„Danica” dovezla kraljicu Mariju od Divulja do Miločera

Iako se danas uz mol nekadašnjeg vojnog brodogradilišta Arsenal u Tivtu ljuljuškaju mnoge luksuzne jahte bogatih, slavnih i poznatih ličnosti, ovaj grad ima mnogo dužu povezanost sa elitnim jahtingom nego što je to zadnjih nekoliko godina od kada kanadski milijarder Piter Mank u Tivtu gradi svoj nautički centar Porto Montenegro.

Vode Tivatskog zaliva mnogo desetljeća ranije od Mankovog dolaska u Crnu Goru, zapamtile su neke od jahti slavnih ličnosti koje su njima plovile, počev od broda „Ossero“ iz 1896. (kasnijeg „Dalmata“), jahte austrijskog nadvojvode Karla Stefana Habzburga do jahte „Jadranka“ iz 1977, maršala SFRJ, Josipa Broza Tita.

Jedan od našoj javnosti najmanje poznatih takvih „brodova za uživanje“ (pleasure craft) kao se danas, modernim zvaničnim jezikom pomorske administracije nazivaju jahte, bio je brod „Danica“ – privatna jahta jugoslovenske kraljice Marije Karađorđević. Ovaj za tadašnje, a kamoli današnje pojmove izuzetno skroman brod, prije više od sedamdeset godina stigao je u Tivat.

Trabakul bez luksuza

"Iza „Danice” nije ostalo ni mnogo podataka, ni fotografija koje bi ilustrovale njen izgled. Iz ono malo poznatih fotografija i iz podataka iz tzv. osnovne brodske knjige koja je sačuvana u arhivama bivšeg Arsenala, da se primijetiti da ovaj brod nije ni izbliza bio toliko luksuzan kako bi se očekivalo od jedne kraljevske jahte. Već po samoj konstrukciji, odnosno tipu broda, vidi se da se radilo o skromnom plovilu".

"Naime, „Danica“ je bila tipičan jadranski trabakul, kakvih je u ono doba bilo zaista mnogo u ovim vodama. Ujedno, to je bio i prvi trabakul koji je prepravljen u jahtu kojom se svojevremeno vozila jedna krunisana glava" priča za „Vijesti“ profesor Dražen Jovanović, koordinator Muzejske zbirke pomorskog nasljeđa Arsenala.

U toj zbirci koja je danas dio Porto Montenegra, sačuvana je i osnovna brodska knjiga - OBK “broda Njenog Veličanstva 'Danica'” kako se jahta kraljice Marije Karađorđević zvanično vodila u dokumentaciji Kraljevske ratne mornarice Jugoslavije. Tu je i čitav niz tehničke dokumentacije – planova, nacrta i ostaloga iz čega se može naslutiti kakva je jahta bila „Danica“, ali i samo par sačuvanih fotografija ovog interesantnog broda koji je kraljici Mariji služio vrlo kratko vrijeme – samo dvije godine, 1938-39.

"Priča o „Danici“, kao kraljevskoj jahti počinje u februaru 1938. godine kada je ovaj brod kupljen od brodovlasnika „Marcello Apollonio & Co“. Prije kupovine brod je nosio ime „Orifiamma“, a najvjerovatnije je napravljen negdje oko 1911. godine".

"Brodu je od početka namjena bila da služi kraljici Mariji Karađorđević, te je stoga u tu svrhu i pregrađen i preuređen u brodogradilištu „San Rocco“ u gradiću Milje u italijanskom dijelu Istre, dva kilometra od Trsta. Preuređenje je obavljeno po planovima brodogradilišta „San Rocco“, a brodu je dodat i njemački dizel motor marke „Güldner“ snage 65 konja" ističe Jovanović koji je do sada najviše istraživao o jahti kraljice Marije.

„Danica“ je u osnovi bila stari dobri, tradicionalni drveni jadranski trabakul, motorni jedrenjak sa dva jarbola. Brod je bio dug 22, širok 6 metara, a deplasman mu je bio 87 tona. Na dva jarbola mogla su se razviti tri jedra ukupne površine nešto manje od 300 kvadrata.

Upravo po specifičnim jedrima, ovaj se brod izdvajao od velikog broja sličnih trabakula na Jadranu – „Danica“ je, naime, imala oslikana jedra pa je na glavnom jedru bio oslikan grb Kraljevine Jugoslavije, a na krmenom jedru grb Kraljevine Rumunije jer je Marija, prije udaje za jugoslovenskog kralja Aleksandra Karađorđevića, bila rumunska princeza.

„Veliki” salon od 12 kvadrata

"Zbog same vrste broda ova jahta nije imala veliki komoditet. Prije nego je predata na upotrebu morala se bitno izmijeniti, odnosno adaptirati za potrebe novog vlasnika".

"Tako je središnji, teretni prostor, prepravljen i pregrađen na nekoliko prostorija, a na palubi, na njenom krmenom dijelu, izgrađena je kabina sa salonom za pripadnike dvorske svite, kabinom za navigaciju i toaletom".

"U glavne prostorije pod palubom, silazilo se niz dvoje stepenica: jednima na pramcu, a drugima iz krmenog salona. Pod palubom na lijevoj strani se nalazio „veliki“ salon za dvorsku svitu površine 12 kvadrata - u stvari to je bila trpezarija koja je mogla da primi najviše osam osoba, a pored stola za ručavanje tu se nalazio i jedan divan. Preko puta njega na desnoj strani broda, bile su dvije prostorije za kraljicu: mali salon sa divanom i spavaća soba sa jednim krevetom".

"Sobe su osim divana i kreveta, imale samo najosnovniji namještaj - ogledala, ormar, police, stočić. Odmah do ove dvije prostorije nalazilo se i kupatilo za kraljicu. Od ostalih prostorija na ovom brodu tu su bile još dvije kabine za prinčeve, kabina za svitu, odnosno kraljičine pratilje u kojoj su mogle spavati dvije osobe, kabina komandanta broda, ađutanta sa dodatnim krevetom, te kupatilo za goste i kuhinja".

"Te prostorije nalazile su se u središnjem dijelu broda koji je prije adaptacije služio kao tovarni prostor. Oba kupatila i ono za kraljicu i ono za svitu i komandanta imala su kade i lavaboe sa tekućom, svježom vodom" opisuje Jovanović nimalo luksuznu unutrašnjost „Danice“, uz napomenu da je na brodu postojalo električno osvjetljenje, ali i voštane svijeće za upotrebu u slučaju nužde.

Budući da se jahtom ipak vozila jedna krunisana glava, „Danica“ je za potrebe bezbjednosti, imala i malu oružarnicu – ormarić u navigacijskoj kabini, gdje su bila uskladištena četiri karabina sa 180 metaka, 4 bajoneta, 12 fišeklija, četiri opasača i četiri uprtača. Brod je imao ventilatore za ventilaciju potpalublja, dva električna frižidera i šporet na ugalj u kuhinji.

Nakon rekonstrukcije, „Danica“ je 28. maja 1938. pod zapovjedništvom kapetana fregate Zdenka Vukovića isplovila iz Trsta i dva dana kasnije stigla u Divulje kod Splita. Tu se na svoju jahtu prvi put ukrcala kraljica Marija Karađorđević sa kojom je „Danica“ 9. juna isplovila na trodnevno krstarenje do Miločera.

Brod je tada već bio pod zapovjedništvom novog komandanta, narednika-vodnika I klase Josipa Pekote, koji je „Danicu“ dovezao do današnje Kraljičine plaže u Miločeru i privatnog ljetnjikovca kraljice Marije, u kojem danas uživaju gosti hotela „Aman Sveti Stefan“.

CarevićiI čuvaju dio kraljevskog escajga

"Po nekim još neprovjerenim podacima, „Danica“ je svoj život završila ubrzo poslije odlaska iz Boke, jer je potonula negdje na sjevernom Jadranu u blizini Trsta. Pod kojim okolnostima se to desilo, još ne znamo" zaključuje Dražen Jovanović napominjući da osim OBK i tehničke dokumentacije, na ovaj jedinstveni i veoma interesantan brod Tivćane podsjeća i sačuvani dio srebrnog kraljevskog escajga i pribora za jelo koji je bio u opremi jahte.

Srebrne kašike, viljuške i noževi koji imaju dršku optočenu slonovačom, napravljeni su u renomiranoj britanskoj kući „Harrods“ , a svaki od tih komada na sebi ima ugraviran i naziv broda „Danica“.

Dio tog escajga danas se čuva u porodici Carević u Tivtu, čijim ga je precima u aprilskom ratu poklonio jedan član tadašnje posade „Danice“ u znak zahvalnosti za spašeni život tokom neprijateljskog bombardovanja Tivta.

Imala i dvije jedrilice

Prema podacima iz „Lloydovog registra jahti“ za 1938, kraljica Marija Karađorđević je, pored „Danice“, posjedolavala i još dvije manje jahte. Riječ je o dvojarbolnoj drvenoj jedrilici tipa keč koja je nosila ime „Isprava“.

Ovaj 11 metara dugi brod građen je 1923. kod čuvenog britanskog brodograditelja, firme „ J.I. Thornycroft & Co LTD“ u Hemptonu na rijeci Tajn, a po podacima „Lloyda“, bio je upisan u Tivtu kao matičnoj luci.

Tivat je za matičnu luku imala i druga jedrilica u vlasništvu kraljice Marije – devet metara dugi drveni slup nazvan „Strela“ koji je 1934. godine izgrađen u brodogradilištu „Split“ u Splitu. Za sada se ne zna konačna sudbina tih dviju jedrilica, odnosno što se sa njima desilo nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije.

Potvrdu da su one doista i postojale, potvrđuju njihovi nacrti, takođe sačuvani u arhivi bivšeg Arsenala, ali i poseban luksuzno opremljeni primjerak publikacije „Lloyd Register of Yachts“ iz 1939, namjenski rađen lično za kraljicu Mariju Karađorđević, koji se danas čuva u Beogradu.

Italijanski ratni plijen

Tokom zime 1938-39. godine, „Danica“ je bila stacionirana u Šibeniku, odakle je krajem maja 1939. krenula na prvo od šest višednevnih krstarenja Jadranom, u ljeto koje je prethodilo izbijanju Drugog svjetskog rata u Evropi.

Tokom ta tri mjeseca, „Danica“ i kraljica Marija posjetili su Split, Divulje, Budvu i Tivat, gdje je jahta posljednji put uplovila 11. septembra.

U to vrijeme kolone njemačke vojske već su nadirale kroz Poljsku, u Evropi je izbio sveopšti rat, pa je i jahta jugoslovenske kraljice u takvim okolnostima, 26. oktobra 1939. stavljena u raspremu u tivatskom Arsenalu.

Tu su „Danicu“ aprila 1941. kao ratni plijen, nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, uzeli Italijani.

Brodu je neznatno izmijenjeno ime, pa je „Danica“ postala „Danizza“, a Italijani su odlučili da bivšu kraljevsku jahtu ponovno pretvore u „običan“ teretni trabakul. O tome svjedoče i nacrti za rekonstrukciju jahte u teretni brod iz 1942, sačuvani, takođe, u arhivi Arsenala.

„Danica“ je po okončanju radova, 1942, isplovila iz Tivta na zadatke prevoza tereta i ratnog materijala za potrebe italijanske vojske i od tada joj se gubi svaki trag.

( Siniša Luković )