Smjena

Probudiš se, normalno... Nema sirena sa ulice. Ideš na kafu, konobar ti se normalno nasmiješi... Dok čitaš novine u kakvoj pristojnoj bašti, ne moraš da zalegneš, normalno... OK, već znam da nisi u Crnoj Gori... Kako znaš? Kako? Pa već tri puta si upotrijebio riječ „normalno“...

Ovo nije vic. Ništa oko nas nije vic, iako katkad stvarnost sama poprima obrise takve naracije.

Normalno, Đagu neće smijeniti.

Ex ministar kulture, aktuelni ambasador u Srbiji, „nušićevski lik“, kako ga je tamošnja javnost odavno prepoznala, bio je jedna od zvijezda na proslavi Informera, najtabloidnijeg od svih tabliodnih...

Sjetimo se - što to bi Informer? Konkretno - Informer u CG?

Naslov „Šiptarska svinjarija“... A sigurno se sjećate i monstruozne kampanje/akcije protiv jednog od najkredibilnijih kritičara režima, sa montažama koje su bile test za elementarnu pristojnost CG društva.

Koji, normalno, nije položen.

Dakle - ambasador Mićunović se pojavljuje na slavlju tog i takvog medija. I naravno, izvjesno - neće biti smijenjen. I što bi? On je zbog ovakvih stvari i odabran da bude ambasador u Beogradu. Metodi informerskog novinarstva su kao osiromašeni uranijum - ne možeš ga se osloboditi. U CG još zrače i truju... Na veliko zadovoljtsvo vlasti. Zato je Đaga i bio prisutan. Njemu je, i svima njima, to - normalno.

Ali, u javnom servisu ili gdje god treba naravno da će biti smjena... Normalno: đe se god ne tancuje po dobro znanim notama. Zato je i normalno da o nezavisnosti medija priča neko ko je zvijezda predizbornih skupova vladajuće partije.

Suštinski najzanimljiviji sloj cijele situacije oko javnog servisa je pitanje - čega se boji vlast? Javni servis je u proteklih sedamnaest mjeseci pokazao kako može funkcionisati „normalni“ javni servis. I ništa više od toga. Ali, to nije malo. Što znači ovo „normalni“. Koji nije partijska medijska tranja - jer taj način korišćenja medija sve njih, prije ili poslije, pretvara u medijske tranje. Slično je i sa ljudima. Tako da vas to ne čudi. Htjeli bi oni zasigurno medije koji ne liče na to, ali ne može. Ne može i jare i pare. Ogledalo nije krivo. Ali objasni ti to...

U najkraćem - već goli uzorak normalnosti postaje opasan, subverzivan. Mogli bi ljudi da se naviknu na to. Na normalnost. Pa bi to, posljedično dovelo i do normalne politike, jednom... A u normalnoj politici nema mjesta za rođene, pedigrirane i samoizgrađene prevarante.

Riječ je o parodičnoj prirodi stvarnosti u CG. Što to znači? Ovdje, dakle, parodija nije zasnovana na oponašanju nekog autora i njegovog stila i manira, već na oponašanju same normalnosti.

To nije jednostavno, a i sobom nosi jedan ozbiljan problem. Naime, za parodičnu stvarnost potrebno je mnogo, i sve sve više parodičnih likova... Likova koji pristaju na takvu parodiranu stvarnost, te su i oni sami, kao takvi - parodija i ništa drugo. Ono što je fascinantno je da je takvih likova sve više.

Nekada sam očekivao da će naprosto ta fela nestati.

Sva ova logička očekivanja, međutim, u parodičnoj zemlji takođe postaju - parodična.

Ne brinite, u svakom slučaju, niko neće smijeniti ambasadora, pa sve da je išao Legiju da posjeti u zatvor i da mu da duhovnu podršku, ili da je ušao u rijaliti na dva mjeseca. Zamislite da CG ima normalnog ambasadora u BG? Ali, ko bi onda zabavljao čaršiju, ko bi bio „nušićevski lik“...

Osjete li stid ovakvi likovi? Ili su na putu prema svojim „nušićevskim“ egzistencijama to negdje usput morali odbaciti, kao nešto sramotno i prljavo.

Amerikanci, koliko shvatam, očekuju da ova vlast sačuva nezavisnost javnog servisa. Možete li zamisliti lopova koji krade desnom, a odmah nakon toga lijevom rukom udari svoju desnicu...

Amerikanci, izgleda, mogu.

( Balša Brković )