Milovi darovi

Dirljivo zvuče gromke poruke predsjednika DPS da će nam država propasti ako on ne bude i dalje u poziciji da brani naše nacionalne interese, suverenitet i kulturni identitet, samobitnost, integritet, ponositost crnogorsku, evropska stremljenja i domaći svekoliki prosperitet. Takvo intenzivno žrtvovanje za otadžbinu i miran san svakog patriote, ali i onih zabludjelih kojima nije baš jasno kako ovi što nas brane imaju sve više i u novčaniku i u katastru, a ostali sve manje, zasluživalo bi divljenje da tu nema ponešto čudno. Čak ni to što su, u nadljudskim naporima da nam spasi domovinu od aveti iz susjedstva, u stroju sa predsjednikom DPS dokazani borci za otačestvo i ponositi Kotorani porijeklom iz Cuca, nije dovoljno da odagna izvjesne sumnje.

Na primjer, kako Vi predsjedniče DPS mislite da odbranite voljenu Crnu Goru ako gazite ponos njenih građana, donoseći im velikodušne darove, upakovane u kartonske kutije. Kako Vi želite da sačuvate državu ako sistematski podstičete proizvodnju beskičmenjaka i siromaha?

Svi smo već dvije decenije slušali o tome, ali smo nedavno uspjeli da neosporno dokumentujemo da aktivisti Vaše partije prave spiskove građana pa im onda, pod maskom mjesnih zajednica, nude paketiće hrane. Zauzvrat, DPS bilježi nove “sigurne” glasove. U naselju Zagorič, nekoliko stanara tzv. Holandskih sestara, zgrada za socijalno ugrožene sugrađane, dobilo je u paketiću 10 kg brašna, tri litra ulja, dva kg šećera i sapun.

Dok mi je jedna od stanarki, kojoj dostojanstvo ne dozvoljava da uzima Vaše paketiće, nego čuva tuđu djecu da bi sama kupila ulje i brašno, pričala tužne dogodovštine iz komšiluka, navukao sam na sebe njen još veći bijes kada sam joj rekao da ipak imam razumijevanja za njene komšinice. Nemaština natjera čovjeka da zaboravi na obraz, ali bi zato, nadam se da sam je tu umirio, pogled valjalo usmjeriti prema onima koji im donose “darove”. Da ne kažem koji su ih doveli do toga da su bez ičega, jer, kako reče predsjednik DPS, ko im je kriv što se nijesu snašli u tranziciji. Ono na što oni treba da odgovore je da li su njihove fotelje, tenderi, privatizacije, monopolske kompanije, provizije, limuzine, jahte, vile i vikendice, kojima se nadaju i u naredne četiri godine, toliko važne da, zaslijepljeni pohlepom, Crnoj Gori kopaju jamu.

Da li im je palo na pamet da bi se mogao pojaviti neko ko će “poklanjati” pakete sa 20 kg brašna i šest litara ulja? Za koga će onda glasati oni što ih predsjednik DPS sada kupuje? Zamislite da oni što hoće da nas opet ostave bez države (no im ne basta dok je i Ranja, sa ili bez pištolja i prigušivača, na braniku otadžbine), odluče da na sljedeće crnogorske izbore potroše nekoliko miliona više nego DPS. Što ćemo onda?

I ko je onda, predsjedniče DPS, taj ko podriva tekovine obnove crnogorske nezavisnosti? Da li ste ikada razmišljali o tome kako se moglo desiti da 1918. Crna Gora ipak lako prihvati da bude utopljena u Srbiju. Zašto ponavljate Nikoline kardinalne greške ako ste već zabrinuti za sudbinu domovine? Možda i ja suviše pitam, Ranja se žrtvuje i više od Vas, pa on sigurno neće dopustiti da što bude kako ne valja.

( Neđeljko Rudović )