Zaključaj nas, ljubavi!

Posljednjih se mjeseci i kod nas događa rađanje jedne navike, možda i jednog novog kulta. Na ogradama Visećeg mosta u Podgorici primijećen je, od prije nekih pola godine, fenomen okačenih katanaca.

Na njima izgravirana ili markerom ispisana imena zaljubljenih: Andrea i Laki. Peđa i Slavena. Kaća i Stefan, Brna Maida, Ilija i Darka, Lidija i Dubravko, Ana Ivo, Marija i Filip.

Novorođena legenda kaže da zaljubljeni parovi, opijeni (valjda) strasnim zagrljajima na klupama Njegoševog parka, u sitne sate dolaze na most i u momentu zaključavanja katanca oko ograde mosta, zamisle želju.

Ključevi se potom, što dalje, "zafrljače" u Moraču, kao garant da se njihova veza neće više nikada odvezati, dešifrovati... Zajednički pogled nizvodno ili uzvodno, što, opet, zavisi od para. Poljubac. Stisak rukama...

“Ovdje je riječ o ljubavnoj igri, romantici, ali, svakako, paralelno i o sujevjerju. Jer zaljubljeni parovi praktikuju određene postupke i simbole (na mostu vezuju metalne katance sa ugraviranim ličnim imenima) što, zapravo, jeste jedna vrsta pravljenja ,,svetog” mjesta i emotivnog vezivanja za određene predmete kojima se pripisuje posebna, nadprirodna moć.

A sve u cilju da se uz pomoć rituala obezbijedi pozitivan ishod tj. dug vijek zajedničkoj ljubavi. Takođe, kao i kod bilo koje druge vrste sujevjerja, pomenute simboličke radnje ukazuju i na nepovjerenje u sopstvene realne mogućnosti i nepredvidljivost situacije, pa otuda oslanjanje na određene ,,sretne” predmet", kaže nam doc.dr. Lidija Vujačić, antropološkinja.

Možemo pretpostaviti šta to mogu poželjeti zaljubljena srca. Ljubav. Da vječno traje. Kažu nam upućenije djevojke koje sretosmo na Visećem (tu oko 20 ljeta) da se želje ispunjavaju i da sve to, svakako, ima smisla. Na kraju krajeva, vele, valja pokušati.

Skoro da ništa i ne košta: „Samo na ovom mostu...Ima tako jedan film tinejdžerski u kojem isto tako zaljubljeni vežu za most katanac: „Tri metra iznad neba“.

Lidija i Dubravko su pored imena izgravirali i datum: 14. avgust, 2009. I ovo je, među tridesetak, najranije okačeni katanac. Jovan je markerom prekrižio svoje ime - veza nije dugo trajala. Ostala je Dragana. Antović M. iz Nikšića je, očito, zadovoljan sa svojim, grubo izrezbarenim, imenom na katancu. Nina i Dado su napisali i Do Atlantide.

Ovaj zaljubljeni par se nada da će ključevi njihove veze naći put do Tihog okeana i vječno se nasukati na obale mitske supercivilizacije. Jedan je katanac vezan iza ograde mosta, debelim, crvenim koncem. Valjda da urokljive oči ne vide koliko se vole njih dvoje.

Na pitanje kako komentariše sve veći broj primjera sujevjernih "rituala" u savremenom društvu, Vujačić kaže: „Pogrešan je, naime, stav da samo nerazvijena, tradicijska društva, u kojima je prisutna arhetipska svijest, proizvode sujevjerje, jer i u tzv. modernom društvu postoje izrazi sujevjerja koji su nastali ,,u skladu“ sa standardima popularne, potrošačke kulture, kao i oni koji predstavljaju „mutirane“ oblike naslijeđene iz ranijih vremena, a prilagođeni, dakle, savremenom načinu života.

Objašnjenje otkuda kod nas, ali i drugdje, u 21. vijeku tolika količina sujevjerja, kada je nauka demistifikovala mnoge iracionalne kategorije, vjerovatno leži u tome da se savremeni pojedinac opet našao na početku tj. paralelno i moćan i slobodan, ali i izgubljen i zarobljen u novom, kontroverznom sistemu vrijednosti, različitim ličnim i kolektivnim krizama i, ono što je ključno, strahu od neizvjesne budućnosti.

Zanimljivo je da još nijedan turbo pop pjevač/ica nisu iskoristili ovaj motiv za pozadinu svojih spotova. Bilo bi krasno ugledati na spotu prezaljubljenog podgoričkog dječaka i motiv sa Visećeg mosta, zar ne? Ljubav i suze. Kako je to u trendu!

Zaključaj nas, ljubavi!

( Zoran Bojović )