Parada dodvoravanja

Odgovor na sve, objavljene i neobjavljene, reakcije na komentar “Homoseksualna groznica”

Prvo. Očigledno: moju kolumnu pogrešno su shvatili, prije svih, oni koji su željeli pogrešno da je shvate. Jasno je: uvrijedili su se oni koji su željeli da budu uvrijeđeni. Promašili su temu, reagujući, oni koji su željeli da je promaše. Svjesno ili podsvjesno. Sa intresom ili bez interesa. Njima ne odgovaram.Takvima je tekst, naročito – njihova reakcija na njega, dobrodošla: kao andol, kao preporuka ili kao prilog za finansiranje budućeg projekta.

Drugo. Za one, čitaoce,koji su tekst slučajno pogrešno shvatili, dijelom i mojom “krivicom” čije je izvorište u stilu, temperamentu i tonu mog pisanja, odgovaram citatom iz istog: “Nijesu tema ove iznuđene priče homoseksualci i njihovo pravo da to budu. Nikako. Suluda i besciljna bi to priča bila. Neka svako bude ono što želi i što jeste i neka, u granicama normalnog i kulturnog, ukoliko osjeća potrebu i želju, to ostalima pokazuje i dokazuje. Heteroseksualci i homoseksualci, svejedno.”

Treće. Onima koji su ga shvatili na pravi način - kao poziv na punu ravnopravnost u odnosu javnosti prema manjinama - a takvisu, na moju i njihovu sreću, u većini, zahvaljujem na čitanju, uz dodatno pojašnjenje o kratkoći ovog odgovora – mafija koju predvodi nosilac liste “Prve partije”, Milo Đukanović, uveliko se sprema za još jedno uzurpiranje vlasti te je od nasušne važnosti, koliko je moguće, trošiti papir za tu namjenu i ne ulaziti u bočne polemike.

P.S. Ne dodvoravam se nikome pa ni, kao mnogi, naročito u (ne)vladinom sektoru, manjinama. Ponajmanje njima – to bi bila suptilna diskriminacija i pritajeno sažaljenje.

Vijesti ovim zaključuju polemiku otvorenu povodom teksta “Homoseksualna groznica“

( Marko Milačić )