Grupa H: Gdje svako može i do prvog i posljednjeg mjesta

POLJSKA - Sve karte na Levandovskog

Poljska se vraća na Svjetsko prvenstvo, uradila je to preko Crne Gore u kvalifikacijama, i spremna je da pokaže snagu i da u Rusiji ostavi trag sličan onom sa Evropskog šampionata u Francuskoj 2016.

Poljaci su na EP stigli do četvrtfinala, gdje ih je zaustavio Portugal i otkrio limite ekipe koju je do tada veoma dobro vodio selektor Adam Navalka.

Navalka je i sada na čelu nacionalnog tima, a Poljska će imati velike izazove već u grupi H koju karakteriše to da favorit praktično ne postoji. Reklo bi se da sva četiri tima (Poljska, Kolumbija, Senegal i Japan) imaju po 25 odsto šansi da prođu grupu, a Navalkin tim se nada da bi u Rusiji mogao da igra na kartu zvanu Robert Levandovski, jer je as Bajerna bez konkurencije najveća zvijezda u grupi H.

- Naravno da zavisimo od Levandovskog. Nema ekipe na planeti koja ne bi živjela od golova igrača takvog renomea. On je najbolji napadač na planeti - rekao je Navalka.

Levandovski, ipak, dolazi u Rusiju kao debitant, jer je Poljska posljednji put na Mundijalu bila 2006. godine u Njemačkoj. Popularni Leva je za nacionalni tim debitovao 2008, a kasnije je kao lider ekipe bio i na Euru 2012. i četiri godine kasnije.

- Ne osjećam se kao debitant. Imam 29 godina, igrao sam dva velika takmičenja, Ligu šampiona... Želim da budem oslonac Poljske na SP - jasan je Levandovski, najbolji strijelac u evropskim kvalifikacijama sa 16 golova.

Atmosferu u trening kampu reprezentacije je prije nekoliko dana pokvarila povreda defanzivca Kamila Glika, jednog od najiskusnijih. Štoperu Monaka je stradalo rame i to na bizaran način - dok je na treningu pokušao da izvede makazice.

- Situacija nije dobra, teško da će biti spreman za Mundijal - rekao je predsjednik Fudbalskog saveza Poljske Zbignjev Bonjek.

Poljacima će ovo biti šesti nastup na mundijalima, a najveći uspjeh su ostvarili 1978. i 1982. kada su bili trećeplasirani.

SENEGAL - “Lavovi sa Terange” traže ruski plijen

Ovo će biti drugo Svjetsko prvenstvo Senegala - na prvom, 2002. godine, “lavovi sa Terange” izjednačili su najbolji rezultat afričkog fudbala na mundijalima, plasiravši se u četvrtfinale.

Isto je uspjelo još samo Kamerunu 1990. i Gani 2006. godine.

Aliu Sise, koji je bio kapiten generacije na Svjetskom prvenstvu u Koreji i Japanu, sada u ulozi trenera predvodi nove senegalske nade na putu ka slavi.

Prilično tešku kvalifikacionu grupu, sa Južnom Afrikom, Burkinom Faso i Kape Verdeom, Senegalci i Sise prošli su igrajući formaciju 4-3-3, sa Keitom Baldeom iz Monaka, Daifrom Sakoom iz Vest Hema i Sadiom Maneom iz Liverpula u vrhu napada.

Ova imena govore da su Senegalci vrlo opasni pred protivničkim golom, ali jaki su i balansirani i u ostalim linijama.

U odbrani, gdje dominira robusni štoper Napolija Kalidu Kulibali, čovjek koji je golom u posljednjem minutu umalo preoteo titulu Juventusu u Seriji A; kao i na sredini, koja je kompletna sastavljena od igrača iz engleskih klubova - ČeikuKujate (Vest Hem), Ndaje (Stouk), Idrisa Gaj (Everton), N’Doje(Birmingem)...

Napad, s druge strane, dodatno podupiru iskusni Musa So, sada član Bursespor, kao i talenat Torina M’Baje Nijang, nekadašnji fudbaler Milana.

“Lavovi sa Terange”, po imenima, definitivno imaju tim za drugu fazu - ako ih bude krasila taktička disciplina (i disciplina uopšte), koja je obično problematična za afričke reprezentacije, onda mogu da budu i potencijalno iznenađenje Mundijala...

Prije 16 godina letjeli su na krilima El Hađi Djufa, a kada se mislilo da mogu i do same završnice Svjetskog prvenstva, zaustavila ih je Turska.

Senegalci sada imaju najmlađeg selektora na Mundijalu (Sise ima 42 godine), kao i veliku zvijezdu evropskog klupskog fudbala, Sadija Manea.

Da li će to biti dovoljno da, barem za početak, prođu prilično izjednačenu grupu sa Poljskom, Kolumbijom i Japanom, možda će se znati već nakon premijernog meča sa Poljacima 19. juna na stadionu Spartaka u Moskvi.

JAPAN - Kontroverze na putu ka Rusiji

Put Japana ka Rusiji obilježile su kontroverze koje priliče balkanskim ili afričkim fudbalskim prilikama, mnogo više nego japanskim.

Naime, selektor koji je odveo “samuraje” na Mundijal, nekadašnji jugoslovenski reprezentativac Vahid Halilhodžić(BiH), “popio” je otkaz samo dva mjeseca prije početka Svjetskog prvenstva.

Zvanično, zbog “problema u povjerenju i komunikaciji’’, kako je objasnio predsjednik Saveza Kozo Tašima, a nezvanično - zbog neslaganja za glavnim zvijezdama reprezentacije, Kesuke Hondom i Šinđijem Kagavom.

Halilhodžić je tokom kvalifikacija drastično promijenio igru reprezentacije Japana, tradicionalno baziranu na posjedu lopte, i okrenuo se kontranapadima. Za Hondu i Kagavu, pa čak i napadača Lestera Šinđija Okazakija, koji se nisu uklapali u Vahinu filozofiju, tu nije bilo mjesta.

Sve je to izazvalo brojne debate u japanskoj fudbalskoj javnosti, a loši rezultati na prijateljskim mečevima (poraz od Ukrajine 2:1, remi sa Malijem 1:1), dobro su pali čelnicima Saveza da Halilhodžiću uruče otkaz.

Bosansko-hercegovački stručnjak, koji je na prošlom Mundijalu odveo Alžir do osmine finala i najvećeg uspjeha u istoriji, 20-ak dana nakon otkaza, ljut i razočaran, odletio je u Tokio.

- Idem po pravdu - kazao je tada.

No, Japance je već preuzeo 63-godišnji Akira Nišino, bivši trener najvećih japanskih klubova, Kašive, Gambe, Nagoje... On je već u prvom prijateljskom meču protiv Gane vratio formaciju 4-2-3-1, a tim je “odbio” da se adaptira - Japan je poražen 2:0.

Da li će se adaptirati do premijernog meča sa Kolumbijom, 24. juna u Saransku, veliko je pitanje.

Tek, Japancima se na Mundijalu daju mnogo veće šanse nego Južnoj Koreji, barem zbog toga što mnogo više igrača, poput Nagatoma (Galatasaraj), Jošide (Sautempton), Hasebea (Ajntraht), te već pomenuth Kagave (Borusija) i Okazakija(Lester)... igra u dobrim evropskim klubovima.

KOLUMBIJA - “Kafeterosi” mogu sa svima

Kolumbija nema veliko iskustvo igranja na svjetskim prvenstvima, ali posljednji nastup iz 2014. godine i dolazak do četvrtfinala bi mogao da bude najava boljih dana za popularne “kafeterose”.

Kolumbijci na Mundijalu u Rusiji, doduše, imaju samo obavezu da prođu grupu u kojoj su još Poljska, Senegal i Japan, a onda bi sve uglavnom zavisilo i od kostura koji timove iz grupe H šalje na rivale iz grupe G (Engleska, Belgija, Panama i Tunis).

Selektor Hose Pekerman, inače Argentinac, nije mnogo eksperimentisao sa spiskom, lideri ekipe su isti oni koji su vodili glavnu riječ na Mundijalu u Brazilu kada je Kolumbija stigla do četvrtfinala gdje je zaustavio domaćin.

Ipak, u odnosu na prethodno SP, Kolumbija sada može da se uzda i u snagu u napadu - Radamela Falkaa, asa Monaka koji je konačno zdrav i spreman da predvodi “trikolore”.

- Osjećam uzbuđenje, jer igrati za Kolumbiju na Mundijalu je ispunjenje. Prije četiri godine nisam imao sreće, ali je Kolumbija uradila mnogo i bez mene - rekao je Falkao.

I sada će, kao i 2014, Kolumbija biti u grupi sa Japancima, koji su prvi rival 19. juna. Prije četiri godine je bilo 4:1 za “kafeterose”. Golove su tada dali Huan Kvadrado, Hames Rodriges, te Džekson Martines (dva), koji sada nije sa nacionalnim timom.

Taj pomenuti plasman u četvrtfinale je i najveći uspjeh Kolumbije na ukupno četiri nastupa na mundijalima. Samo je još 1990. u Italiji bila u nokaut fazi (osmina finala), a četiri godine je bila kobna eliminacija u grupi.

Tada je zbog poraza od Sjedinjenih Američkih Država i autogola ubijen defanzivac Andres Eskobar. Njega su nekoliko dana nakon ispadanja sa SP u Medeljinu upucali revoltirani navijači.

Falkao i Hames Rodriges, najbolji strijelac SP u Brazilu (šest golova) su najveća snaga Kolumbije, ali na Mundijal nakon odlične sezone dolazi i Karlos Baka, tu su Huan Kvadrado iz Juventusa, Milanov Kristijan Sapata, lijevi bek Boka juniorsa Frank Fabra.

Pekerman je šansu dao i mladim snagama, pa će na Svjetskom prvenstvu debitovati tandem štopera Davinson Sančes(Totenhem) - Džeri Mina (Barselona).