Najstarije blizankinje prostitituke: Zajedno imaju 100 godina staža

Ni Luiz ni Martin Fokens ne uklapaju se u stereotip prostitutki iz izloga u Amsterdamu. Većina žena koje rade u najpoznatijim javnim bordelima u Evropi su mlade, privlačne na konvencionalan način i nijesu iz Holandije. Identične bliznakinje Fokens imaju 70 godina i Holanđanke su.

Poznate kao „najstarije djevojke iz izloga“ u Amsterdamu, Luiz i Martin imaju zajedno skoro 100 godina staža u prostituisanju, navodi se u članku britanskog “Gardijana”.

Bile tema filma nazvanog „Upoznajte Fokensove“ koji je naišao na odličan prijem, a o njihovim životima napisana je i knjiga koja bi trebalo da bude objavljena krajem ovog mjeseca.

Oblače se i pričaju identično, često uskaču u riječ jedna drugoj, ali rado govore za medije, primijetio je novinar britanskog lista.

Luiz koja je napustila prostituciju prije dvije godine zbog artritisa (jer više nije mogla da izvodi seksualne poze) kazala je za „Gardijan“ da se sve promijenilo u najstarijem zanatu.

„Nema puno Holanđanki i nema više osjećaja zajedništva“, kaže ona. Legalizacija bordela nije poboljšala živote prostitutki, kaže Martin.

„Nema svrhe raditi samo da biste platili porez. Zato danas djevojke rade od kuće ili zakazuju susrete preko Interneta – jer su tako manje šanse da će ih primijetiti poreska služba. Cijela porodica je živjela od vaše zarade a sada vam poreska služba traži ludačke sume koje morate da platite. Mnogo je bolje strankinjama i makroima, nego holandskim djevojkama“, kaže Martin.

Sestre žive u predgrađu Amsterdama a Martin i dalje putuje u grad tri puta nedjeljno kako bi radila. Na pitanje novinara ima li posla, ona kaže da „njene redovne mušterije i dalje dolaze“. Ne namjerava da se penzioniše u skorije vrijeme, a njena sestra uz smijeh kaže da nije uštedjela dovoljno za penziju. Obje su iskusile nasilje i iskorištavanje, a prve godine u „poslu“ su bile teške.

„Pravile smo društvo jedna drugoj“, kaže Luiz. „Međutim Martin mora da nastavi jer nemamo dovoljno novca“.

„Pravile smo društvo jedna drugoj“, kaže Luiz. „Međutim Martin mora da nastavi jer nemamo dovoljno novca“

Rođene su u porodici srednje klase u kojoj je bilo sedmoro djece, i imale su srećno djetinstvo.

Međutim sve se promijenilo kada se Luiz udala za nasilnika.

„Muž me je tukao kada sam bila u ranim dvadesetim“, kaže Luiz. „Govorio mi je da ukoliko ne zaradim novac da će me napustiti, imala sam djecu i voljela sam ga tako da sam morala to da uradim“.

Luiz ima troje djece koja su uglavnom bila u hraniteljskim porodicama. Njena sestra Martin ima četvoro djece.

Kada je Luiz počela da radi, Martin je bila u bolnici gdje je rodila prvo dijete.

„Majka je došla i pitala me da li znam da se Luiz prostituiše. Bila sam šokirana, željela sam da joj pomognem. Kasnije tražili su čistačicu u bordelu i Martin je prihvatila posao. Sve je počelo kada je jedan čovjek ponudio novac kako bi spavao sa objema i tada su završile u istom izlogu.

Relativno ružičastva slika koju bliznakinje predstavljaju o prostituciji je možda dijelom rezultat činjenice da su uvijek bile zajedno, i što su brinule jedna o drugoj. Skoro je nemoguće razlučiti da li, ispod veselog stava, žale zbog načina života koji su vodile.

Jedini put kada su obje prestale da se smiju i da zadirkuju jedna drugu bilo je kada je Luiz pričala o sramoti koju je nanijela porodici kada su je uhvatili da se prostituiše na ulici.

Izgleda da uživaju u novostečenoj slavi i rado poziraju za fotografije velikom broju muškaraca koji im prilaze, ali tu uslugu ne naplaćuju jer kako kaže Luiz „to ne bi bilo u redu“

( Nada Bogetić )