Porodica Ledinić mogla bi ostati bez krova nad glavom

Iako su se tek prije desetak dana uselili u nedovršeni drveni kućerak, šestočlana porodica Hakije Ledinića mogla bi da ostane i bez to malo neuslovnog krova nad glavom.

Brvnara je smještena u šumi, na državnom zemljištu, na samom kraju grada, u blizini nekadašnje fabrike mašinskih djelova. U omalenom sobičku se nalaze dva kreveta, šporet na loženje, fridžider i mali televizor koji ne služe svrsi, jer nema struje.

To je sve pokućstvo Ledinića koji imaju četvoro djece stare od godinu i po do sedam i po godina. Dvije ćerke od kojih bi jedna trebalo da ide u prvi, a jedna u drugi razred ne idu u školu.

Porodica živi od 146 eura socijale, od čega 56 eura svakog mjeseca potroše na mlijeko za djecu

“Srce me boli što sa drugarima nisu sjeli u školske klupe, što se ne druže sa djecom, ne obrazuju. Nemaju igračaka, ali vole da pišu. Ponekad uzmu olovke da crtaju, vidim da bi voljele da se školuju, ali mi nemamo ni novca ni drugih mogućnosti za to”, rekla je majka djece Nermina Ledinić.

Život bez vode

Porodica živi od 146 eura socijale, od čega 56 eura svakog mjeseca potroše na mlijeko za djecu. Od ostatka kupe nešto namirnica, jedva da se prehrane.

“Djecu treba oprati, okupati, nahraniti, a vode nema"

“Teško je. Za najmlađu djecu su potrebne i pelene, kao i za stariju djevojčicu tokom noći. Ne znam šta nam je potrebnije, hrana ili garderoba. Kad nema drugog ima hljeba i mlijeka, ali odjeće i obuće nemamo. Posebno nam je potrebna za mališane od godinu i po i dvije i po godine”, rekla je Nermina.

Teško je i bez struje. Kada padne noć zapale svijeću, ali kako nema druge razonode najčešće sa prvim mrakom idu na spavanje. Gotovo neizdržljivo je bez mokrog čvora i vode.

“Djecu treba oprati, okupati, nahraniti, a vode nema. Donosimo je sa obližnjeg izvora, pa u koritu kupamo djecu. I mi se nekako snalazimo, kako moramo”, rekla je Nermina.

Lediniće brine i da bi mogli ostati bez krova nad glavom. Živjeli su kao podstanari i plaćali kiriju od 150 eura. Centar za socijalni rad im je obezbijedio hiljadu eura, mještani Besnika 500 koliko i Hakijina rodbina.

“Od tog novca smo napravili ovu brvnaru samo od dasaka. Nema izolacije, pa i ovako strepimo kako ćemo se grijati zimi, izuzimajući činjenicu da drva još nismo nabavili već ložimo ogranke koje skupimo u šumi. Međutim, kućerak smo postavili u šumi, na državnom zemljištu zbog čega nas je šumar tužio”, rekla je Nermina.

Uzurpirali zemljište

Sud je presudio da Ledinići treba da plate 600 eura, jer su uzurpirali državno zemljište. Od 146 eura socijale ne mogu ni da se prehrane, a kamoli da plate kaznu.

Nermina priča da joj je najteže što zbog teške situacije u kojoj se nalaze nijesu u stanju da školuju svoje dvije starije kćerke

“Plašim se da bi mužu mogli novčanu preinačiti u zatvorsku kaznu, kao i da će nam srušiti kuću. Svakodnevno strepim, ne znam šta da radim. U strahu liježem i ustajem. Ne znam o čemu ću prije da brinem, o nemaštini, ručku, drvima, garderobi ili da ne izgubimo i ovo krova nad glavom na koji smo tako dugo čekali, radovali se, očekivali da ćemo bar dio problema riješiti”, rekla je Nermina.

S obzirom da se kućerak praktično nalazi u šumi, ona se plaši kada u njoj zanoći sama sa djecom. Tada okupi mališane oko svijeće i priča im bajke.

Patim što moja djeca ne idu u školu

Nermina priča da joj je najteže što zbog teške situacije u kojoj se nalaze nijesu u stanju da školuju svoje dvije starije kćerke.

“Slušam tuđe probleme i ne vjerujem čime se sve ljudi opterećuju, za čim žude"

“Nemamo dvorište niti druge djece u blizini, tako da se moja igraju sama. Dobri su, slušaju me, ali neizmjerno patim što Elvisa i Esmera ne idu u školu. Ni ovako ne očekujem da će živjeti srećnije od nas, ali kada bi se obrazovali onda bih se bar nadala da će nešto postići u životu i da se ova nemoć, sirotinja i teret neće prenositi s koljena na koljeno”, rekla je Nermina.

Plaši se šta će joj novi dan donijeti, novu brigu ili olakšanje.

“Slušam tuđe probleme i ne vjerujem čime se sve ljudi opterećuju, za čim žude. A ja samo sanjam da se moja djeca u 21. vijeku školuju, imaju šta obući i pojesti, ugrijati zimi, okupati u kupatilu, ne provoditi noći pod svijećom”, rekla je Nermina.

( Aida Sadiković )