Stav urednika
Stranputica
Valjda prvi put tokom dvanaestogodišnje vladavine, Mugoša nije stao pred kamere i samozadovoljno građanima “predao na korišćenje” put od Momišića do Rogamskog mosta, koji nakon četvoromjesečnog neimarskog poduhvata više liči na kamenolom nego na saobraćajnicu
Ni poslovična bahatost i hvalisavost, ni želja da se pridobije još koji glas, nijesu natjerali Mioimira Mugošu da uoči izbora otvori nezavršenu džadu podno Malog brda.
Valjda prvi put tokom dvanaestogodišnje vladavine, Mugoša nije stao pred kamere i samozadovoljno građanima “predao na korišćenje” put od Momišića do Rogamskog mosta, koji nakon četvoromjesečnog neimarskog poduhvata više liči na kamenolom nego na saobraćajnicu.
Naivno bi bilo pomisliti da to nije učinio zbog građana.
Dobar dio Rogama i Pipera, pojačan ekskurzijom aktivista DPS-a, bez problema bi progutao priču o “cirka” toliko miliona eura, kubnih metara kamena i dužinskih asfalta. Nikome ne bi smetale kamene gromade koje vise sa Malog brda, mahalo bi se zastavama - partijskom i državnom, a sasvim sigurno bi kakav stari brkajlija ponudio i bocu ljute lozovače piperske.
Zaboravili bi okupljeni Piperi da su pet mjeseci putovali do Podgorice okolo-naokolo i nazdravili gradonačelniku i udarnicima...
Mugoša bi se slavodobitno smješkao, obećavao nove milione i kamione, bacio po koji gaf, a sigurno bi iskoristio priliku da pošalje poruku i politički zalutaloj pastvi...
Ovaj se put, međutim, Mugoša nije odlučio da režira toliko puta viđeni film, propustivši vjerovatno posljednju priliku da kao gradonačelnik presiječe vrpcu pred parlamentarne izbore. Hvalisavost i bahatost poklekla je pred opasnošću da bi neko od visokih zvanica mogao samo i pomisliti - pa, dobro, Miomire, šta je ovo, rekonstruisani put ili početak eksploatacije kamena?
Misli visokih funkcionera nerijetko znaju da prerastu u zvaničan stav establišmenta, saopšten javno u patriotskim medijima, tim prije jer su Mugošine dosadašnje političke afere teže od vaskolikog krša oburdanog sa Malog brda proteklih mjeseci.
Nije se isplatilo rizikovati ni zbog sasvim realne mogućnosti da visoke goste zatrpa kakva lavina kamena.
Takav spektakl morao da bi da zapne za oko i po pravilu nezainteresovanom tužilaštvu, čak i ako ne bi bilo povrijeđenih. Sasvim dovoljno bi bilo da, na primjer, zluradi mediji izvijeste da je kakav ministar, pomoćnik ili sekretar bio nekoliko sati u blokadi, kao zimus kolega iz sektora za vanredne situacije...
A onda bi na vidjelo izašlo i da je put “rekonstruisan” bez prethodno raspisanog tendera i još 100 čuda.
Kad bi zanemarili sve napisano, otvaranje džade uoči izbora - prvi put bez bez partijskih ceremonija, bio bi mali, ali dobar pokazatelj da je Crna Gora na dobrom putu.
Budući da je riječ o Mugoši, neizbježan je utisak bizarnosti.
( Slavko Radulović )