Lečić: Bez kulture nema života
"Nije isto živjeti sa strahom jer onda živiš napola kao zec, i disanje ti nije normalno, ni ritam srca, ni percepcija, ne primjećuješ stvari"
Nakon uspješnog komandovanja gerilom okupljenom prošlog vikenda na Ivanovim koritima u kampu "Ernesto Če Gevara", proslavljeni glumac Branislav Lečić za "Vijesti" je pričao o onome što ga čini srećnim, čega se plaši, nedosanjanim snovima...
Iz razgovora smo saznali da bi mu da nekim slučajem sada počinje svoju karijeru bilo teže, jer se zbog hiperprodukcije glumačkog kadra i nedovoljno posla sve svodi na puki opstanak i egzistenciju.
"Bez obzira na to što možda imate talenat i radni ste, treba da imate priliku. To je nešto što je sigurno opterećujuće, a sa druge strane i vrijeme se tako stanjilo da ni kultura nije bog zna kako potrebna, naravno to se sada samo tako čini jer bez kulture ne postoji nijedan trenutak koji je dovoljno osmišljen da ostanete u životu", kazao je Lečić.
On smatra da život bez kulture nije život, ali i da to mnogi ne znaju.
"Znaju oni koji su duhom spoznali da je rad na sebi i uopšte prepoznavanje drugih i njihovog duha osnov i razvoj života. Mi moramo da komuniciramo, ali da to učinimo na neke suštinske teme i stvari, a ne da se isključivo družimo na temu egoizma, to jest interesa, zarad toga što mi sad baš neko treba da sam zbog toga sa njim, a inače ne bih bio. Moramo osloboditi duh da bira svoje prave prijatelje", rekao je Lečić.
On smatra da ljudi koji žive sa bilo kakvim strahom, žive samo napola, zbog toga ih i nema.
"Čovjek se uvijek plaši boga, ako vjeruje, ali ja sam sa njim pokušao da napravim prijateljski odnos. Ne skrivam se pred njim sa svojim slabostima, sa svojom nesavršenošću, tako da, ne možete i ne treba da se plašite prijatelja. A što se tiče drugih strahova, mislim da su oni samo prolazni vjetrovi, cunami, oluje i makar bile bolne i velike, one sve prolaze, i čovjek ne bi trebalo da troši svoju energiju na strah jer u stvari troši život.
"Nije isto živjeti sa strahom jer onda živiš napola kao zec, i disanje ti nije normalno, ni ritam srca, ni percepcija, ne primjećuješ stvari"Nije isto živjeti sa strahom jer onda živiš napola kao zec, i disanje ti nije normalno, ni ritam srca, ni percepcija, ne primjećuješ stvari, živiš samo sa svojim strahom jer on je jači i veći od tebe, i samim tim postaješ rob, ne živiš punim plućima, ne živiš sa darovima koje ti je bog dao da prepoznaješ da vidiš, da osjetiš, ne možeš da osjetiš ni sreću", kazao je glumac kojeg srećnim čine iskrenost, spontanost, istina.
"Iskrenost, istina, spontanost, kada čovjek nije licemjeran, kada uspije da prevaziđe svoj ego, da mu stane na ramena, kada uspije da ne bude ono što je mejnstrim sadašnjosti otuđen i ohol i beskrupulozan. Kada god prepoznam nešto drugo i kada vidim da toga ima, ja se obradujem, i to me čini srećnim i radosnim", rekao je Lečić čiji je nedosanjan san "da ugleda zemlju koja je, ipak, ovo shvatila".
Galerija
( Jelena Jovanović )