DPS-SDP zadovoljni, ostali bi mijenjali partijske ambasadore

Ako bi koalicija “Evropska Crna Gora-Milo Đukanović” osvojila vlast na oktobarskim izborima, ne bi trebalo očekivati značajnije promjene u dosadašnjoj diplomatskoj praksi Crne Gore jer DPS smatra da u toj oblasti nema problema.

Aktuelna vlast bi, kako navode iz DPS-a, posebnu pažnju posvetila nastavku obuke kadrova koja je preduslov za profesionalizaciju diplomatije i učvršćivanje diplomatske infrastrukture, dok bi opozicione partije, ako pobijede na izborima, učinile sve da diplomatska mreža više ne bude “parking” ili “nagrada za zaslužne partijske aktiviste”.

Upravo je odabir diplomatskog kadra po partijskoj, a ne stručnoj liniji, jedan od glavnih problema koji u predstavljanju interesa Crne Gore u inostranstvu prepoznaju Socijalistička narodna partija (SNP), Demokratski front (DF) i Pozitivna Crna Gora. Smatraju da predstavnička mreža ubuduće mora biti profesionalnija i oslobođena uticaja vladajućih partija.

To bi dalje uticalo i na međunarodni ugled Crne Gore na svjetskoj pozornici gdje je, u određenim krugovima, prepoznata kao “mafijaška država”, kako je nazvao uticajni američki časopis za spoljnu politiku “Forin afers”.

Kako je sada

Interese Crne Gore i njenih građana u inostranstvu, pod okriljem Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija (MVPEI), trenutno zastupaju 22 ambasade u kojima radi diplomatsko i pomoćno osoblje.

U diplomatskim krugovima se spekuliše i da u državama Skandinavije, posebno Norveškoj i Švedskoj, nijesu oduševkljeni time što Crna Gora nema svoj DKP na sjeveru Evrope, s obzirom na značajnu finansijsku pomoć koju je naša država u prethodnom periodu dobijala od tih zemalja

Crna Gora ima i misije pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku i Ženevi, Evropskoj uniji, NATO, OEBS-u, Savjet Evrope i UNESCO-u, dok u Crnoj Gori radi 76 stranih misija.

Nekim evropskim državama, poput Ukrajine, ne prija što su otvorile predstavništva u Crnoj Gori koja u Kijevu nema svoje diplomatsko-konzularno predstavništvo (DKP).

U diplomatskim krugovima se spekuliše i da u državama Skandinavije, posebno Norveškoj i Švedskoj, nijesu oduševkljeni time što Crna Gora nema svoj DKP na sjeveru Evrope, s obzirom na značajnu finansijsku pomoć koju je naša država u prethodnom periodu dobijala od tih zemalja.

Kao jedan od problema u javnosti je identifikovano i to što je lobiranje za interese Crne Gore obavijeno velom tajne.

Još se ne zna koje su lobističke kuće angažovane i novcem poreskih obveznika plaćene da lobiraju za Crnu Goru u Briselu. Od sticanja nezavisnosti u medijima je “isplivalo” nekoliko incidenata koje su naši državljani ili zaposleni u DKP imali među sobom, kao što je bio slučaj u konzulatima u Njujorku i Frankfurtu, te ambasadi u Parizu.

Poznavaoci diplomatije u neformalnim razgovorima ukazuju i na to da u duhu dobre diplomatske prakse nije da ambasador jedne države, koji je politički angažovan pripadnik manjine u toj državi, reprezentuje interese u državi koja je matica njegovog naroda, što je slučaj sa Ferhatom Dinošom, ambasadorom Crne Gore u Albaniji ili sa ranijim ambasadorom u BiH Ramizom Bašićem.

Troškove smanjiti

MVPEI za ovu godinu planira da na crnogorska predstavništva u inostranstvu potroši 10,7 miliona eura, što je 700 hiljada manje nego 2011. godine.

Iako je servisiranje diplomatske mreže, uključujući zapošljavanje osoblja, veliko opterećenje za državni budžet, funkcioner Pozitivne Goran Tuponja smatra da sigurno postoji prostor za racionalizaciju tih troškova.

Pozitivna predlaže model po uzoru na skandinavski koji bi omogućavao da zemlje iz regiona zajednički snose određene troškove diplomatskih predstavništva.

“Tu se ne bi radilo o predaji bilo kakve nadležnosti jedne zemlje drugoj i gubljenju sopstvenog identiteta, već o vrlo jednostavnim i pragmatičnim rješenjima koja bi mogla značajno uticati na smanjenje troškova”, pojasnio je on.

Članica Savjeta DPS-a Ivana Petričević smatra da je broj ambasada i diplomatskih predstavnika već racionalizovan, u skladu sa mjerama koje crnogorska Vlada sprovodi od 2009. godine.

Upitana da li bi nova vlast u ambasadama u inostranstvu trebalo da zapošljava pomoćno osoblje iz Crne Gore ili bi po uzoru na strane ambasade u Podgorici upošljavali domicilno stanovništvo, Petričević je kazala:

“U diplomatskim predstavništvima Crne Gore na pojedinim pozicijama već radi lokalno stanovništvo, što je dobra praksa i zbog racionalizacije troškova”.

Funkcioner DF-a Koča Pavlović ocijenjuje da Crna Gora kao mala i relativno siromašna država svoje diplomatske resurse mora učiniti što efikasnijim.

“Ova diplomatska mreža, koja danas funkcioniše kao izaslanstvo vladajuće porodice, biće transformisana u profesionalnu strukturu koja će, i u političkom i u ekonomskom pogledu, djelovati isključivo u interesu države Crne Gore i njenih građana”, kazao je Pavlović.

Dijasporu zaborave nakon izbora

Prema okvirnim podacima Centra za iseljenike, u SAD živi oko 30 hiljada crnogorskih iseljenika, u Srbiji ih je preko 69 hiljada, a u Sloveniji 2. 667. Na ranijem popisu u Hrvatskoj je bilo 4. 926 Crnogoraca, u Njemačkoj taj broj iznosio 12. 930. Međutim, jedan od država u kojoj živi namanje oko 20 hiljada iseljenika, a u kojoj Crna Gora nema diplomatsko predstavništvo je Argentina koja je jedna od najbrže rastućih svjetskih ekonomija.

Vladajuća koalicija kao jedan od načina unapređenja brige Crne Gore prema dijaspori navodi projekat “Crnogorska kuća u Njujorku”, dok u opoziciji smatraju da se Vlada u većini slučajeva sjeti dijaspore samo kada je to u njenom interesu. Ukoliko je dijaspora zainteresovana da ulaže u svoju maticu, ističu u DPS-u, time šalje poruku i potencijalnim stranim investitorima da je Crna Gora siguran prostor za ulaganje.

Vladajuća koalicija kao jedan od načina unapređenja brige Crne Gore prema dijaspori navodi projekat “Crnogorska kuća u Njujorku”, dok u opoziciji smatraju da se Vlada u većini slučajeva sjeti dijaspore samo kada je to u njenom interesu

“Kroz intenzivnije kontakte moramo stimulisati dijasporu da ulaže u krajeve iz kojih potiče, ali i da svoja iskustva i kontakte iskoristi za promovisanje mogućnosti ulaganja u Crnu Goru”, kazala je Petričević.

U Pozitivnoj smatraju da bi Vlada pored ekonomske mogla razvijati kulturnu i prosvjetnu dijasporu, ali je za to potrebna državna volja. „Dijaspora je emotivna kategorija, a crnogorskim državljanima u inostranstvu nije isključivi prioritet ekonomski aspekt da bi ulagali u Crnu Goru. Moguće je da bi im neka druga zemlja ponudila sigurnije i bolje uslove za oplodnju njihovog kapitala, ali oni žele čvršću vezu sa matičnom zemljom. Država treba da im stvori pravni okvir u kojem se oni i njihov kapital osjećaju sigurnim“, kazao je Tuponja.

Iako je Vlada prije dvije godine usvojila nacionalnu strategiju saradnje sa dijasporom, u SNP-u smatraju da to nije poboljšalo kulturne, obrazovne, ekonomske i sve druge veze Crnogoraca u dijaspori sa matičnom državom.

U DF-u smatraju da buduća politika prema dijaspori ne smije ostati samo folklorna, kao sto je bila do sada, već ona mora toj dijaspori ponuditi jasno prepoznatljivu ekonomsku i socijalnu korist, poreske i biznis povoljnosti

“Bez političkih pritisaka, na uspješnom organizovanju dijaspore, čime će se efikasno servisirati njen ekonomski i svaki drugi interes za obnavljanjem i jačanjem veza sa maticom”, pojasnio je on.

U DF-u smatraju da buduća politika prema dijaspori ne smije ostati samo folklorna, kao sto je bila do sada, već ona mora toj dijaspori ponuditi jasno prepoznatljivu ekonomsku i socijalnu korist, poreske i biznis povoljnosti.

Do sada nije bilo značajnih investicija iz dijaspore u Crnu Goru, osim nekoliko pokušaja ulaganja, uglavnom na području Ulcinja i Tuzi. Prije nekoliko godina se pokušaj investiranja sa pogonom medicinskog alkohola neslavno završio zbog biznis barijera i nezainteresovanosti lokalne samouprave i državnih vlasti da ta pitanja riješe.

Pravna država za ekonomsku diplomatiju

Osim u Japanu, Australiji i Kanadi, Crna Gora ima svoja predstavništva u gotovo svim razvijenijim zemljama. Međutim, Vlada se ne može pohvaliti da su investitori u Crnu Goru dolazili iz ekonomski jakih zemalja poput SAD, Velike Britanije, Francuske i Kine.

Najviše investitora proteklih godina došlo je iz Rusije, čime se hvalio bivši šef diplomatije Milan Roćen koji je bio ambasador u Moskvi. U posljednje vrijeme za Crnu Goru interes pokazuje Turska, ali prije će biti da je Balkan geostrateški cilj Istanbula, nego što su zasluge Rama Bralića, tamošnjeg ambasadora.

U posljednje vrijeme za Crnu Goru interes pokazuje Turska, ali prije će biti da je Balkan geostrateški cilj Istanbula, nego što su zasluge Rama Bralića, tamošnjeg ambasadora

Vlada je proteklih godina ostvarila saradnju i sa Italijom odakle je kompanija A2A koja upravlja Elektroprivredom i koja je najveći pojedinačni vlasnik Rudnika uglja u Pljevljima. U vrijeme svjetske krize, ekonomska diplomatija bi, prema mišljenju funkcionera SNP-a Vasilija Laloševića, trebalo da bude prioritet u radu svih crnogorskih ambasadora, naročito onih u najrazvijenijim zemljama. Iako smatra da diplomatski predstavnici Crne Gore i te kako mogu doprinijeti jačanju privredne saradnje i animiranju stranih investitora, Lalošević je “Vijestima” kazao da su efekti njihovog rada posebno u procesu privlačenja investicija mali, a negdje i zanemarljivi.

“Da li je to posljedica neiskustva ili nečeg drugog, ali situacija je takva. U zemljama koje teže punopravnom članstvu u EU, ta stavka u obavezama diplomata mora biti prioritet”.

Ukoliko bi osvojili vlast SNP bi, prema riječima Laloševića, osim depolitizacije diplomatije, između ostalog, ponudio racionalizaciju i ekonomske optimalizacije, kao i nova rješenja rada pojedinih diplomatskih predstavništava.

U DPS-u, ipak, tvrde da su prepoznali važnost ekonomske diplomatije i da o tome svjedoči planirano otvaranje posebnog odjeljenja u MVPEI koje će se baviti ekonomskom diplomatijom jer “ovaj vid diplomatije sve više dobija na značaju”. Pozitivna smatra da će jačanjem vladavine prava investitori dobiti jasan signal da će njihov kapital biti siguran i time će doprinijeti poboljšanju ekonomske diplomatije.

( Milica Bogdanović )