Domovina, Vijesti, izbori...

Četiri godine, sa velikim zadovoljstvom, pišem kolumne u najčitanijem dnevnom listu Crne Gore, Vijestima. Teme su bile razne, od sporta do politike, ali su ispunile namjenu “ni po babu, ni po stričevima“. Pominjao sam mnoge ljude sa crnogorske političke scene i niko mi, na moje nezadovoljstvo, nikad nije napisao suprotno slovo. Ja sam tu najveći “krivac“ jer sam pisao ono što i magarac Njako, koji pase po slobodnim crnogorskim brdima, zna.

Moje posljednje dvije kolumne, “Nedemokratski referendum“ i “Svjetska čuda“, izazvale su, čini mi se, najveće reakcije među čitaocima. Jedni, naklonjeni vlasti, kažu da se čude što su to Vijesti objavile, a drugi koji su opoziciono nastrojeni, čitaj: rušilački prema Crnoj Gori, su nezadovoljni. A šta sam napisao u ovim tekstovima?

U “Nedemokratskom referendumu” navedoh da je onaj dio društva koji je bio protiv crnogorske samostalnosti, dobio na poklon od međunarodne zajednice 10 % glasova prednosti, prije glasanja. Oni i danas kojevitezaju da je referendum bio nedemokratski, kako bi svoje biračko tijelo i dalje suprotstavljali državi i na taj račun sjedjeli u parlamentu. Mislim da jeste bio najnedemokratskiji u istoriji čovječanstva, ali u njihovu korist.

U kolumni “Svjetska čuda“ naveo sam da su takva čuda proizvod iste političke ekipe iz prve priče. Na crnogorsku himnu zaliježu brzinom komandosa, a i takvi kakvi su hoće da vladaju zemljom čije postojanje ne žele. Ima li građanina, kojem mržnja nije oči zaslijepila, koji u ovim mojim stavovima vidi i trunku pristrasnosti?

Kao odličan student treće godine mašinskog fakulteta u Beogradu počeo sam se baviti amaterskim boksom. Boksovao sam za pet srbijanskih klubova i poslije toga prešao u profesionalce.

Šest profesionalnih mečeva boksovao sam u Srbiji. Sve u svemu, gotovo 20 godina sam proveo u toj lijepoj zemlji, a da nijesam doživio nijednu neprijatnost. Beogradski asfalt je bio i ostao moj najveći učitelj. Prema toj zemlji i narodu koji sam tamo upoznao gajim samo velike simpatije.

Još kada bi Srbi sa crnogorske i srbijanske strane, a više sa crnogorske, manje dumali o crnogorskoj nezavisnosti, odnosi Srbije i Crne Gore bi mogli biti izvanredni.

Ovo pišem kao kosmopolita koji nikog ne mrzi, ali su mi šaljivi komentari na moje tekstove “veljih Srba“, koji su možda bili par puta u Srbiji tako što su prispali u Bijelom Polju i vozom se dovezli do Brodareva, veoma prijali. Prethodnih nekoliko redova sam iskoristio da ih upoznam sa mojim odnosom prema zemlji Srbiji u kojoj sam ja proveo mnogo više vremena i ne poštujem je manje od njih. Sebe smatram mnogo većim prijateljem Srbije od tih dušebrižnika iz Crne Gore, koji bi i Marsovcima dali primat u odnosu na Crnogorce.

Iza svakog reda koje sam do sada napisao za Vijesti stojim, kao onog momenta kad su nastali. Predlagao sam kao samoproklamovani političar neke ideje za demokratizaciju Crne Gore, ali političko činjenje Crnoj Gori nelojalnih građana, koji se odlučiše da zarađuju koru hljeba tako što će rušiti sopstvenu zemlju, dovela me do definitivnog saznanja da nema uslova za demokratizaciju među onima koji žele nestanak moje domovine.

Zato ću na sljedećim izborima podržati energiju onih koji su svetu himnu “Oj svijetla majska zoro“ vratili u srca crnogorskih rodoljuba, a crnogorski barjak ustoličili ispred zgrade Ujedinjenih nacija u Njujorku. Demokratizacija je neophodna Crnoj Gori, to treba da bude centar djelovanja svakog njenog građanina. No izvesti je mogu samo oni koji bezrezervno vole svoju rodnu grudu, Crnu Goru.

Mislim da sam ovim tekstom odgovorio onima kojima sam bio spreman da pomognem, da ne trpe čitav život klasične nokaute. I kao malo zrno nebeske prašine navikao sam, uglavnom, na pobjede.

Svojom velikom pobjedom, i u danima mog velikog zdravstvenog izazova, smatram lični poziv najvećeg svjetskog boksera Vladimira Klička, gorostasa civilizacije, da budem gost na njegovom sljedećem meču u Hamburgu.

Odgovoriću i fanovima vlasti zašto Vijesti objavljuju moje tekstove. Osnovni razlog je što su Vijesti pelcer DEMOKRATIJE u Crnoj Gori i što uvijek pišem o nečemu što ima lako provjerljiv rezultat, a ne o nečemu što bih volio da se desi.

Domovina je SVETINJA,

VIJESTI su izbor,

Izbori su trčanje...

( Zoran Vujičić )