RTCG u doba paradoksa

Budući da po poslovniku danas nijesam imao pravo da učestvujem u raspravi o inicijativi za Andrijaninu smjenu, osjećam profesionalnu i moralnu obavezu da svoj stav saopštim na ovaj način.

1.

Lažna je dilema da ugovor sa CGO i EU ugrožava nezavisnost i nanosi štetu RTCG. Zašto lažna? Zato što je smjena Andrijane Kadije, u stvari, suštinska prijetnja nezavisnosti Javnog servisa, jer je ovim otvoren put za vraćanje TVCG pod političku kontrolu. To je potpuno jasno, plan je davno napravljen, realizovan je u nekoliko koraka a ovo danas je sama završnica tog višemjesečnog procesa.

Odluka o Andrijaninoj smjeni direktno udara u temeljne principe na kojima bi trebalo da počiva i da se brani javni servis. Zato je antievropska i destruktivna.

Ko je zabrinut zbog navodne štete i ugrožavanja nezavisnosti RTCG? Mimo Drašković koji sjedi u prvom redu na stranačkoj tribini, Slobo Pajović koji je do prekjuče bio u partijskim forumima, a danas stražari nad Javnim servisom; Goran Sekulović koji je u Savjet unio denuncijatorski rječnik i ponašanje...

Ovim ljudima, kao i ostalima koji su glasali za današnju odluku, ne vjerujem. Ubijeđen sam da oni nijesu iskreni kada govore o tome kako da RTCG bude transformisan u evropski javni servis. Ove činjenice su neumoljive. To jednostavno ne bi bilo moguće u uređenoj, demokratskoj državi i u društvima koja poštuju evropske vrijednosti.

2.

Jedan broj članova Savjeta, od kako sam ja na ovoj pozicicji (11 mjeseci), nije pokazivao ozbiljnu namjeru da se poboljša kvalitet programa, odnosno da se razgovara o temeljnim problemima i razvoju ove kuće...

Siguran sam da sa onima koji su smijenili Andrijanu, RTCG ne da ne može naprijed, nego nažalost neminovno mora nazad. Tačnije, ovo je već sada veliki korak unazad.

Uprkos neviđenim pritiscima, koje su u značajnoj mjeri diktirali i pojedini članovi Savjeta RTCG, minulih mjeseci pokazali smo da se može raditi drugačije. Počeli smo da vraćamo normalnu radnu atmosferu, preduzeli smo samo neke kadrovske promjene koje su bili neophodne i vrijeme je pokazalo, opravdane.

Žao mi je što nijesmo “probudili” neke naše kolege, ali se nadam da će se i oni uskoro aktivnije uključiti, u nastojanju da Javni servis bude zaista ono što treba da bude.

Treba da otpadnu oni koji su naučili da rade drugačije, onako kako se ne radi ni u jednoj ozbiljnoj, odgovornoj, organizovanoj redakciji. Ti su i najglasniji.

Dakle, počeli smo da uvodimo red koji, izgleda, ne odgovora velikom broju naših kolega, a siguran sam ni jednom broju članova Savjeta. Upravo onima koji su danas smijenili Andrijanu Kadiju.

Generalno, kolektiv Televizije Crne Gore je prilično apatičan, nemotivisan i - što je posebno važno bez želje za otvorenim i normalnim dijalogom unutar same kuće. A, tema o kojima bi morali svi da pričamo je mnogo i direktno se tiču budućnosti, odnosno opstanka ove kuće, bez obzira na to ko njome rukovodio. Znam da to mnogi ljudi ne mogu da prihvate, nažalost, većina ih je i u Savjetu, ali te promjene su neminovne i one moraju početi što prije.

Savjet i rukovodstvo RTCG treba da budu reprezentativni uzorak ovog društva. Treba da budu partneri, da zajedno sa zaposlenima rade u interesu javnosti, ali smo od toga mnogo, mnogo daleko. Umjesto stvaranja pozitivnog, kreativnog okruženja, dio članova Savjeta, podstiče širenje klime straha, nepovjerenja, podjela, potčinjavanja i spletkarenja.

U ovoj kući su ti modeli ponašanja praktikovani više puta. Uvijek na štetu javnosti i samog Javnog servisa.

Članovi Savjeta RTCG odgovorni su za kontinuirano povećavanje nepovjerenja između rukovodstva, zaposlenih i njih. Takođe, pojačavaju se pokušaji kontrole rada uredništva i novinara TVCG.

Savjet ima svoje nadležnosti i ne bi smio da se bavi uređivanjem programa, a neki članovi Savjeta bi to rado činili. Zna se kome to pripada, neki to znaju jer im je to posao, a nekima to ne pripada, niti znaju kako se to radi. Ponašanje pojedinih članova Savjeta je školski primjer neprimjerenog, lošeg uticaja na uređivačku politiku Televizije, što direktno vodi u cenzuru ili podstiče autocenzuru.

Neću se pomiriti sa tim da sam kao na optuženičkoj klupi, da se permanentno neosnovano i denuncijatorski podrivaju moj profesionalni integritet i čast, da mi se kroji identitetski profil i mjeri stepen mog patriotizma. Ta je praksa nakazna i veliki teret za svako društvo, a kamoli za ovako malu zajednicu, pri tom sa manjkom demokratskog kapaciteta...

3.

Na kraju, umjesto da svi zajedno iskoristimo dobar vjetar, odnosno naklonost i podršku EU i Amerike, većini članova Savjeta to kao da nije bitno - glasali su danas da RTCG opet bude politička posluga.

Prisustvujemo velikom paradoksu: Vlast se trudi da uvjeri EU da je članstvo naš "sveti cilj", a većina članova Savjeta ignoriše činjenicu da ta ista Evropa i Amerika pozitivno ocjenjuju napore rukovodstva, urednika i novinara da RTCG transformišu u javni servis.

( Vladan Mićunović )