Posljednja luka gubavog mornara

Radnici “Zelenila” čuvaju alat u kamenom tunelu ispod Dvorca kralja Nikole, u kojoj je 50-ih godina prošlog vijeka navodno preminuo pomorac obolio od lepre.

Sugrađanka koja je željela da ostane anonimna tvrdi da je “javna tajna” da je bolesni pomorac, koji je došao u tadašnji Titograd, bio zatvoren i okovan u tunelu.

“Bila sam mala tada, ali mi je majka pričala da su tog čovjeka, kojem ne znam ime, izolovali u betonskom tunelu i da je tu i preminuo”, kazala je “Vijestima”.

Ona je rekla da je u tunelu bio okovan debelim lancima, kako ne bi uspio da izađe van.

Prostorija, za koju kažu da je služila i kao mrtvačnica, dugačka je oko sedam, široka četiri i visoka oko oko tri i po metra

“Bolovao je od lepre i vlasti su strahovale da se zaraza ne proširi”, kazala je, istakavši da je zemunica nalik tunelu zbog toga i iskopana i betonirana.

Ona se sjeća da se to godinama krilo, jer je pomorac liječen u nehumanim uslovima.

Kazala je da su medicinske sestre i kuvarice zaraženom pomorcu hranu doturale kroz debela metalna vrata, sa šipkama.

Nekadašnji direktor Zavoda za zdravstvenu zaštitu, današnjeg Instituta za javno zdravlje, Novica Vujošević nije čuo za legendu o gubavom pomorcu iz tunela, ali ipak ne isključuje mogućnost da je tu bio zatočen.

“Mala je vjerovatnoća da se prema nekome ko je obolio moglo odnositi tako nehumano, a ako je i bio zaključan u tom prostoru, pretpostavljam da je to moglo biti samo u periodu dok nije prebačen u centar u Sarajevo”, kazao je Vujošević “Vijestima”.

Enterijer tunela prije nekoliko dana

Radnice “Zelenila” koje je prije nekoliko dana kod tunela zatekao reporter “Vijesti” kazale su da su čule da su se u “njihovoj prostoriji” prije nekoliko decenija čuvala tijela ljudi, preminulih u staroj bolnici.

U tunelu je znatno hladnije nego napolju.

Prostorija, za koju kažu da je služila i kao mrtvačnica, dugačka je oko sedam, široka četiri i visoka oko oko tri i po metra.

U mračnoj prostoriji radnici “Zelenila” drže alat - grabulje, lopate, ali ima i metalnih djelova klupa, buradi, praznih flaša, stolica.

Lanaca i okova nema, ali se u dnu prostorije nalazi stari metalni krevet.

Oboljelo 11 muškaraca od 1948. do 1984.

Vujošević je rekao da je u Crnoj Gori, u periodu od 1945. do 1984. godine, registrovano 11 oboljelih od lepre, u narodu poznatijih kao “gubavci”, i da među njima nije bilo žena.

On je rekao da je pedesetih godina prošlog vijeka u Podgorici bilo dvoje oboljelih od lepre, a ostali su bili iz Šavnika, Žabljaka, Kolašina, Berana, Nikšića i Pljevalja. Vujošević je istakao da je najviše oboljelih, troje, registrovano 1955.

“Oboljeli od lepre iz čitave stare Jugoslavije, a i kasnije, liječili su se u leproznom centru u Sarajevu”, pojasnio je Vujošević.

On je rekao da je u to vrijeme u Crnoj Gori postojala velika stigma prema oboljelima od lepre i tuberkuloze, pojasnivši da se godinama pričalo o porodici oboljelog.

“Bolest se krila, kao što se krila i tuberkuloza.Djevojke koje bi obeljele od tuberkuloze u to vrijeme, nijesu se mogle udati, jer se narod i tada, kao i sada, bojao zaraznih bolesti”, kazao je Vujošević.

Galerija

( Haris Šabotić )