krivo srastanje
Milo, mašino!
Partijska posebna kelija na čelu sa poslanikom Gospićem zasijedala je u srijedu...svi se plaše pregrijavanja
Pouzdani izvori tvrde da se magistar Veljović grozno dosađuje u savjetničkom dupku i moljaka one gardiste sa ulaza da ga malo puste, makar nedjeljom, da ih odmijeni u stavu mirno.
Veljović navodno tumara podrumima Plavog dvorca, mjeri visinu plafona i ne može da vjeruje koliko su visoki, kakvo je to rasipanje prostora u koji bi se po vertikali uklopila dva sprata betonjerki.
„I to po svim EU standardima“, mrlja Veljović sebi u bradu, samo da prekrati dosadu.
Olovku je cijelo jutro šiljio, gađao je iz floberke, čitao Flobera, radio sklekove, ali vrijeme se pretvorilo u otrovnog puža - počeo je savjetnik da misli o svemu i svačemu, što jeste posao savjetnika i signal da nadahnut pokuca šefu.
Ponekad njih dvojica, Veljović i predsjednik Vujanović, naruče jaku tursku kafu i pričaju o nekoj slavnoj bici s Turcima ili nekoj bizi što im svake noći uneredi red karpet.
Predsjednik crče za partijom, hoće da priča o izborima ali se zamrzao, Veljović gromko čita novine i svako malo šiljkom za led predsjedniku džarne uši - sve da bi Filip iz duboke hibernature čuo šta Obrad Mišo kaže o Dontovom količniku.
Veljović iznenada odlaže Pobjedu i pita:
„Zašto sam ja bio tako značajan, a sad sam ođe zatvoren i niko me ne pominje?“
Predsjednik Filip odgovara iz kocke leda, ali toplo: „Ti nijesi plaćen da postavljaš pitanja, dragi moj, nego da predlažeš rješenja.“
„A-ha, reče Veljović, “onda predlažem da mi odgovoriš na pitanje!“
„Vraže lopovski“, nasmija se predsjednik i poče da liže kocku oko otvora za usta (što je siguran znak da slijedi razgovor; prenosimo ga integralno jer smatramo da je od značaja, kako za izborni proces tako i za teoriju majeutike).
FILIP: Dragi Veljo, dok je gospodin bog dijelio pamet, ti si bio na straži i mi smo ti obećali da to nikad nećemo zaboraviti i da ćeš moći do kraja života da radiš masu i definiciju, rokaš steroide i pirinač, kosi bendž i ostale gadosti koje te pale. Je li tako?
VELJOVIĆ: Jašta! Držim da je to što si rekao sušta istina.
FILIP: U redu. Kad već pitaš zašto više nijesi značajan, prvo moramo da odgovorimo - ko je značajan?
VELJOVIĆ: Pa to je lako: značajan je Milo!
FILIP: Tačno Veljo! Nijesi ti blesav kao što izgledaš u tom trikou. Znači primijetio si da niko ne progovara ovih dana. Shvatio si da ja ne postojim, da premijer Lukšo liči na neku balu šećerne vune. To si sve shvatio?
VELJOVIĆ: Odavno, predsjedniče moj.
FILIP: Onda ti je jasno da ne postoji ni SDP?
VELJOVIĆ: Ta šaka jada!
FILIP: Ne šupkaj mi se Veljo, ja tebi govorim o ozbiljnim stvarima!
VELJOVIĆ: Ne razumijem...
FILIP: Razmisli malo o Milovim govorima. Nalaziš li tu nešto čudno, zar nije neobično da mali Časlav ništa ne radi?
VELJOVIĆ: Mali Časlav?! Naravno da sam primijetio kako mu fali inicijative.
FILIP: Upravo tako, a Milo mora da obigrava domove kulture, mizeriše se po selima i blagosilja trafostanice. Pa je li to tebi normalno?
VELJOVIĆ: Hm... Možemo reći da to nije baš normalno. Ipak je on veliki državnik.
FILIP: Nego šta je! Reci mi deder, kako mi ono njemu tepamo?
VELJOVIĆ: MI-LO SNA-GO I MA-ŠI-NO!
FILIP: A kada bih ti ja sada rekao da ta mašina radi na plin...?
VELJOVIĆ: To ne bih mogao da povjerujem. Ali pošto to već znam, onda ne moram ni da vjerujem.
FILIP: E pa onda slušaj pažljivo. Ovo mi je u povjerenju ispričao Milutin Simović. Izgleda da su Milu ubacili pogrešan program. Brkaju mu se kampanje i svako veče sanja Momira i Milana Panića. Partijska posebna kelija na čelu sa poslanikom Gospićem zasijedala je u srijedu. Zaključke ti sada ne mogu reći, ali svi se plaše pregrijavanja.
VELJOVIĆ: Znači, može da se desi...
FILIP: Može. Ali ne brini, ukoliko se to desi, tačno se zna ko šta radi. Kao i uvijek mislimo unaprijed i ništa nas ne smije iznenaditi. Recimo, ako se ukoči uživo na televiziji, režija odmah pušta natpis „izvinite zbog prekida programa“ - i novinar se isto ukoči. Sve dok ne krenu reklame. Šta kažeš?
VELJOVIĆ: Jebem ti žabu, kakav plan! Ali šta ako se ukipi na nekoj tribini, dok bude držao govor?
FILIP: Gasimo svijetlo i počinje himna. Koliko god strofa bude dovoljno, ovoga puta ja častim.
VELJOVIĆ: Pa to je genijalno!
FILIP: Hehe, zato smo i na vlasti, zato što smo genijalni. Ok, možda i zato što je opozicija kretenska, ali pusti sad teške priče... Ajde da malo zajebavamo Ranka, da mu dahćemo u slušalicu, nijesmo odavno!
VELJOVIĆ: Ajde! Jupiiii!
*KRAJ*
( Brano Mandić )