Život sa 11 djece: Šćepanovići ne znaju za sebičnost
Mihailo i Anastasija imaju samo jedan cilj – da od djece stvore dobre ljude koji će da poštuju život
Skromna dvospratnica u nikšićkom naselju Ozrinići, a pod krovom, kao u košnici. U njoj živi Mihailo Šćepanović sa suprugom Anastasijom i jedanaestoro djece. Za ovaj bračni par ne važe moderni stereotipi da je jedno ili dvoje djece dovoljno za srećnu porodicu. Njihov recept je mnogo drugačiji.
"Djecu jednostavno daje bog, nekome da, nekome ne da. To nije do čovjeka.To što vam se da vi možete da to uzgajate kao sve ostalo u životu", kaže Mihailo.
Kako se iz godine u godinu povećavao broj članova porodice, Šćepanovići su se suočavali sa raznim komentarima i opstrukcijama okoline, ali nikada nijesu tražili pomoć, jer je Mihailo, koji je po struci mašinski inženjer, našao model kako da ih izdržava. U domaćoj hrani za djecu su našli spas od virusa i prehlada, pa od kad primjenjuju takav način ishrane, ne vode ih kod ljekara.
"Imamo neku mini farmu koza i ovaca, sve ono što nam treba za ishranu. Sadimo krompir i sve ono što nam treba. To je osnovna stavka za djecu. Kad to obezbijedite, na konju ste. Ostaje plaćanje komunalija i ostalog. Trenutno radim za manastir Ostrog. Nude mi da radim u struci, ali sa tom platom teško da mogu."
"Nikad nisu ostali bez obroka. Uvijek ima hrane. Ovo čime se bavimo nam to obezbjeđuje", kaže Anastasija.
Za Anastasiju koja je žrtvovala ekonomski fakultet da bi stvarala porodicu, svaki dan počinje oko pet ujutru.
"Bude se djeca koja odlaze u školu, daje im se doručak. Onda se priprema ručak za sve. Pogledam domaće onima koji još nijesu otišli. Sledeća smjena dolazi. Stalno je trpeza zauzeta, samo se smjenjuju tanjiri. U neka doba se sprema i večera i onda pripremamo djecu za spavanje."
Od jedanaestoro djece, sedmoro su odlikaši u Osnovnoj školi Radoje Čizmović. Neka idu i u muzičku školu, druga treniraju razne sportove, a sve rezultate postižu bez pretjeranog gledanja televizora, kompjutera i mobilnih telefona.
"Čim ih je više, upućeni su na komunikaciju, više ne postoji ta sebičnost. Kad imate nekog pored sebe, počinjete da se igrate, da komunicirate, počinjete da živite", kaže otac.
Da li planiraju još djece Šćepanoviće nijesmo pitali. U svakom slučaju, kazali su da, bilo ih jedanaestoro ili više, Mihailo i Anastasija će imati samo jedan cilj – da od njih stvore dobre ljude koji će da poštuju život.
( Željko Vuksanović )