Prigušivač

Spasonosno dođe ovaj dan predizborne šutnje. Dan kad je budućnost u štrajku. I to, bojim se ne samo fudbalski klub. Svojevrstan dan-prigušivač, sa zadatkom da priguši svu silu buke i bijesa iz prethodnih sedmica. A što nije nimalo jednostavno.

Ali, bar danas neće biti obećana nijedna nova opština, neće biti otvoren neki novi most, željeznička pruga ili put… (Il priginjem se ispraznim nadama, kako bi rekao Kavafi.) A tek tržni centar, završen trinaest mjeseci prije roka. Ne djeluje baš ni sasvim završeno, ali kad je toliko prije roka, ko će cjepidlačiti.

Neki novootvoreni objekti nisu izdržali čak ni do dana predizborne šutnje. Kakve su to pruge i putevi.

Opet, neki akteri kampanje ušli su i u diskurs o bojama, mogli ste pomisliti da ste na kakvom predavanju na likovnoj akademiji, a ne u političkoj kampanji. Ali, čim čujete te kombinacije, kad shvatite da je za ove “slikare” narandžasta omrznuta boja, shvatite gdje se nalazite. Kako da oni znaju za Van Goga i Rotka. U njihovom crno-bijelom svijetu sve boje su – disidenti.

Ovaj dan predizborne šutnje je zapravo jedna vrsta kolektivne terapije. Jer, politička kampanja u jednoj posttranzicionoj zemlji može biti suluda šizofrena orgija. Neslućenih razmjera. A od toga se valja odmoriti.

Recimo, moram priznati da meni zvuči sasvim perverzno crnogorski model predizborne kampanje: oni koji su na vlasti daju poletna i nerealna obećanja, a oni koji su u opoziciji sve vrijeme moraju da se pravdaju. A izgleda da mnogi tu ne vide ništa neobično.

A jeste neobično da vlast sije tolika obećanja da će nešto baš sad, u ovom mandatu uraditi, ako su za njima brojni mandati u kojima su, gle čuda, baš to “zaboravili” da urade. Ideja da iz takve pozicije ljudima obećavate brda i doline može značiti bar dvije stvari. Da ste, recimo, pogubili kontakt sa realnošćiu, ili da mislite da je onaj kome se obraćate – kompletan moron.

Četrdeset hiljada novih radnih mjesta! Da to “svari” čovjek i povjeruje treba više od jednog dana šutnje. I velike kontemplacije. Utonuti u kakvu zen viziju. I, nakon svega krenuti ponovo: Šta kažeš, četeres iljada. Ništa manje.

Imate ponekad laganja koja čovjeka natjeraju da baš baš zaboravi stvarnost, i slojeve manipulacije kojima sam koordinira. Naime, zvanični podaci iste te vlasti tvrde da je nezaposlenih – “samo” tridesetak hiljada. Ali, onda se, obliven predizbornom šutnjom sjetim da to zapravo ne izgovara političar, već stand up komičar. Zadužen za dobro rasploženje prisutnih. Koji se njegovim nevještim mediokritetskim dosjetkama smiju kao da je vaskrsnuo Čaplin. Onako srdačno kako su se nekada smijali Čkalji.

Uostalom, bilo koji građanin zna koliko je i jedno i drugo netačno. Ili – koliko je tačno da je samo tridesetak hiljada nezaposlenih, toliko je tačno i da će ovi otvoriti novih četrdeset hiljada radnih mesta. A i zašto bi? Da nisu uradili nešto slično bilo kada u prošlosti? Dakle – od svega je najzanimljivije kako neko takav očekuje da mu bilo ko zaista povjeruje. Tako nisko mišljenje o građanima nikada im niko nije rekao u lice.

Očekujete da građani povjeruju da je put – nešto što nije put. Da im se kaže da se voze prugom na kojoj će prva kiša, kažu upućeni, aktivirati dva klizišta. Kao da je Bioče davno bilo.

Ta vrsta beskrupuloznosti je možda intrigantna za literaturu, zahvalna za naučno proučavanje, ali nesumnjivo nije za – političku kampanju. Odnosno, nije za stvarnost. A u kampanji je sve moguće.

Tako da ovaj dan zlata vrijedi. Probudiću se siguran da danas sa ekrana neće iskočiti trenutno najpopularniji zabavljač na Balkanu. A nastupa svake noći, zauzetiji je od Bila Mara.

Ljekovita Šutljiva Subota: bar danas neću slušati školske pismene sastave na rodoljubive teme trenutno najpopularnijeg prigušivača na planeti. Premda mu je taj performans za čistu desetku. Čak bi trebalo teorijski definisati novi tip političara, “prigušivač-pol(i)tičar”. Uvijek postoji pištolj, a zna se ko je pištolj (Ovo je Crna Gora, ođe se vazda zna ko je pištolj!). Pištolj razara, a prigušivač je tu da stvar izgleda manje strašno, odnosno bučno. To je suština psihologije prigušivača. Koalicija pištolja i prigušivača, svaki ilija čvorović (Balkanski špijun) će vam reći da je to – dobitna kombinacija. Nema toga ko će tu – preteći.

Zato treba voljeti ovaj dan, dan plemenite šutnje, odsustva buke i bijesa, koji donosi jedna kampanja… Koja je lansirala još jedan novum: stranačku kafu. Pokušaj da partijska logika uđe i u zonu jednog ličnog/društvenog rituala je pucanj koji zaslužuje – prigušivač.

Sveta subota. Dan za svoju kafu. Cijeli dan za razmišljanje. Jer, budućnost nam je u štrajku. Najmanje do ponedjeljka.

( Balša Brković )