"Don Kihot" u Tivtu
“Važno je sanjati otvorenih očiju i boriti se protiv nepravde - ne ljubi ono što jesi, no ono što možeš biti” – dvije su ključne poruke Kadićevog „Don Kihota“
Premijerno izvođenje predstave “Don Kihot”, tivatska publika je ispratila ovacijama i dugotrajnim aplauzom.
Predstavu je po motivima čuvenog romana Miguela de Servantesa režirao Erol Kadić koji sa Goranom Milenkovićem potpisuje i adaptaciju i dramatizaciju teksta.
Ovaj mjuzikl – žanrovski potpuno neuobičajena predstava za dosadašnju pozorišnu produkciju CZK Tivat, vješto je uspio “pomiriti“ potrebu da se kroz osnovni motiv Don Kihota – borbu i vjerovanje u ljepši i bolji svijet - oda svojevrsni omaž velikanu regionalnog glumišta – Vlastimiru-Đuzi Stojiljkoviću.
"Mjuzikl kao žanr u Crnoj Gori nije puno zastupljen, a mislim da je ova priča o Don Kihotu upravo kao mjuzikl samo dobila na kvalitetu"
Upravo je Stojiljković tačka oko koje se vrti ovaj „komad o pozorišnoj predstavi Don Kihota“, sa sve De Servantesom piscem i De Servantesom glumcem, kojeg veteran beogradskog glumišta maestralno interpretira.
Don Kihot i Sančo Pansa
Ništa manje impresivan u ulozi Don Kihota je Mladen Nelević kome kao podrška u izazivanju salvi smijeha i emocija u gledalištu, služi vjerni kopljonoša Sančo Pansa – sjajni Boro Stjepanović.
“Važno je sanjati otvorenih očiju i boriti se protiv nepravde - ne ljubi ono što jesi, no ono što možeš biti” – dvije su ključne poruke Kadićevog „Don Kihota“ koji odličnom muzikom (kompozitorka Irena Popović), izuzetno uigranim i impozantnim plesnim tačkama (sjajna koreografija Slavke Nelević) i maštovitim kostimima (kostimografkinja Ivanka Krstović), pažnju gledalaca drži od prve do zadnje sekunde.
Julija Milačić je kao Aldonsa-Dulsineja još jednom pokazala svoj glumački talenat
Briljantnu glumačku minijaturu u ovoj predstavi ostvario je beogradski glumac Mihailo Lađevac, dok su mladi crnogorski glumci Goran Slavić, Emir Ćatović i Slavko Kalezić veoma energični i razigrani kao fratri, odnosno mazgari.
Omaž Glumcu i Piscu
Feđa Stojanović plijeni kao korpulentni i podnapiti gazda drumske kafane – samoljubivi prvak pozorišta, dok je Branka Femić korektna kao Don Kihotova nećaka Antonija.
Julija Milačić je kao Aldonsa-Dulsineja još jednom pokazala svoj glumački talenat, a reditelju Kadiću idu zasluge što je u jednu maštovitu, vrcavu i vrlo dopadljivu cjelinu „spakovao“ omaž Glumcu – Vlastmiru Đuzi Stojiljkoviću -„posljednjem glumačkom Don Kihotu na ovim prostorima“ i Piscu – Miguleu de Servantesu, odnosno samoj pozorišnoj igri koja za konstantan cilj ima da oplemeni, poboljša i učini vrednijim čovjeka i svijet u kome živimo.
"Mjuzikl kao žanr u Crnoj Gori nije puno zastupljen, a mislim da je ova priča o Don Kihotu upravo kao mjuzikl samo dobila na kvalitetu. Predstava je teška i od glumaca traži veliko psihofizičko naprezanje, pa se nadam da će se redovno igrati jer to tako i mora biti sa mjuziklima. Ako smo uspjeli da samo jednog čovjeka iz publike natjeramo da se zamisli, smatram da smo potpuno uspjeli", rekao je reditelj Kadić nakon premijere.
( Siniša Luković )