Uvoz paprike, paradajza i lubenice guši domaće proizvođače

U 2017. uvezeno je 8.587 tona paradajza, 3.448 tona paprike i 3.327 tona lubenice

375 pregleda10 komentar(a)
pijaca, povrće, Foto: Vesko Belojević
11.06.2018. 14:08h

Rast domaće proizvodnje u povrtarstvu koji se bilježi od 2012. godine do 2016. godine nije dovoljan da se suzbije uvoz, posebno proizvoda za koje Crna Gora, kako smatraju sagovornici “Vijesti”, ima komparativne prednosti za proizvodnju, kao što su paradajz, paprika i lubenica.

Uvoz paradajza, paprike i lubenice u 2017. godini, prema podacima Monstata, iznosio je ukupno 15.363 tona i blago je smanjen u odnosu na 2016. kada je bio ukupno 15.717 tona. Od toga je, pojedinačno, u 2017. uvezeno 8.587 tona paradajza, dva odsto manje nego 2016, vrijednosti 4.748.785 eura. Uvoz paprike je povećan jedan odsto na 3.448 tona (oko 2,45 miliona eura), dok je lubenice smanjen pet odsto na 3.327 tona (518 hiljada eura).

Iz Privredne komore (PKCG) su kazali da je nesporno da je Crna Gora uvozno zavisna zemlja, ali je takođe jasno da uvozi i proizvode za koje ima komparativne prednosti za proizvodnju.

“Proizvodnja hrane je suočena sa velikom konkurencijom stranih proizvoda i veoma joj je potrebna podrška za postizanje bolje konkretnosti i boljeg pozicioniranja na domaćem tržištu. Domaći proizvođači hrane, koji su dostigli visok nivo kvaliteta i bezbjednosti, o čemu svjedoči i dobijanje EU brojeva za izvoz, još traže mjesto za svoje proizvode prvenstveno na domaćem tržištu. Međutim, treba imati u vidu da je “osvajanje tržišta” odnosno pozicioniranje na tržištu, jedan od najtežih zadataka koji stoji pred crnogorskim kompanijama, jer potrošačke navike jednog društva je veoma teško mijenjati”, ocijenili su iz PKCG.

To se, kako dodaju, prije svega odnosi na sektor hrane, gdje se potrošači nerado odlučuju da kupuju proizvode drugih dobavljača od onih od kojih su već duže navikli da kupuju. Jedan od najvećih poljoprivrednih proizvođača u Zeti Luka Krstović ocijenio je da prekomjeran uvoz izaziva tržišne anomalije pa se danas paradajz iz Makedonije prodaje po cijeni od 0,9 eura za kilogram, a domaći po cijeni od 0,65 eura.

“Onaj iz Italije košta 0,7 eura, a iz Albanije koji je iz finalnih faza berbe a ujedno i lošijeg kvaliteta 0,4 eura. Svaka partija robe traži svog kupca, ali u takvoj situaciji kada je izuzetno jaka konkurencija uvoznog karaktera, ograničene su mogućnosti domaćem proizvođaču za ostvarivanje pristojne finansijske satisfakcije. Asistencija države je presudna i u pojačanoj kontroli uvoza, kao i u osnaživanju naših domaćina jer smo od nekadašnje poljoprivredne aristokratije u vremenu kada je povrće i voće iz Crne Gore hranilo onu veliku državu dospjeli na nivo hobi poizvodnje”, poručio je Krstović koji je predsjednik Opštinskog odbora Demokrata u Zeti.

Iz PKCG navode da analizirajući promet poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda sa inostranstvom potrebno je imati u vidu da se oko trećine uvezene hrane ne proizvodi u Crnoj Gori u dovoljnim količinama da bi zadovoljili potrebe domaćeg stanovništva i turističke tražnje, ili zbog nemogućnosti proizvodnje (kafa, banane i dr.) ili zbog nepostojanja komparativnih prednosti za veću proizvodnju nekih poljoprivrednih proizvoda, kao što su svinjsko meso, pšenica ili kukuruz.

“Pored toga, u dijelu prerade ne postoje odgovarajući instalisani kapacititeti, što je slučaj u proizvodnji UHT mlijeka ili raznih vrsta sireva. Proizvodnja svinjskog mesa je veoma skupa, pa se prerađivači većinom opredjeljuju za nabavku ove sirovine na tržištu Evrope zbog znatno niže cijene od troškova proizvodnje. S druge strane, uvoz svinjskog mesa direktno utiče, kako na razvoj mesne industrije, tako i na sve veći izvoz proizvoda od mesa koji je u posljednjih 10 godina povećan za preko četiri puta”, rekli su iz PKCG.

Dodaju da proizvodnja paradajza, paprika i lubenice, prema raspoloživim podacima Monstata, iz godine u godinu ima tendenciju rasta. Pojedinačno posmatrano, proizvodnja paradajza u 2016. godini u odnosu na 2012. godinu porasla je 22,3 odsto, a paprika i lubenice preko 40 odsto.

“Takav trend je nastavljen, o čemu od Monstata očekujemo zvanične podatke. Domaća proizvodnja u povrtarstvu bilježi rast koji je u period od 2012. godine do 2016. godine iznosio 61 odsto. U ovom periodu su korišćena povoljna sredstava za poljoprivredu koja su obezbijeđena kroz projekte MIDAS i IPARD LIKE što je posebno podstaklo razvoj proizvodnje povrća u zaštićenom prostoru”, naveli su iz PKCG. Podaci o realizovanom prometu ovih proizvoda sa inostranstvom bilježe, kako navode, blag pozitivan trend.

Potreban planirani i kontinuirani otkup

Krstović smatra da sa dugoročnog aspekta najbolje rješenje za progres u proizvodnji voća i povrća pored povećanja investicija je organizacija planiranog i kontinuiranog otkupa.

“To bi značilo izmještanje fokusa proizvođača sa plasmana na proizvodnju u skoro apsolutnom iznosu, a realizacijom bi se bavili posrednici i distributeri koji bi organizovali sve faze dorade i plasmana. Na neuređenom tržištu poljoprivrednih dobara, kakvo je naše, karakteristične su dnevne fluktuacije prodajnih cijena što onemogućava strategiju i planiranje proizvodnje. Dakle, uz izostanak strategije proizvodnje, glavni motiv jednom prosječnom proizvođaču je da ove sezone posije onu kulturu koja je prethodne sezone zabilježila dobar plasman”, kazao je Krstović.

Projekat Kupujmo domaće za bolje pozicioniranje domaćih proizvoda

Iz PKCG su naveli da je radi boljeg pozicioniranja domaćih proizvoda pokrenut zajednički projekat Vlade, Privredna komore i trgovačkih lanaca - Kupujmo domaće, sa osnovnim ciljem da se utiče na svijest potrošača da više kupuju domaće proizvode. Nastavak ovog projekta pod nazivom “Domaći ukusi” će doprinijeti boljem pozicioniranju domaćih proizvoda u hotelima, što je osim podrške proizvodnji veoma važno i za kreiranje prepoznatljivosti destinacije.

“Preliminarni podaci o realizaciji projekta Kupujmo domaće, pokazuju pozitivan uticaj na pozicioniranje domaćih proizvoda, što bi trebalo da bude nastavljeno i uz podršku turističkih objekata”, rekli su iz PKCG.