Više od riječi
Pukotina
Dok je Crna Gora čekala rezultate izbora, jedan čovjek je skočio sa trideset i devet kilometara. A DPS je osvojio – 39 mandata
Nevjerovatno – DPS nema većinu, a Crna Gora i dalje postoji. Ko bi rekao. Jer, onaj koji je povjerovao predizbornim pričama DPS-a (i tužnih satelita) zapamtio je da je jasno rečeno da će Crna Gora nestati kao balon od sapunice, raskubena surovim rukama “četnika i početnika” ako DPS ubjedljivo ne pobijedi. I – sviću dani i dalje, pobjeđuje Crna Gora, u Kijevu, kao i u Nikšiću, Podgorici...
Bojan Baća je u nekom od nedavnih tekstova lijepo upozorio na jedan zanimljiv paradoks. Naime, Milo, Ranko & company su jasno i glasno rekli: a) Crna Gora je vječna; b) ako ne pobijedi DPS, Crna Gora će nestati. Odnosno, po njihovom sudu, Crna Gora je vječna samo ako su oni (vječno) na vlasti. (Zamislite kako je to neobična kalkulacije: treba da vjerujete da su uslov postojanja Crne Gore opskurni likovi poput Mugoše. Ili ostalih, jer svi su oni Milo, i svi su oni Mugoša – to je suština.) U toj kalkulaciji, tom zagrljaju dviju vječnosti, ukazuje se makar dio manipulativnog kapaciteta ove složene organizacije. Dakle – ako je tačna prva premisa – da je Crna Gora vječna – onda je, sa aspekta Nje, Vječne, potpuno nevažno hoće li DPS izgubiti izbore. Po svemu sudeći, osnovni uslov za vječnost Crne Gore je da ode ovakva vlast. I građani Crne Gore to sve više i sve jasnije shvataju.
Najveći neprijatelj svakog monolita je – prva pukotina. Od nje sve počinje. Ovi izbori mogli bi biti upravo to. Svijest koju reprezentuje ova koalicija je totalitarna. A pukotina je u odnosu na mramor uvijek krajnje subverzivna. I, to je takođe zakonomjerno – nikada mramor nije pobijedio pukotinu, odnosno – ne postoji pukotina koja nije nadvladala svoj zavičajni monolit.
To nekome može zvučati čudno, ali u simboličkoj ravni, ovo je ogroman poraz DPS-a, čak iako formiraju nekakvu vlast.
Naime, DPS može da funkcioniše samo ako ima apsolutnu vlast. Oni ne umiju da vladaju drugačije. Jer, to iziskuje autentični demokratski impuls, koji kod njih naprosto ne postoji. I nije moguć.
Zato se boje pukotine koja se pojavila. I koja će biti sve veća i semantički sve potentnija i zanimljivija. Kako god se završilo aktuelno postizborno kombinovanje.
Postizborni dani teku. Malo u kafkijanskim, malo u gogoljevskim tonovima... Kafka je prigodan, stilski i tematski, aktuelnoj DPS postizbornoj strategiji traženja nedostajućih partnera. Načinu na koji se pritiskaju ljudi. Problem je što se ti partneri moraju naći među crnogorskim parlamentarnim strankama. Koliko bi lakše bilo da je riječ o onim drugim partnerima. Njima se, očito, lako dogovoriti sa raznim keljmendijima i šarićima, ali, ovaj put im takav koalicioni kapacitet neće pomoći. (Ili, baš hoće? Ništa u Crnoj Gori nije jednostavno.) Možda baš zbog toga u Crnoj Gori danas ne postoji “ozbiljan igrač” koji će biti partner DPS-u. Ipak, ljudi sve više shvataju kakav je to put i u kom pravcu, nepovratno, vodi... I tu je suština njihovog problema. To je dejstvo one pukotine.
Koja bi, kakav god rasplet bio, već do predsjedničkih izbora mogla postati – mnogo više.
Gogoljevski tonovi su ne samo u neobičnom oživljavanju duha “Mrtvih duša”, već i u nekim pratećim pričicama. Priča o domaćinu koji je ugostio Gospodara sa svitom, a ujutro vidio umrlice sa svojim imenom – nije samo neukusna mentalitetska šala, već sasvim gogoljevski siže. To što su Kafka i Gogolj danas najaktuelniji crnogorski pisci bojim se da je napreciznija ocjena aktuelnog trenutka.
Te noći, dok je Crna Gora čekala rezultate izbora, jedan čovjek je skočio sa trideset i devet kilometara. A DPS je osvojio – 39 mandata. On je napravio skok, a oni – pad. Uzgred, da je aktuelna patriotsko-prevarantska retorika crnogorskog režima, već ušla u zonu širokog narodnog karikiranja svjedoči i vic koji je odmah nastao: što je prvo rekao Baumgartner kada je doskočio? Pa, naravno – Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore... On to zna, on je vidio svojim očima.
I, nakon ovih izbora je jasno – makar nosio najskuplja odijela – car je go. Makar vrijeme mjerio satovima koji koštaju koliko kuća na moru, njegovo (političko) vrijeme je – napovratno iscurilo. Gravitacija pukotine djeluje. Nezaustavljivo.
( Balša Brković )