Planinci treći put pred Vladom zbog imovinskog spora

Petočlana porodica Planinc iz Perasta danas će, treći put, ići ispred zgrade Vlade i, kako su naveli, tamo ostati sve dok se ne riješi njihov imovinski problem.

Planinci, osim teškog života jer žive od 170 eura mjesečno koje dobijaju od Centra za socijalni rad, na teret imaju i sudski imovinski spor koji se vodi već 15 godina zbog kuće u kojoj stanuju.

Plaše se, kažu, da će izgubiti i “to malo krova nad glavom što im je ostalo”.

Radojka i Josip, koji su na Birou rada od 2004, sa svoje troje djece žive u prostoru od oko 50 kvadrata, u dijelu kamene kuće u Perastu, od čega je opremljena samo prostorija od 16 kvadratnih metara, dok je ostali dio neupotrebljiv.

Tražiće prijem kod Lukšića

Radojka kaže da će tražiti prijem kod premijera Igora Lukšića.

“Ovog puta nećemo mrdati ispred Vlade dok se ne preispita naš slučaj”, poručila je ona.

U proteklih nekoliko godina, dodaje, dva puta su išli pred Vladu.

“Ovog puta nećemo mrdati ispred Vlade dok se ne preispita naš slučaj”, poručila je Radojka

“Tada nam je obećano da će se naš slučaj riješiti, ali ništa od toga. Tražimo da se utvrdi i preispita na koji način je sestra od tetke mog supruga, Dragoslava Skok iz Jagodine, koja je i pokrenula sudsko-imovinski spor, uspjela da nelegalno, uz pomoć kotorskog suda i Katastra, otme našu imovinu, odnosno dio kuće u kojoj stanujemo. Svako naše rješenje sud poništava. Ovaj put ne mrdamo ispred Vlade dok se ovo ne riješi”, kategorična je Radojka.

"Djeca postala žrtve"

Ponavlja da je njena porodica od 2000. godine korisnik MOP-a, te da je, zahvaljujući toj pomoći, „uspjela da podigne djecu“.

“Teško živimo, a ono što me najviše boli u svemu tome je što su mi djeca postala žrtve. I umjesto da se, kao ostali njihovi vršnjaci, igraju, šetaju i kupaju, oni su prinuđeni da rade kako bi koliko-toliko doprinijeli kućnom budžetu. Tako su prvi ako treba istovariti kamion pijeska, očistiti ulicu, pomoći komšijama u bilo kojim poslovima... Sin Stefan od 12. godine ide na ribanje. Riba po cijelu noć, do u cik zore, a onda kreće u školu u Kotor. Tako da nekada noćima ne spava, već ugrabi da odspava u autobusu na putu do škole“, kaže Radojka, koja od rođenja ima iščašenje kukova i otežano hoda, dok sin Damir ima hematom na sljepoočnici, zbog čega mora redovno da ide na kontrole kod ljekara.

“Godinama se nekako snalazimo ne birajući poslove za nadnicu, ali u posljednje vrijeme suprug i ja smo postali bolešljivii s 'pola života', tako da više ne mogu raditi kao nekada... I sad treba da izgubimo i krov nad glavom. I ne preostaje nam ništa nego da razapnemo šator u parku u Kotoru i da se tu smjestimo”, pita se Radojka.

( Ivana Komnenić )