KATAKOMBA
Manjine na ispitu
Ovakva šansa se ne ukazuje u svakom izbornom ciklusu. Istorija je svjedok da narodi rijetko dođu u priliku da biraju svoj put. Na liderima manjnskih partija je, stoga, da odluče da li će igrati šampiosnki ili vječito sjediti na klupi: neprimjetni i zapostavljeni od lošeg trenera
Nakon završetka izbora veliko iščekivanje se pretvorilo u realnost. Neko je zadovoljan, neko je nezadovoljan, ali, u suštini, jedino su u narodu pomiješane emocije. Mali je procenat građana, bez obzira na političku pripadnost, koji ne priželjkuju promjene, pa makar i unutar "vlade kontinuiteta".
To su pokazali i izbori. Oko 55% stanovništa je svojom voljom glasalo za nešto drugo, a 45% je glasalo za nastavak ovakvog kontinuiteta i to ne u potpunosti svojom savješću (pritisci, ucjene, prijetnje...). Crna Gora mora krenuti nekim drugim putem, mora drugačije nego do sada, uspješnije i efikasnije. Odgovornost na budućim vršiocima izvršne vlasti će biti ogromna, a monitoring nad njima će biti nikad precizniji i snažniji.
Zbog toga su pregovori oko formiranja nove vlade veoma interesantni. Vladajuća klasa je zadovoljnoj masi u izbornoj noći taktički poručila da ima 180.000 glasova podrške, što je potpuno netačno; valjda da bi ih psihološki pripremila za naredne dane kada kreću da moljakaju i lome manjine ne bi li nekako formirali vladu i sačuvali privilegije za još neki period.
Manjinske partije u Crnoj Gori sada imaju ogromnu obavezu da dokažu zašto su formirane, čemu služe i čije interese štite. Priznajem, nije im lako. To što odluče može biti dobro, može biti solidno, ali može i da bude pogubno po njih same. Nije lako napraviti koaliciju sa onima koji su već 23 godine pripadnike manjinskih naroda držali na marginama. Sa onima koji su ih deportovali, hapsili, ucjenjivali, lagali, diskriminisali!
Ali, ima ljudi koji govore da je to politika, a da je interes iznad svega?! Ne, to nije politika u svojoj biti, to je sitno politikanstvo, loša trgovina, te potcjenjivanje samoga sebe i sopstvenog naroda.
Međutim, legitimno je pravo da predstavnici građana koji su mandat dobili od naroda, njime raspolažu na način na koji oni misle da je najbolje. Istina, nije lako objasniti građanima, na primjer Albancima, kako idete u koaliciju sa onima protiv kojih godinama vodite kampanju.
Sa onima koji su rušili i prodavali hotele, Solanu, Valdanos..., sa onima koji od 1992. drže Ulcinj pod ospadom Morskog dobra, koji obećavaju opštinu Tuzi, i koji su glavni krivci što je više Albanaca sa ovih prostora u inostranstvu više nego kod kuće, kao i što je njihov broj manji iz popisa u popis.
Neće lako biti ni Bošnjacima, mada su oni, ipak, i do sada bili u vlasti. Sa jednim ministrom nijesu mogli da urade ništa spektakularno za svoj narod, jer nije postojala većinska volja za time. No, na sreću, nada ne umire nikad. Slično je i sa Hrvatima, kojih ruku na srce ima najmanje i koji žive u sredinama nešto bolje socio-ekonomske situacije, za razliku od drugih manjinskih naroda, ali koji takođe ne zaboravljaju ulogu današnjih i tadašnjih lidera u linčovanju njihovih sunarodnika.
Kao pripadnik albanskog naroda, koji poznaje probleme manjina o kojima sam govorio, iskreno želim im puno sreće u pregovorima. Ubijeđen sam da su pripadnici manjina uvijek bili konstruktivniji dio ove zemlje i da je među njima najviše onih koji žele suštinske i korijenite promjene ovog društva, a ne nastavak ovog tragikomičnog političko-tranzicionog serijala.
Međutim, vas ponekad kompleks inferiornosti, osjećaj da ste mali i nebitni, da ste na marginama, tjera da idete u zagrljaj onome ko je najjači, pa makar on bio i onaj koji vas potcjenjuje i koji vas godinama bez potrebe "šamara" i traži od vas da mu stalno ponavljate HVALA!
Žao mi je što je tako, jer moral ima dvije komponente, pa ukoliko kolektivni zakaže i nije na adekvatnom nivou, onda treba znati da se individualni ponekad mora izdići iznad svojih mogućnosti, kako bi održao ravnotežu ravnopravnosti i održao upaljenom iskru slobode i dostojanstva.
Ukoliko pregovori manjinskih partija sa dosadašnjom vladajućom klasom srećom po njih propadnu, ostaje im da pokušaju da na drugi, etički prihvatljiviji način izađu iz čeljusti lokalizama i getoizama, i učine nešto istinski veliko i istorijsko, kako za svoje narode tako i za cijelu državu.
Pozitivna Crna Gora nije osnovana da bi zaposjela jednu ili nekoliko funkcija, već je formirana sa željom da zaista učini nešto dobro za ovu zemlju. Partije manjinskih naroda bi se u manjinskoj vladi Pozitivne koja bi bila otvorena za sve profesionalce u ovoj zemlji, osjećale jednako kao i svi ostali, a ono što bi uradili za svoj narod mogli bi zahvaliti samo sebi, a ne velikom gospodaru koji je pod pritiskom i koji im, u cilju spasavanja sebe i svoje partije, daje mrvice sa prljave trpeze, za kojom su dugo sjedjeli gladni.
Ako to pak ne žele, onda je pravednije mandat vratiti građanima i ići na ponovne izbore.
Niti ovaj tekst, niti bilo koji drugi moj čin, nije vođen željom da se neko primora da uradi nešto što ne želi i što je protivno njegovoj savjesti. Naprotiv, želja je da se kristališu stvari, da padnu maske i da, shodno tome, u nekoj budućnosti, birači znaju kome da daju svoje povjerenje. Kako god bilo na kraju, siguran sam da će nova vlada biti bolja i učinkovitija nego li prethodna, da će biti bliža interesima građana i da će svojim radom uspjeti da unaprijedi životni standard.
Ako to ne uspije da uradi u zadovoljavajućoj mjeri, onda će se konačno desiti ono što je logično: doći će do njene demokratske smjene. Ovakva šansa se ne ukazuje u svakom izbornom ciklusu. Istorija je svjedok da narodi rijetko dođu u priliku da biraju svoj put.
Na liderima manjnskih partija je, stoga, da odluče da li će igrati šampiosnki ili vječito sjediti na klupi: neprimjetni i zapostavljeni od lošeg trenera! I na kraju, manjinska vlada nije nikakva utopija, kako to žele predstaviti oni koji ne žele dobro ovoj zemlji već isključivo sebi.
Naprotiv, utopija je misliti da će vlada satkana dominatno od dosadašnje vladajuće koalicije biti umnogome drugačija od ove dosadašnje i da će promijeniti svoje ponašanje, način rada i odnos prema građanima bilo koje nacionalnosti.
Izgleda da blagdani koji su pred nama, simbolično stižu u pravi trenutak, da nam posluže da pročistimo svoje duše i razmišljamo trezvenije. Dosta da nas tek podsjete da ćemo za ono što odlučimo odgovarati pred Bogom i pred ljudima. Stoga, srećno od srca svima koji slave!
katakomba@hotmail.com
( Dritan Abazović )