Pada, pada, pada

Svi mi koji smo crnogorskim ulicama sijali sjeme slobode i demokratije onih januarskih, martovskih, majskih i junskih dana, imamo ovih septembarskih vrlo uspješnu žetvu: Demokratski front i Pozitivnu Crnu Goru. Dva inovativna politička subjekta koja će svojim hrabrim i promišljenim djelovanjem konačno osloboditi Crnu Goru od lanaca autoritarne mafijaško-tajkunske hunte.

O zločinima hunte tek ćemo saznavati kad se privedu licu pravde “odgovorni” i otvore dosijei bezbjednosnih službi. Moja najava sa građanskih protesta da će Boro Vučinić biti direktor ANB-a sa najkraćim mandatom u crnogorskoj istoriji još uvijek je aktuelna. Ni svesrdna pomoć koju mu ovih dana na terenu ukazuje u pozadinu povučeni bivši ministar inostranih poslova Milan Roćen neće mu biti od prevelike koristi. Kampanja da se ide “naprijed” udruženim snagama udbe i kriminala, a protiv javnog interesa i demokratizacije društva, nije prihvatljiva za evropske krugove i oni to već stavljaju do znanja. U uticajnim britanskim, njemačkim i italijanskim krugovima već se govori o preporodu Crne Gore pod demokratskom vlašću. Izbor je jasan. Na ovoj strani naše stvarnosti vrebaju mafija, korupcija, zavisničko životarenje. A na drugoj obali: istina, moral, uspravan, ponosan život. Zar ne vrijedi doplivati?

Ko još ima iluzija o tome kako funkcioniše Đukanovićev režim, neka pažljivo pročita izjave članova porodica Jovanović, Šćekić i Kalač o tome koga smatraju odgovornim za tragične smrti svojih najbližih. Neka na internetu pogleda izjavu mučki ubijenog Aleksandra Pejanovića ili iskaz Ratka Kneževića zagrebačkom sudu povodom ubistava novinara Pukanića i Franića. Neka u knjizi “Mašan” Voja Vuletića pronađe izjave bivšeg inspektora ANB-a Vasilija Mijovića. Neka (barem) prelista više od hiljadu brojeva nezavisnog nedjeljnika “Monitor”. Neka odgleda epizode “Altervizije” Milana Popovića u arhivi televizije Vijesti. Siguran sam: raspršiće mu se iluzije kao kristalna čaša na kamenom podu. Osjetiće strah, ali i prkos, želju za borbom, za iskorakom u prostor emancipacije, za konačnim zaustavljanjem prevlasti poroka i nepravde.

Neće to biti laka borba. Biće ekcesa i podmetanja. Nasrtanja na integritet ličnosti i “dijagnoza”. Đukanović i krvavo kolo udruženih režimskih kolumnista neće birati riječi. Brutalna agresivnost i otvorene uvrede biće osnova DPSDP kampanje. U nedostatku crnih fondova mafije, jedino im je preostala manipulacija emocijama i sveopštim osjećanjem nesigurnosti, propadanja i beznađa. Za koje su naravno oni najviše zaslužni.

Znaju u režimskoj koaliciji dobro da će na oktobarskim izborima njihovu sudbinu određivati nekoliko hiljada glasova. Znaju i da kroz djelovanje kidnapovanih institucija i u njima ucijenjenih ljudi imaju veliku početnu prednost. Zbog toga je bojkot bio najefikasnije rješenje. I omogućavao najbrži izlazak iz košmara.

Međutim, u aktuelnoj situaciji kada za bojkot ne postoji kritična masa, on se pretvara u svoju suprotnost. Ostanak kući izbornog dana ide na ruku režimu. Da je tako, potvrđuje i poziv na bojkot jedne režimske falangističke grupacije. Shvatili su da im je propao plan za koji su stvoreni: da zavaraju glasače Pozitivne Crne Gore i onemoguće njen ulazak u Skupštinu.

Treba biti oprezan. Naredni režimski udar će biti na jedinstvo konstitutivnih elemenata Demokratskog fronta. Znajući da je DF jedna složena i heterogena struktura koja objedinjava političke partije, predstavnike penzionera, radnika i studenata, kao i nezavisne intelektualce i slobodne građane, režimski djelatnici će pokušati da pronađu najslabije karike – štapom ili šargarepom – pa da preko njih unesu vjetrove nepovjerenja i razdora. Vjerujem da će im Front odoljeti i da će spretno izbjeći namještaljke. Očeličen je da traje do postizanja konačnog cilja: uspostavljanje poštene i odgovorne vlasti.

Strukturom svoje izborne liste DF je pokazao posvećenost i odlučnost da gradi društvo na progresivnim vrijednostima evropske političke kulture. Za razliku od režimske koalicije koja je u duhu muškog šovinizma kojeg očigledno dijele njeni lideri stavila prvu kandidatkinju tek na 14. mjesto, kao i na posljednjih deset mjesta na listi, na listi DF-a kandidatkinje su odmah nakon nosioca. Jasno je da su za režim “evropske integracije” i vrijednosti koje ih temelje samo politički isplativa retorika, floskule, klišei i propaganda, a da će se njihova realizacija u praksi beskonačno odugovlačiti i marginalizovati.

A kako ne bi? Kada su kriminalne aktivnosti mozak i stomak, a laži i prevare krvotok i srce režima. Zločin, poznato je iz političke istorije, psihoanalitičke prakse i romana ruskih klasika, ne omane da pronađe svoju kaznu. Zato sve jače i silnije po crnogorskim gradovima i selima kao grmljavina koja se bliži narasta glas razborite kolektivne uvjerenosti: “Pada, pada, pada, nema mu spasa.”

( Filip Kovačević )