Italija 1934: Trijumf domaćina u čast Musolinija

Glumac Džoni Vajsmiler ispustio je prvi Tarzanov krik, na tržištu se pojavio prvi dezodorans industrijske proizvodnje, po kineskim selima počinjao je drugi revolucionarni marš pod Maovim vođstvom, a dok se Hitler proglašavao za vođu Trećeg rajha u Njemačkoj, Musolini je u Italiji svečano otvorio drugo Svjetsko prvenstvo u fudbalu.

Mundijal je protekao u znaku nadolazećeg fašizma. Na plakatama za Svjetsko prvenstvo stajao je gorostas sa jednom nogom na lopti i ispruženom rukom u nebo u znak fašističkog pozdrava. Musolini je prisustvovao svim utakmicama, uzdignutog čela prema tribini koja je bila krcata crnim košuljama. Svih 11 igrača iz italijanske reprezentacije je pobjede uz fašističke pozdrave posvećivalo Dučeu. Na kraju se završilo onako kako je i moralo da se završi - pobjedom domaćina Italije.

Svjetsko prvenstvo 1934. godine smatra se jednim od najneuspješnijih u istoriji. Brazilci i Argentinci uzvratili su evropskim zemljama za bojkot Svjetskog prvenstva u Urugvaju, pa su u Italiju poslali B reprezentacije. Urugvajci su bili još radikalniji, pa nisu ni doputovali u Italiju - Mundijal se tako igrao bez svjetskog prvaka.

Italijani, međutim, nisu lako došli do trona. U istoriji svjetskih prvenstava nikada nije odigrana tako iscrpljujuća utakmica kao ona između Italije i Španije - borba je trajala čak 210 minuta i završila se narednog dana, kada je više fudbalera već popadalo zbog povreda ili iznemoglosti. Dobila je Italija, koja je susret završila bez četvorice igrača iz prve postave, dok se među sedmoricom povrijeđenih Španaca našao i legendarni golman Samora, koji više nije mogao da hipnotiše protivnike.

Italijani su u polufinalu eliminisali Austriju, njen “Wunderteam”, kako su ga zvali u Beču, koji je bio jedan od glavnih favorita Svjetskog prvenstva.

U finalu, igranom na stadionu Nacionalne fašističke stranke, Italija se sastala sa Čehoslovačkom i poslije produžetaka slavila sa 2:1. Golove su, zamimljivo, postigli Argentinci, Orti i Skijavio, kome je asistirao Guaita, još jedan Argentinac. Sva trojica su uoči Mundijala krenuli iz Buenos Ajresa i prekookeanskim brodovima uplovili u Napulj.

Za nastup na Svjetskom prvenstvu u Italiji prijavile su se 32 reprezentacije, tako da su uoči završnice morale da se igraju kvalifikacije u kojima je učestvovala čak i Italija.

Reprezentacija Jugoslavije nije prošla kvalifikacije - grupu sa tri tima završila je na posljednjem mjestu, iza Švajcarske i Rumunije.

Igralo se po klasičnom Kup sistemu, pa je 16 reprezentacija odmah ušlo u osminu finala i dalje se igralo na ispadanje. Evropa je dala 12 učesnika, Amerika tri, dok je Egipat bio usamljeni predstavnik ostatka svijeta.

Iza Italije i Čehoslovačke plasirali su se Njemačka i Austrija, osvojivši treće i četvrto mjesto. Najbolji strijelac Mundijala bio je Nejedli iz Čehoslovačke sa pet golova, dok su Njemac Koheni i Italijan Skijavio dali po četiri.

( Danilo Mitrović )