Prvoborci u službi politike

Nazva me juče đed, nakon četvrt vijeka. Silno se obradovah, kroz glavu projuriše brojne dogodovštine iz djetinjstva...

Rastopih se sav, pitam ga kako je.

- A, dobro, moj Slavo, samo da nije vijesti od vas.

Zbunih se, a đed osu kao iz mitraljeza.

- Kakve to medalje dijelite, sunce li vam krvavo...

- Ma, pusti politiku, đede. Kako je baba?

- Kako, džangriza kao kada me izbaviše iz četničkog zatvora u Kolašinu, eto kako... A što jes - jes, zaslužili su medalje, vole ih Krvati, muslimani, Srbi, vlast će da formiraju. Jugoslavija na okupu, bratsvo i jedinstvo...

A crni đede, pomislih naivno, vas si crven bio, a sada tako zboriš, a nijesi, srećom, ni zapamtio prvoborce - antifašiste iz DPS-a. Šta li to čitaš tamo na Katuništu...

- Bogami, kao da su tebe pitali, medalje dobiše Filip, Ranko, Milo, Igor - sve visoki ljudi, takve si volio...

- E oca ti očinskoga, a šta je s Mugošom?!

- On ti je osvjedočeni antifašista, baštini narodnooslobodilački rat skoro kao svoje imanje na Marezi. Uostalom, to borci dijele, što ne pitaš njih. I nemoj tako za Miomira, ima on smisla za gerilsko ratovanje i ulične borbe... Šta će, nijesmo svi mogli prispjeti da 1941. pušku uzmemo.

- Mantrak borci, oni su pomrli.

- Kako pomrli, ima živih, medalje SUBNOR dijeli?

- Beli, da ima, još po đe koji, ali njih je vrijeme ranilo. A značke dijele SUBNOR i antifašisti, to je kao podmladak neki?

- Jes, đede, biologija je neumoljiva... Mora neko, da se ne zaboravi.

- Hm, dobro zboriš, no me strah da ogadiše i rat i borce. Šta ja tu mogu... Eto vam ih, što god hoćete, zdravi ste... Siti se ispričasmo, a baba me odra na firciku, možda i pakuje karte. Zdravo mi ostaj.

Razmišljam o đedu, do smrti pravom kao strijela, njegovom karakterističnom pukćanju, valjda posljedici čestog posezanja za duvan-kesom...

Prekide me did, poslije dvadeset godina.

- Pa dobro, Crnogorci, šta to radite?

Da li zbog razgovora sa đedom, ili didove Partizanske spomenice, tek bi mi jasno da mu smeta ordenje.

- Kitite se, kitite, sram vas bilo! Veći ste junaci u ratu bili i od nas Krajišnika i od Dalmatinaca, a sada brljate. Crvenite li zbog Save i Peka?

- Takvo je vrijeme, dide, šta ću.

- Pocijepaj onu Spomenicu, a ordenje okači mačku o rep!

( Slavko Radulović )