Buntovnici bez razloga

Bez jasnih ciljeva roditelja i djeca će biti dezorijentisana. Stručnjaci koriste termin “dijete u riziku”, a u kasnijoj fazi “poremećaj u ponašanju”.

Oblici rizičnog ponašanja mladih su se umnožili u posljednjih petnaestak godina. Upotreba alkohola, duvana i marihuane, konzumiranje „težih“ droga, tabletomanije, izgladnjivanja, prejedanja, zavisnosti o medijima, klađenja, kockanja, brze vo žnje, vandalizma, sve do različitih vrsta (auto)destruktivnog ponašanja.

Nasilje je postalo zabava i stil života za sve veće grupe djece i mladih! Nasilje je postalo “norma - lan” dio svakodnevice u savremenim društvima, ne samo zbog nasilnih delikata, već i zbog medijski posredovane slike o nasilnim kaznenim djelima.

Nasilje je jedna od vrlo značajnih vijesti, pa ne čudi svojevrsno takmičenje različitih medijskih kuća u prikazivanjima istih (što nasilnije i bizarnije - to bolje)

Dosada

Danas se opravdano konstatuje da je dosada novi porok, posebno mladih ljudi. “Dokolica” je u starogrčkom jeziku označavala stvaralaštvo u vremenu izvan (obaveznog) radnog vremena, ali se to, još od reformacije mijenjalo, tako da se danas dokoličarenje direktno povezuje s hedonizmom, dosadom, ispraznim zabavama, neselektivnim korištenjem medija i konzumentskim stilom ži vo t a te povezuje (u istraživanjima) s različitim vrstama zavisnosti o stvarima.

Za mladog čovjeka rizično je kad dokoličari, jer su mu u “ubijanju dana” mnoge negativne ponude izgledaju primamljivo.

Gledanje televizije, surfovanje po internetu, čitanje revija, časopisa za tinejdžere, sve do izležavanja, lutanja po gradu, trgovačkim centrima, orijentacija na zabavu, (odlazak na koncerte, izlazak u noćne klubove, kućne zabave)…

Djeca su izložena pretjerano velikom broju sadržaja iz medija, pa danas postaje sasvim uobičajeno da vidimo neko koje istovremeno sluša muziku, piše domaći zadatak, “visi” na Facebook-u i odgovara na SMS poruke.

Ovaj oblik tzv. multitaskinga je zabrinjavajući, a osobito je vidljiv u poremećaju koncentracije najčešće susrećemo kod djece.

Učestalost je od 1 do 5% u ukupnoj populaciji. Smetnje ovog poremećaja su vidljive od pažnje, percepcije, motorike, učenja, mišljenja, emocija, ponašanja, do poremećaja spavanja i fizičkog razvoja.

Priznati američki psihijatar Robert Shaw je u Californiji radeći s djecom objasnio da bez dobro „razvijenog osjećaja empatije, dijeca neće moći voljeti“.

Njegova dugogodišnja istraživanja u radu s djecom otkrivaju da su današnja djeca spremna uzimati, a ne i davati i ono što imaju ne znaju cijeniti.

To su egocentrična djeca koja nisu sposobna poštovati osjećaje drugih. Bogatstvo i uspjeh (po bilo koju cijenu) su na vrhu vrijednosti, a saosjećajnost i nesebičnost na dnu ljestvice! Djeca uče po obrascu od starijih, pa i oni žele postati slavni, bez truda, a ignorišu i posljedice.

Po meni je najgore što ti isti roditelji, koji odgovornost za ponašanje sopstvene djece “svaljuju” na vaspitače, nastavnike, profesore… pokušavajući da opravdaju svoju “teško zarađenu investiciju”.

I onda para može kupiti sve. Ne može, jer biti prilagođen u duboko bolesnom društvu nije mjerilo zdravlja. Autor je kompozitor

( Miško Tamindžić )