Demokratija u kamenom dobu

Živjela sam u mračini okovana neslobodama širokog spektra. Primjerice, u crnoj diktaturi djecu smo morali cijepiti.

U ono strašno doba postojali su i sistematski pregledi na koje smo djecu morali voditi, postojali su i pedijatri, to su oni liječnici koji liječe samo djecu i kojih danas ima u Irskoj i ostalim irskama. U onom mrklomračnocrnotamnom dobu bilo je i zubara koji su dječici gledali u usta i to nisu naplaćivali. Ima ih i danas. U Irskoj i ostalim irskama.

Danas živimo u demokraciji i nitko ne može prisiliti roditelje da djecu vode, i kad bi pedijatara bilo, na sistematske preglede ili kontrolu zubića. Toliko smo napredovali da dječicu više ne moramo ni cijepiti. Kakvo olakšanje kad se zna da cijepljenje protiv hripavca, ospica, tifusa…, izaziva autizam, rak, autoimune bolesti…

U Hrvatskoj danas postoji čak i udruženje roditelja koje preko svoje stranice preklinje roditelje djece koja su cijepljenjem dobila neku strašnu bolest da se hitno jave udruzi. U svojoj strastvenoj borbi protiv cijepljenja idu tako daleko da hvale roditelje susjedne nam Srbije koji masovno odbijaju cijepiti svoju djecu. Hrvati i Srbi će zakopati ratnu sjekiru preko necijepljene, zakopane djece.

Sve bi ovo bilo smiješno da je smiješno. A nije.

Primjerice, misliš da je cijepljenje štetno pa ti onda dijete, zato jer tisuće tebi sličnih isto misli, dobije opaku bolest. Kad ti se to dogodi, ne pada ti na kraj pameti ostaviti dijete da umre nego tražiš pomoć od liječnika koji ti je htio cijepiti dijete, a ti si odbio. On tebe ne smije odbiti, ti skupo liječenje nećeš platiti. Zato se potpuno opušteno igraš sa zdravljem vlastitog djeteta. Ali i sa zdravljem tuđe djece koja se ne smiju cijepiti jer su kronično bolesna.

Zar se zaista baš ni jedan problem ne može riješiti u ovoj ludoj zemlji? Šarlatani svih profila dobivaju ogroman prostor u medijima. Pišu knjige, organiziraju promocije, nastupaju na televiziji, nitko im ne brani da prodaju svoju po život opasnu nepamet i mržnju prema znanosti. Siroti narod nasjeda i plaća. A izlaz postoji. Svi bi roditelji koji odbijaju cijepiti svoju djecu morali platiti ogromne kazne i, ako treba, otići na robiju. Posebnim luđacima, sve ih je više, trebalo bi oduzeti djecu.

Ovaj tekst pišem jer će se u Hrvatskoj za koji dan obilježiti Dan duševnih bolesnika koji se bore protiv cijepljenja. Pozvana sam na promociju knjige koja promiče strah od cijepljenja i laži koje uz njega idu.

Nevjerojatno je tko su “promotorice” knjige. Jedna je “doktorica medicine”, druga “doktorica veterine”, treća “diplomirana inžinjerka građevinarstva.” “Doktoricu medicine” svi znamo jer je stalno na ekranima, a još nikad nikoga nije uvjerila da je kvalificirana za govorenje o temama o kojima godinama drobi.

Pitam se pitam ima li u Hrvatskoj roditelja koji bi, ma koliko bili ludi, liječenje svoje djece povjerili “doktorici veterine” iako gospođa vješto izvlači tele iz krave. Sigurna sam da se “inžinjerka građevinarstva” razumije u cijepljenje koliko i bilo koji pedijatar u gradnju Pelješkog mosta. Pa ipak, “inžinjerka” će nam govoriti o cijepljenju, a hrvatskih pedijatara na gradilištima nema. Još kad se veterinarima i građevinarima koji se bave liječenjem naše djece pridruže i potpuno ludi političari… Pridružili su se.

Uzalud logika, vapaji medicinara, pamet je odavno išetala iz ove zemlje. Ludilo se širi Hrvatskom. Mi stari koji još uvijek pamtimo razorenu civilizaciju u kojoj su rasla naša djeca sa užasom gledamo kako Hrvatska stupa u kameno doba koracima od sedam milja. A ne bismo se, bar većina od nas, trebali previše uzbuđivati. Naša djeca više ne žive ovdje, naši unuci rastu daleko od razuzdane, hrvatske gomile, a mi sebi može skuhati kavu, zatvoriti oči i vratiti se u svijetlu, blještavu prošlost.

(rudan.info)

( Vedrana Rudan )