SS program

Lokalni parlament Herceg Novog izglasao je odluku da se ukine ime Galeriji Josip-Bepo Benković, na predlog Nove srpske demokartije i Srpske liste, a pri izglasavanju odluke pridružio se i SNP. Bez iznenađenja za mene, jer je svijest u Herceg Novom već davno poznata - kada se može pravdati i izbjegavati zločin devedesetih počinjen pod našim nosem i u naše ime, podržavati zločinačka genocidna politika gradonačelnika Prijedora iz usta birača i prvog građanina grada, kada stare nonice mogu sjedati na klupi ispred apoteke i raspravljati je li Boka Kotorska u sastavu Crne Gore kada je srpska pokrajna, kada muškarci i žene glasaju kako im je rečeno od strane popa i topa, kada na zidovima piše a u srcima bije da je Mladić heroj, kada se staje iza zločina bez da trepneš, slaveći svaki put na slavama uz one koji su kadili puške i kame - što je odluka kojom se ukida ime Galeriji, koja se zvala po antifašisti, umjetniku i slikaru čija je porodica zavještala svoje nekretnine gradu, a koji je ubijen na Banjici 1943. Kolika neznalica mora biti čovijek koji u ime Nove srpske demokratije traži da ideološke tvorevine - ime i prezime čovjeka kojeg su ubili zbog antifašizma (gdje pomenuti opštinski glavar stavlja znak jednakosti) - bude isključen. Ne bih da trgujem i uvrijedim, ukoliko se željela napraviti razlika, a nije to bio povod, ne radi se o imenu koje se okoristilo socijalizmom gradeći put i elektrifikaciju do svog sela (protiv čega nemam ništa protiv jer je tako više njih dobijalo bolje uslove makar i na račun sopstvene koristi) već o čovjeku koji do socijalnizma nije ni dobacio - presrela ga je smrt sanjajući pravdu.

Varvari u koži demokrata, otimači i rušitelji u koži legalista, nesposobni u koži domaćina koji svojim građanima ne rješavaju niti jedan problem od vodosnabdijevanja do otimačine za parking - na srcu i svijesti biračima koji su ih izabrali, pokazuju što znači ne suočiti se sa sopstvenom prošlošću i zločinima jer se negira smrt ogromnog broja ljudi koji su umrli samo zato što su se tako zvali. Ideološka tvorevina – bistro u javnosti zaključi političar Nove srpske demokratije. Ne brine me taj jedan nego njih hiljade koji su ga izabrali i koji spavaju. Birači i biračice Herceg Novog, stanite pred ogledalo i upitajte se jeste li legitimitet dali da bi se časnim primjerima pljuvalo u lice. A možda vam se ipak sviđa da budete devastatore, fašiste, zločince jer politika koja je u stanju da ovakve stvari opravda zloupotrebljavajući moć vodi do logora smrti koji su se zasijani na prostorima bivše Jugoslavije, i čiji korijeni rastu i razvijaju se ponovo. Krv još nije oprana i svijetli iz svakog ćoška Bosne. Lelek nad grobovima znanin i neznanim ne prestaje od datuma do datuma. A mi pristiskamo uši i stavljamo so na živu ranu pa nam ni to nije dovoljno već džaramo po njoj. Olovka je nož kada biramo. Negiranje je zločin kojem smo odani.

Neće skoro proći, sjedaćemo na nekom trgu koji se ZVAO trg Nikole Đurkovića. Ko je rušio svoju prošlost koja nas prepoznaje kao antifašiste? Ko pljuje u lice dobrotvora koji zavješta svoju imovinu gradu? Uspješno nas pridavljuju.

Dok Herceg Novi ruše, kao elementarna nepogoda, Crna Gora uspješno je pridavljena kriminalom, birokratijom, institucijama koje ne funkcionišu, dogovorima koji mogu biti mogući samo u narkomanskim fantazmima. Lijevi i desni zajedno, novinari koji su imali kritički stav postaju savjetnici ministara, političarke koje postaju potparolke gradonačelnicima koji se ponaša poput kauboja i proganjali ideju kojom su sanjali slobodnu Crnu Goru... Nekadašnji predsjednik Crne Gore sinoć ponovo obradova SVE/SVIH stavom koji je nepromjenjiv – niko nije kriv za zločine. Postoji li razlika između njegovog stava i stava kompletne pozicije i dijela opozicije, 90% muškaraca i žena u nas.

Pridavismo je prije nego je i rođena. Dozvoljavamo. Pozicija je koristi u svakoj čorbi - od kriminala za koje ih optužuju bjelosvjetske adrese i poneko odavde i kriju se kad im treba iza njenog imena. Opozicija joj staje nogom na vrat - nikad je nisu ni htjeli - ne odgovara im ni kamen ni nebo - kažu nije nego - nije naše nego je tuđe a to tuđe nam je ustvari to naše.

U kovitlacu izbornih trgovina i preprodaje, stiže račun za struju na kojoj imate 0 potrošnje, ali 4,12 eura da platite. Prolazi kao tihi potok, nezaustavljivo, nemilosrdno, žuboreći između priče o nesreći identiteta, vjerskim pravovjernicima, tumačenjima prošlosti koja je u svako glavi krojena po načelu - kako nam odgovara. Negacija negacije. Uliva se u rijeku od 50 miliona koji KAP duguje za struju EPCG, noseći cijene koje su se uvećale dva puta. Ova rijeka nas poplavi, preliće preko tri buduće generacije. U nas će dugovi biti nesavladivi, mi ćemo u svim generacijama biti duži dok nekome ne padne na pamet da nas priključi sili lokalnoj ili međunarodnoj, koja mu može za buduće zločine oprati dugove. Zemljotres je mala maca kamo plovi ovaj brod. Dok oni kojima je posao da misle ćute, antinteketualizam jaše kao bonus igrač Apokalipse.

Već sam davno prestala biti pesimistkinjom - trenutak je takav da sam više od toga. U sebi osjećam odgovornost da moram da se popenjem do EPCG odnesem im račun na kojem je 0 potrošnje i 4,12 eura duga (dok je osoba koja je trebalo da očita moj račun već dva puta izostala/ne radi svoj posao) da platim to i ono što sam sama očitala što zdrav razum ne prihvati. EPCG nije jedina institucija u našem sistemu u čije ime građani rade i daju novac za plate onih koji arče i ne rade svoj posao. Apeluje se na moju svijest i savijest licemjerno, a ja znam da se igraju mojim strahom jer znaju da neplaćanjem računa ulazim u dužničko ropstvo. Meni ne treba priča o identitetu ni popovima i njihovim bogovima kojima treba da se molim jer će mi oni platiti račune, ja znam da mi svi oni nebeski i ovi dvonožni bogovi sjede na vratu praveći me robinjom u svakoj priči i poslu i podržavajući silu koja se nada mnom sprovodi.

P. S. Građanima i građankama Crne Gore preporučujem da pronađu i pročitaju knjigu autora Edvina Kanka Čudića Taj maj 92, u kojoj leži odgovor kakva je veza između ukudanja imena Josip-Bepo Benković i Edhema Kanka Čudića (kada njih pominjem mislim na sve koji su ubijeni zbog toga što su bili to što jesu - antifašisti). Nemam kapaciteta za pozitivnu poruku - pridavili su nas a da nismo ni osjetili.

( Ervina Dabižinović )