Građani ili taoci

Nedavno mi se obratila žena koja se zove Bosiljka Hajduković. Penzionerka, stanuje u Bloku 5 u Podgorici. Kaže, čita moje kolumne. Želi da se neko obrati javnosti i pokaže njeno stradanje.

Već dvije godine su u stanu, koji joj je jedina svojina, uslovi za život pogoršani do neizdrživosti. Razlog tome je privatna ambulanta za fizikalnu medicinu, koja se nalazi u prostorijama nekadašnje Jugobanke.

Dokumentacija koju mi je pokazala potvrđuje da je napravljen niz nestručnih, pa samim tim i pogrešnih, odluka u vezi sa tim poslovnim prostorom.

Obaviještena sam da je sadašnji vlasnik Danilo Popović. Taj podatak nijesam provjeravala niti je bitan za ovo razmatranje.

Svaki vlasnik poslovnog prostora dobije određene urbanističko – tehničke uslove u okviru kojih je obavezan da koristi svoj prostor.

Potpuno analogno tome da vlasnik urbanističke parcele u gradu ne može da gradi zgradu koja nije u skladu sa detaljnim urbanističkim planom.

Detaljni urbanistički plan za naselje Blok 5 je rađen prvom polovinom sedamdesetih. Naselje je u potpunosti izgrađeno po tom planu, a prvi stanovnici su se uselili 1980. Među njima i Bosiljka Hajduković.

U nekim stambenim zgradama u Bloku 5 je planiran i izgrađen poslovni prostor u prizemlju. U urbanističkom planu, u skladu sa i tada i sada važećom metodologijom, određuje se namjena konkretnog poslovnog prostora: pošta, banka, apoteka, trgovina, lične usluge, usluge za domaćinstvo, predstavništva, zanatske radnje i sl.

U Bloku 5 je predviđen poseban objekat za Dom zdravlja. Ni u jednom od stambenih objekata, po DUP-u, u prizemlju nije predviđeno da se otvaraju zdravstvene ustanove, privatne ili u sistemu javnog zdravstva.

Prvi korak u stvaranju problema, na koji ukazuje Bosiljka Hajduković, učinjen je u Sekretarijatu za planiranje Glavnog grada.

Dokument kojim se dozvoljava da u prostoru u kome su bile kancelarije bude privatna zdravstvena ustanova za fizikalnu terapiju potpisale su dvije osobe. Jedna po službenoj dužnosti, druga u svojstvu stručnog lica.

Ova druga je donijela urbanističku odluku, bez elementarnog znanja o urbanističkim principima po kojima se formiraju, odnosno razmještaju sadržaji koji su potrebni jednom stambenom naselju. Svaki grad se mijenja.

Mijenjaju se potrebe ljudi, djelatnosti. Mijenjaju se namjene poslovnog prostora. To je sve dio urbanističke prakse, ali i urbanističke metodologije i standarda. Kad je u pitanju kvalitet i zdravlje građene sredine, koje se može očuvati samo dosljednim poštov a n j e m urbanističkih planova, metodologija, normativa i standarda ne može odlučivati nestručna osoba.

Kao i kad je prostora zapremnine preko 1500m3 izvedena je na fasadu prizemlja umjesto na krov objekta. Mirisi i isparenja iz prizemlja ulaze u stanove. Vibracije od klima uređaja se prenose konstrukcijom.

Dovoljno je da se građanin obrati nadležnom organu da je uočio pukotine na konstruktivnim djelovima objekta, to je alarm. Ne postoji preči zadatak nego utvrditi da li su uočene pukotine rezultat oštećenja konstrukcije.

Da li u Sekretarijatu očekuju da u vremenskoj prognozi bude najavljen zemljotres, pa da onda provjeravaju gdje su sve vršene intervencije na konstrukciji zgrada? Iznad poslovnog prostora koji je nestručno, pa time i nezakonito, namijenjen za privatnu ambulantu za fizikalnu terapiju, je sedam spratova stambenog prostora. Šta ako su konstruktivni zidovi oslabljeni?

Ako zemljotres zbog toga izazove oštećenja zbog kojih je neophodna evakuacija cijelog ulaza i skupa sanacija konstrukcije? Mi smo trpeljiv narod. Kad nas službe odgovorne da primjenjuju zakone, standarde, propise, dobro namuče, potroše, dovedu u opasnost, opljačkaju – često kažemo: "Neka se zdravo, nadoknadićemo."

Samo pojedinci stanu na biljegu i traže primjenu zakona, odgovornost za postupke institucija i pojedinaca koji ih reprezentuju.

I na to troše ogromnu energiju, troše život. Kao g. Vasilije Miličković iz Podgorice, koji se izborio sa spregnutim privatizovanim državnim institucijama.

Ne znam da li je novac dobio (zdravlje se ne računa za obeštećenje) za oduzetu imovinu i maltretiranje. Kao g. Slobodan Vuković iz Podgorice, Vranići, građanin Crne Gore koji je dobio spor protiv Ministarstva finansija, ali mu je posao i firma uništena zbog višegodišnje, nezakonite, zabrane rada. Sud je presudio da je odluka finansijske inspekcije bila nezakonita (neko je radio nestručno, zlonamjerno, politički ostrašćeno?).

U oba i brojnim drugim slučajevima štete neće nadoknaditi vlast koja nam se upravo preporučuje kao jedini izbor da nas izvede iz krize. Naravno, štetu će nadoknaditi poreski obveznici. Tako će i g. Vasilije Miličković i g. Slobodan Vuković takođe učestvovati u plaćanju odštete koju treba da dobiju.

Bosiljka Hajduković neće tužiti nikoga. Nema ni novca ni zdravlja da se izbori protiv državnih institucija koje ne rade svoj posao.

Napisala je pismo g. Milu Đukanoviću: "G. Đukanoviću, kako se na čelu nadležnih institucija nalaze čelni članovi DPS-a, a sve sam nadležne ustanove upoznala sa navedenim (problemom), u toku radova svi su žmurili na urađeno i to da bi na kraju konstatovali da toga nema u projektnoj dokumentaciji Popovića."

Odlučila je da na ovim izborima ne glasa za DPS i SDP. Suočila se da institucijama kojima se obraćala nije prioritet primjena zakona i zaštita građanina.

Na kraju pisma je saopštila bolno i opominjuće: "Ne želim se sahraniti u mojoj državi iako je volim više od života, kad za života ne mogu živjeti životom dostojnim čovjeka, gdje mi je oduzet čak i čist vazduh u mom stanu. Želim se kremirati i pepeo da mi se prospe u more, što dalje od naše obale."

( Jelisava Kalezić )