Lovac na zmajeve

Naš Kerum

Ili: Zašto se nedostatak kulture pokušava nadomjestiti nasiljem

98 pregleda10 komentar(a)
Milo Đukanović, Foto: Anto Baković
09.10.2012. 10:02h

Nije prošla sedmica nakon što je region sablaznila šovinistička farsa splitskog vezira Željka Keruma ("Srbi su najveći problem Hrvatske"), kada se oglasio naš Kerum i nadmašio njihovog! Naš Kerum nije vezir već “otac nacije”, i danima nam prezentira svoj izborni program utemeljen na Srbima kao našem najvećem problemu! Štaviše, naš Kerum govori o zloglasnim Srbima, koji se u istorijskim čitankama krste kao četnici. Nekada je na isti način jurio po Crnoj Gori još zloglasnije ustaše. Ali, nije ovdje riječ samo o patetici i jeftinoj propagandi, već i o suštini. Naime, naš Kerum vokabularom razotkriva da svi zločini u kojim je on (sa)učestvovao nijesu bili utemeljeni na ideologiji. Već na pljački i privatnom interesu njegove klike. Zato su našem Kerumu podjednako mrski, već dvije decenije, nezavisni mediji - oni su mu i onda i sada bili gori i od ustaša i od četnika. Samo zato što nijesu pristajali i ne pristaju da prikrivaju njegove zločine. Nekad smo ukazivali na one koje je počinio u vrijeme utemeljenja kriminala i velike pljačke 90-ih, danas na one koje sije desetak posljednjih godina, pranjem i investiranjem tog istog kapitala, kroz novu turu uništavanja državnih resursa.

Pokazalo se, dakle, da i mi Keruma za trku imamo (kada se on umori, tu je mali Rodni). Obojica, i splitski i ovaj naš Kerum, potiču iz istog miljea. Junaci su tranzicije koja im je omogućila da se tako bahato i primitivno ponašaju. Tarik Ali nam u jednom svom romanu objašnjava kako se često "nedostatak kulture pokušava nadomjestiti nasiljem". Dakle, naš Kerum činio je i čini sve da unizi kulturu dijaloga, da obesmisli kulturu ophođenja, da kulturu čitanja nadomjesti kulturom prepričavanja, a da kulturu poštovanja zamijeni kulturom opanjkavanja. Zato je naš Kerum i njegova falanga u kampanji toliko nasilna. Za 20 godina ništa nijesu uspjeli da promijene. Dvije decenije jure izdajnike lažno se predstavljajući za patriote. Kulturni kod je isti, nasilje takođe, samo je drugo pakovanje.

Kada su libijskog Keruma, Gadafija, zapadni novinari i političari prozivali da se povuče i podnese ostavku, on je cinično uzvraćao da on to ne može uraditi jer u stvari nema niti jednu funkciju. Što je formalno bilo tačno. On je, međutim, htio da kaže da je u stvari božanstvo kome ne priliči da bude biran. Takav je cinizam svakog diktatora. I svakog Keruma. Pa i ovog našeg.

O tome najbolje svjedoči njegova posluga oličena u predsjednicima države, parlamenta i nadasve Vlade. Vidim ih kako vire iz svojih mišjih rupa i sa strahom i divljenjem slušaju svoga šefa koji bljuje obmane i prijetnje. Svjesni da se nasiljem jedino može sačuvati ovakva vlast oni mu se daju bezgranično, predlažući ga za šefa države, Vlade, parlamenta, a može i za mitropolita. Naravno, ove naše mile Crkve koju nam je patriota Kerum registrovao u policijskoj stanici na Cetinju! Vujanović, Krivokapić i Lukšić se tako nude šefu, kalkulišući, naravno, u svemu i lični interes – naime, ne može naš Kerum, koliko god njima izgledao svemoćan, pokriti sve visoke položaje. Ostaće dosta i za njihov raspored! Tako će, ako ne izgube, svi oni produžiti svoje mandate jer zašto bi naš Gadafi, kao i onaj libijski, prihvatao bilo kakvo ovozemaljsko zaduženje. Kada je on božanstvo iznad svih njih.

Ako Kerum, kako nam najavljuje “ubjedljivo pobijedi”, očekujem da ga vidim (umjesto “istine žive”), kao specijalnog gosta u turbo-crnogorskoj emisiji “Pevaj brate”, na Prvoj srpskoj TV. Kerum, Rodni, u “Osam i 20”, uz “Čaj od nane” zagrljeni i sa nakrivljenom šajkačom - pevaju. Bratski! Možda vam nije jasno kako Prva srpska TV može da bude turbo-crnogorska, ali stvar je jasna – bitan je kanabe. Čim je veliki Crnogorac iz Grčke (Kiriakos, ili nešto tako) vlasnik ove TV, u Pržnom, sjeo na kanabe našeg Keruma, stvar je odmah dogovorena. Dobro obaviješteni kažu da su se isto veče po hodnicima Maestrala vrzmali Rodni, Osam i 20 i Čaj od nane. Sa ćagom (a možda i sa Źagom) da će, nakon izbora, zadržati svoje funkcije.

Ali, šalu na stranu. Kako da onu 81 hiljadu fanova "patriotske" koalicije ubijedimo da je “Pevaj brate”, turbo-crnogorska emisija. Kojom se najbolje brane crnogroski interesi! Ili još bolje, “Kursadžije”, “Menjam ženu” i slični edukativni program za crnogorsku mladež! To što će pola Crne Gore za 30 godina, a to je jedna generacija, govoriti više ekavicu nego ijekavicu nema veze. Još manje je bitno što će primitivizam i kič preplaviti društvo. Ali šta je briga Keruma za te “sitnice” kada zna da on, za tri decenije, više neće biti na vlasti. Uostalom, više puta je “državnički” izjavljivao kao mi u našoj politici “ne možemo samo brinuti o budućim generacijama”. Kakav cinizam! Kakvo nasilje! I kakva izdaja! A sve pod plaštom patriotizma i zaštite crnogorskih interesa. Nije zalud, prije 250 godina, doktor Džonson primijetio kako je “patriotizam utočište za hulje”.

Naš Kerum i njegovi pajtaši pokušavaju da nametnu biračima mišljenje da je interes klana u stvari interes građana. Zabrinjavajuće je što ona 81 hiljada potpisom potvrđuje da je spremna da prihvati takvo nasilje. Bilo bi poražavajuće za društvo kada bi većina pristala na ovaj teror.