Tajna uspjeha porodičnih kompanija: Usvojeni zetovi nastavljaju biznis

U Japanu, drevni običaj nudi rješenje za jednu staru zagonetku – kako porodične kompanije opstaju kada njihovi vlasnici nemaju sinova da ih naslijede?

Priča počinje 717. godine nove ere, kada je budističkog sveštenika Taiča Daišija u snu posjetio bog gore Hakusan i rekao mu da pronađe izvor tople vode u obližnjem selu Avazu – današnjoj prefekturi Išikava.

Daiši je pronašao pomenuti izvor i naredio svom učeniku Garju Hašiju da tu izgradi gostinsku kuću.

Garjo Hoši je, zauzvrat, posjetioce podučavao budizmu i usvojio jednog dječaka kojeg je kasnije imenovao za svog nasljednika i dao mu svoje biološko ime Zengoro.

Prema Ginisovoj knjizi rekorda, na ovaj način je počeo najstariji porodični biznis na svijetu, piše BBC.

Od tada, i hotel i ime – Zengoro Hoši – nasljeđivali su se s koljena na koljeno u posljednjih 46 generacija ili gotovo 1.300 godina.

Međutim, u zemlji u kojoj uglavnom sin nasljeđuje porodično ime, kako su uvijek uspijevali da imaju nasljednika?

Kabuki Čieko Date je pokrenula provodadžijski sajt preko kojeg Japanke traže supruga koji je voljan da bude usvojen

„Kada imamo samo djevojčice, usvajamo supruge naših kćeri“, rekao je posljednji Zengoro Hoši.

„Moj otac je, u stvari, oženio jednu Hošijevu a kasnije su ga usvojili“.

To je jedinstveni japanski stil usvajanja poznatiji kao „mukojoši“.

Japan ima drugu najveću stopu usvajanja u svijetu sa više od 80.000 procedura godišnje, ali većina usvojenih su odrasli muškarci u 20-im i 30-im godinama.

„Istorijski gledano, to je bilo učestalije na zapadu Japana gdje su trgovačke porodice pokušavale da odaberu najsposobnijeg nasljednika“, rekla je za BBC Mariko Fudživara, sociološkinja pri Institutu “Hakuhodo”.

„Prije samo 150 godina, ljudi nisu imali prezimena sem ukoliko nisu dolazili iz porodice samuraja“

Ukoliko nemate sina koji je sposoban da vas naslijedi, potrudite se da nađete sposobnog zeta, dodala je Fudživara.

„To je bila veoma pragmatična odluka kako bi opstao porodični biznis“.

Čak i danas, ogromna većina japanskih kompanija smatra se porodičnim biznisom. Među njima su čuvena imena poput auto-kompanija „Tojota“ i „Suzuki“, proizvođača fotoaparata i kamera „Kenon“ i proizvođača soja-sosa „Kikoman“.

„Suzuki“ je čuven po tome što njime upravljaju usvojeni sinovi. Sadašnji čelnik i izvršni direktor Osamu Suzuki, četvrti je po redu usvojeni sin koji upravlja ovom kompanijom.

„Porodične kompanije kojima upravljaju zetovi mnogo su bolje u velikom broju slučajeva od porodičnih kompanija kojima upravljaju njihovi sinovi“, rekao je investitor Jasuaki Kinošita.

Što se tiče kompanije za privatno obezbjeđenje Macui, njen četvrti predsjednik Mičio Macui je usvojen, što je podrazumijevalo da se morao odreći sopstvenog prezimena.

„Bio sam najstariji sin i nisam želio da me usvoji druga porodica“, prisjeća se Macui. „Ali su mi biološki roditelji kazali da je to možda moja sudbina“.

Istorijski gledano, međutim, mijenjanje prezimena nije toliki problem jer mnogi jednostavno i nemaju prezime.

„Prije samo 150 godina, ljudi nisu imali prezimena sem ukoliko nisu dolazili iz porodice samuraja“, objašnjava sociološkinja Mariko Fudživara.

„Ne vidim u čemu je problem da promijenim prezime jer na njega gledam kao na nadimak koji mi je nadjenula vlada zbog upisivanja u registar“

„A kada promijenite prezime, to se obično dešava kada dobijete ime kao odlikovanje ili kao nagradu za nešto što se postigli“.

Kabuki Čieko Date je pokrenula provodadžijski sajt preko kojeg Japanke traže supruga koji je voljan da bude usvojen.

„Definitivno postoji potražnja, jer stopa nataliteta u Japanu opada i mnogi roditelji imaju samo jednu kćer“, rekla je Date, a zatim dodala:

„A mnogi muškarci traže mogućnost da iskoriste svoje poslovne vještine izvan korporativnog svijeta jer je mnogo teže uspinjati se na korporativnoj ljestvici u ovoj ekonomiji“.

Cunemaru Tanaka prijavio se na Datin sajt u novembru prošle godine.

Pokrenuo je uspješnu kompaniju, ali ju je izgubio u sporu sa bivšom suprugom, koja je takođe bila njegov poslovni partner.

Tanaka sada želi da bude usvojen i preuzme nečiji porodični biznis.

„Očekuje se da budete dobar i brižan suprug, otac i sposoban preduzetnik“

„Ne vidim u čemu je problem da promijenim prezime jer na njega gledam kao na nadimak koji mi je nadjenula vlada zbog upisivanja u registar“, rekao je.

„Ubijeđen sam da moje vještine mogu biti od koristi, pa ukoliko postoji šansa da naslijedim porodični biznis i učinim ga uspješnim, to bi bilo dobro za sve“.

Putem sajta sastao se sa šest žena, ali do sada nije pronašao idealnu partnerku.

„Proučio sam neke informacije o kompanijama koje porodice tih žena posjeduju“, rekao je Tanaka. „Ne ženim se za njihove kompanije, ali ipak želim da znam“.

Ako uđete u bogatu porodicu, znate šta se očekuje od vas, rekla je sociološkinja Mariko Fudživara, koja je nedavno otkrila da je njen djed usvojen.

„Očekuje se da budete dobar i brižan suprug, otac i sposoban preduzetnik“.

Ukoliko su ova očekivanja jasna od početka onda ih je, kaže ona, poput obostrano korisnog poslovnog sporazuma, možda lakše ispuniti nego da je u pitanju strastvena romansa.

„Uzeo sam suprugino prezime“

Za Jošijuki i Junko Nakane, jedan od prioriteta pošto su stupili u brak bilo je da osiguraju opstanak njihovog prezimena. Ime porodice Nakane spominje se još od IX vijeka, uz moguće veze sa jednim od japanskih vladara.

„Posljednjih generacija, naša porodica imala je više kćerki nego sinova, pa imam samo sestre i rođake“, ispričala je Junko Nakane. „Pristao sam da promijenim prezime od Suehiro na Nakane jer sam smatrao da ne moramo da okončamo našu istoriju“, rekao je Jošijuki Nakane.

Junko ima dvoje djece – sina i kćerku – iz prethodnog braka i oni su podučavani važnosti porodične istorije.

Porodična tradicija

Veliki broj japanskih kompanija i dalje se nalazi u vlasništvu porodica:

• „Suzuki“: Mičio Suzuki je 1909, u vrijeme buma tržišta svile, osnovao tkalačku kompaniju „Suzuki“. Izvršni direktor Osamu Suzuki je četvrti usvojeni sin koji vodi kompaniju. • „Tojota“: Autokompaniju osnovao je 1937. Kiičiro Tojoda.

• „Kikoman“: Osnovan 1917, ovaj proizvođač soja-sosa predstavlja kombinaciju osam porodičnih kompanija koje datiraju još od 1603. • „Kenon“: Osnovan 1937, proizveo prototip fotoaparata formata 35mm.

Galerija

( Miloš Rudović )