primjedbe kao "narkomani, hajte na čas"

Osuđenicima koji u spuškom zatvoru pokušavaju pobijediti bolest zavisnosti, NVO 4 Life već treću godinu pomaže programom pomoći “12 koraka”, koji su do sada pohađala 43 zatvorenika. Šestorica njih za “Vijesti” su ispričali koliko im sve to pomaže i što im otežava da se u zatvorskim uslovima vrate na “pravi put”.

Iako se program sprovodi u Paviljonu "A" KP Doma, radionica kojoj je prisustvovala novinarka “Vijesti” izmještena je u upravnu zgradu. Osuđenici su krivična djela zbog kojih izdržavaju kaznu počinili da bi se domogli droge. Iako su se drogirali više godina, sada im taj svijet izgleda dalek, većina razmišlja o normalnoj porodici, djeci, zdravom životu, a problem im predstavlja što se njihov pokušaj da izađu iz pakla droge ne vrednuje.

Zatvorenici tvrde da je pohađanje programa jedino što im pomaže, jer im, za razliku od nekih drugih vidova liječenja koje su pokušali prije zatvora, predavači iz 4Life-a ukazuju na to gdje su griješili i koje greške ne smiju ponoviti

"Ovdje je vrlo malo nas koji smo se odlučili da izađemo iz problema sa drogom. Dolazimo na radionice, iako je u početku bilo prozivanja. Prozivali su nas i osuđenici i komandiri koji su nam govorili - 'narkomani, hajte na čas' ili 'narkomani, jeste li što naučili'. Zbog drugih, koji imaju isti problem trebalo bi nam se pomoći na bilo koji način, kako bi se i ostali ohrabrili da dođu", kazao je jedan od osuđenika.

On kaže da ne traže povlastice, ali da bi bilo djelotvornije kada bi Komisija za uslovni otpust vrednovala njihov trud i pokušaj da se pravilno resocijalizuju, što sada nije slučaj.

Zatvorenici tvrde da je pohađanje programa jedino što im pomaže, jer im, za razliku od nekih drugih vidova liječenja koje su pokušali prije zatvora, predavači iz 4Life-a ukazuju na to gdje su griješili i koje greške ne smiju ponoviti. Liječenje im otežava to što su oko njih ljudi koji ne razmišljaju kao oni.

"Odlučio sam da se liječim, a poslije radionice se vraćam u sobu u kojoj su ljudi sa istim problemom i koji, iako nijesu drogirani, stalno pričaju o tome. Najbolje bi bilo da one kojima je dosuđena mjera liječenja pošalju u bolnicu,tamo bi ovo išlo brže. Možda ne bi bilo loše i da nas odvoje u zajedničku prostoriju, ali ko zna da li bi mi i tada funkcionisali”, ističe drugi osuđenik.

Nije dobro liječiti zavisnike tabletama za smirenje, ovo što Saša Mijović (NVO 4 Life) gura, čitavu ovu priču, to je dobro, jedino bi bilo bolje da svakodnevno imamo radionice, tako bi brže izašli iz ovog problema

Na pitanje da li su u zatvoru ikada došli u kontakt sa drogom, većina je kazala da “nažalost, u zatvoru može da se nađe sve”. Po njima, to je razlog više da se oni koji idu na liječenje odvoje.

“Nije dobro liječiti zavisnike tabletama za smirenje, ovo što Saša Mijović (NVO 4 Life) gura, čitavu ovu priču, to je dobro, jedino bi bilo bolje da svakodnevno imamo radionice, tako bi brže izašli iz ovog problema. Pomažu nam da shvatimo što je realno, što ne, kolike su nam mogućnosti, pomažu nam da sami odredimo svoje ciljeve”, priča treći osuđenik.

Jedan od njih smatra da im treba pružiti priliku i da je jedini ključ uspjeha da i kada izađu budu uz 4 Life: “Sve drugo vratilo bi nas ovdje ili odvelo pod zemlju”.

Suština nije kazna, nego liječenje tokom kazne

Direktor NVO 4 Life Saša Mijović “Vijestima” je kazao da su se na sprovođenje programa liječenja zavisnika/ca zatvorenika/ca odlučili jer smatraju da vrijeme koje provode u zatvoru treba iskoristiti za liječenje.

“Suština kazne nije u njoj samoj, već u tome da bude u funkciji što uspješnijeg povratka osuđenog lica normalnom društvenom životu. Statistika pokazuje da se bez kvalitetne rehabilitacije i resocijalizacije tokom trajanja kazne, najveći procenat njih, nakon izlaska, ponovo vrati starom načinu života.

Program pomoći koje sprovodi naša organizacija u zatvoru su jedna od važnih mjera koje doprinise njihovom izlječenju i osposobljavanju za društveno prihvatljiv način života po izlasku iz zatvora”, kazao je Mijović.

On je pojasnio da zatvorenicima zavisnicima pokušavaju ukazati na to da njihovo ponašanje nije bilo prihvatljivo i u skladu sa društvenim normama i da je zbog toga neophodno da se uklone ili bar ublaže uzroci takvog ponašanja, kako bi mogli iz te ustanove izaći kao zdrave, cjelovite i prihvaćene ličnosti.

Mijović je istakao da sa upravom ZIKS-a i Ministarstvom pravde imaju izuzetnu saradnju u sprovođenju programa u zatvoru.

( Jelena Jovanović )