Kuba libre – mala revolucija revolucije

Od 14. januara sljedeće godine građani Kube moći će da putuju u inostranstvo bez izričite dozvole vlasti. Sve što im treba su pasoš i viza za željenu destinaciju.

Trenutno u Kubi postoji famozna „izlazna viza“ koja je zapravo prepreka ogromnoj većini Kubanaca da napuste ostrvsku zemlju. Da bi građanin dobio izlaznu vizu, vlasti najprije moraju da mu odobre putovanje, a zatim mora da uplati pozamašnu naknadu od 150 dolara.

To je za većinu građana misaona imenica jer je prosječna mjesečna zarada sedam puta manja. Do sada je osaba sa bijelom kartom (carta blanca) u inostranstvu mogao da ostane najviše 11 mjeseci, dok će od januara maksimalni boravak biti dvije godine.

Tako će popustiti represivne mjere stare pola vijeka. Posljednjih decenija je oko 30.000 Kubanaca godišnje ilegalno emigriralo. SAD od 1966. odobravaju boravak u zemlji svakom kubanskom državljaninu koji se nekako dokopa njenih teritorija.

Nove mjere su dio modernizacije koju želi da preduzme Raul Kastro

Nove mjere su dio modernizacije koju želi da preduzme Raul Kastro – on je već ranije uvodio ekonomske otklone od ortodoksnog komunizma. Smatra se da mlađi Kastro, koji već šest godina vlada umjesto brata Fidela, namjerava da polako otvori Kubu prema svijetu.

Predugom režimu polako ističe vrijeme

„Kuba je kao ekspres-lonac iz koga se s vremena na vreme ispušta vazduh. Kada se pritisak povećava, socijalistička vlast malo odvrne ventil“, komentariše ugledni Zidojče cajtung.

List piše da je Kuba zavisna od novca iz inostranstva, prije svega Venecuele i emigranata iz SAD.

„Sa svoje strane, SAD idu u pravcu da nakon izbora razmotre svoju politiku bojkota prema Kubi. Više od 50 godina nakon revolucije, invazije i Kubanske krize – promjena je neophodna.“

Visokoobrazovani ne mogu da putuju bez dozvole

„Da li će Kubanci masovno koristiti put u inostranstvu da emigriraju?“, pitaju se i u Vezer kuriru i nude drugačiji odgovor:

„Mnoge pretpostavke za beg su tu – frustracija, nezaposlenost, nedostatak perspektive, premalo para i sloboda, rođaci koji su već u izbjeglištvu… Ipak, mnogi Kubanci znaju da SAD i druge zapadne zemlje nisu dugoročna alternativa. Oni bi želeli Kubu sa malo Majamija, interneta i sapunskih opera, ali bi takođe htjeli da obrazovanje i zdravstvena njega budu besplatni. Uz to, masovno iseljavanje će biti onemogućeno činjenicom da je Kuba ostrvo. Naposlijetku, ne mogu stotine hiljada ljudi doći na obale Havane i jednostavno se ukrcati u brodove koji idu za Majami.“

( Dojče Vele )