Urbani život ugrožava mentalno zdravlje

Depresija, napadi straha i šizofrenija češća su pojava kod stanovnika u velikim gradovima. Uticaj sredine, posebno metropola na njene građane naučnici zovu "neuro-urbanizmus“. Ta disciplina spaja arhitekturu i medicinu, piše "Deutsche Welle".

Više buke, više smeća, i sve više ljudi na jednom prostoru. Život u velikim gradovima prilično je stresan. Uprkos tome, većina ljudi i dalje na život u urbanim sredinama gleda kao na mogućnost bolje zarade i veće kulturne ponude.

"Do prije 60 godina je samo trećina svjetskog stanovništva živjela u gradovima, danas taj broj prelazi polovinu. Sem broja stanovnika, raste i broj mentalnih poremećaja", kaže Andreas Mejer-Lindenberg, direktor Instituta za mentalno zdravlje u Manhajmu.

"Samo depresija ljude u Evropi godišnje košta oko 120 milijardi eura. Troškovi do kojih dovode svi psihički poremećaji, prelaze sumu Evropskog stabilizacionog mehanizma za spasavanje eura, a rasprostranjenost i ozbiljnost ovih bolesti uglavnom se potcjenjuje", ukazuje Mejer-Lindenberg.

Promjene u mozgu zbog socijalne izolacije

Britanski psihijatri su 2003. zabilježili značajan porast šizofreničnih pacijenata u Londonu, i to u četvrtima, koje su polovinom 60-ih doživjele procvat.

London

Magnetnorezonantna tomografija ljudskog mozga, onih koji su odrasli u gradovima, drugačija je u odnosu na one, koji su se na život u gradu tek odlučili

U Njemačkoj se broj građana oboljelih od nekog mentalnog poremećaja u posljednjih deset godina udvostručio. Posljednji statistički podaci u Sjevernoj Americi pokazuju da je u 40 odsto slučajeva razlog za odlazak radnika na bolovanje – depresija.

"U gradovima obično ne znate svoje susjede, dok u sredinama van gradova na socijalnu podršku susjeda ipak možete da računate. Zbog toga se ljudi u gradovima često osjećaju socijalno isključenim", kaže direktor klinike za psihijatriju i psihoterapiju u Berlinu Andreas Hajnc

Nije nepoznato da je kod životinja utvrđeno da socijalna izolacija dovodi do izvesnih promjena u mozgu. Dr Hajnc kaže da je i kod ljudi slično. I na najmanju količinu stresa reaguje se prenaglašeno, dakle kao na prijetnju.

Problem – brz razvoj gradova

Magnetnorezonantna tomografija ljudskog mozga, onih koji su odrasli u gradovima, drugačija je u odnosu na one, koji su se na život u gradu tek odlučili.

Zato je i prvi test bilo jednostavo računanje. Ljudi koji su odrasli u gradu, bili su sporiji ili čak znatno lošiji od onih koji nisu.

"Neuro-urbanizmus" je pristup koji obećava, jer, ne samo da gradsku sredinu možete učini praktičnom i funkcionalnom, već i zdravijom za njene žitelje

"Postoji jedan dio mozga koji prilično reaguje na društveni stres, naročito kod osoba iz urbanog okruženja. Govorimo o amigdali. Taj dio mozga je i dalje aktivan, kada nešto doživljavate kao prijetnju, što može dovesti i do agresivne reakcije, a to sve može biti i uzrok napada straha. Što je sredina u kojoj je pacijent odrastao urbanija, to je i aktivnost tog dijela mozga bila intezivnija", kaže Mejer-Lindenberg.

Drugim riječima, naučnici smatraju da bi urbanisti ubuduće ovakva saznanja, trebalo ozbiljno da uzmu u razmatranje, posebno u gradovima poput Berlina i Londonu. Gradovi koji se razvijaju velikom brzinom, ugrožavaju mentalno zdravlje svojih stanovnika.

Sa specijalnim mobilnim uređajem, Mejer-Lindenberg je sa geografima i fizičarima, krenuo u testiranje na terenu. Mjerena je aktivnost mozga ljudi na najrazličitijim lokacijama – na semaforu, u parku, na ulici, u stanu...

Cilj je bio da se utvrdi kako urbani život utiče na aktivnost mozga. Koliko je važna veličina stana? Da li je dovoljno da sa balkona imate pogled na prirodu? Kakav je efekat kada ljudi imaju priliku da prošetaju nekim parkom?

Ravnoteža između potreba ljudi i drugih izazova

Za arhitekte i urbaniste, poput Riharda Burdeta, profesora na Poslovnoj školi u Londonu, takva saznanja naučnika mogu biti od presudnog značaja u daljem urbanističkom planiranju:

"Urbanisti treba da teže ravnoteži između potreba ljudi i drugih izazova. Ljudi moraju na raspolaganju da imaju otvoreni prostor, mogućnost da odu u bioskop, negdje da se sastanu sa prijateljima, negdje da prošetaju, na primjer pored rijeke. O tim aspektima se obično ne razmišlja mnogo, posebno ne u Kini ili Indoneziji. Razmišlja se o efikasnosti saobraćaju i proporcijama neke četvrti, ali ne i o tome kako sve to utiče na ljude".

"Neuro-urbanizmus" je pristup koji obećava, jer, ne samo da gradsku sredinu možete učini praktičnom i funkcionalnom, već i zdravijom za njene žitelje.

Galerija

( Vijesti online )