E^N

Šumpeter

"teško je ubijediti čovjeka da razumije nešto, kada mu plata zavisi od toga da to ne razumije". A takvih je u Crnoj Gori previše, pogotovu u njenoj birokratskoj eliti...

236 pregleda22 komentar(a)
V V
Veselin Vukotić
05.09.2012. 07:34h
Među dvadeset megapromjena za koje se predviđa da će se desiti u svijetu do 2050. godine, londonski Economist uključuje i "povratak Šumpetera". Zašto?
Šumpeter je austrijski ekonomista sa kraja 19. i prve polovine 20. vijeka. Najveći dio svoje profesionalne karijere proveo je na Harvardu, od 1932. do 1950. godine, kada je umro. Iako je predavao ekonomiju na Harvardu, njegovo shvatanje ekonomije bilo je bliže onome koje se razvijalo na susjednoj Harvardskoj poslovnoj školi - dijeli ih rijeka Čarls. Razlika je u tome što se na Fakultetu ekonomije ekonomija sve više shvatala kao apstraktna, formalizovana nauka, nauka o ekonomskim modelima i koja je razvoj posmatrala kroz agregatnu funkciju kapitala i rada. Na Harvardskoj poslovnoj školi ekonomski razvoj je više vezivan za kvalitativne faktore, i stoga se kao glavna pokretačka snaga kapitalizma posmatra preduzetništvo, inovacije, novo znanje (tehnologije). U najgrubljem, to je bila i ostala razlika u fokusu: modelska ekonomija ili realna (preduzetnička) ekonomija.
Ključna pokretačka snaga razvoja je pojedinac - preduzetnik: to je platforma od koje polazi Šumpeter. Slično stavu Karla Gustava Junga da samo promjena u stavu pojedinca može podstaći promjenu u psihologiji naroda, odnosno "veliki događaji u svjetskoj istoriji su u suštini duboko nevažni... Suštinska stvar je život pojedinca... Samo to stvara istoriju... Sva prošlost ovog svijeta na kraju izvire kao gigantski zbir tih stvaralačkih izvora skrivenih u pojedincima".
Slično je sa ekonomijom - gigantski ekonomski razvoj počiva na plećima hrabrih preduzetnika, ljudi koji imaju viziju i spremni su da, preuzimajući rizik, tu viziju pretvore u realnost. Današnja istraživanja o razvoju pokazuju da je preduzetnik, odnosno preduzetništvo pokretač za "razvoj i regeneraciju ekonomije". Časopis "Business Week" je postavio pitanje - da li Amerika može da osmisli način za ekonomski povratak, i odgovor je bio da "ispod tmine, ekonomisti i poslovni lideri širom političkog spektra polako postaju saglasni da je preduzetnička inovacija najbolji i, možda, jedini način na koji SAD mogu da izađu iz svog ekonomskog procjepa". (Business Week, septembar 2008.) Očigledno, Zapadu je potrebna inovacija! U svijetu koji je u potrazi za ključem inovacija Izrael je najčešće mjesto gdje ih treba istraživati. (Preporučujem knjigu: "Nacija u usponu", Dan Senor i Sol Singer.) Odakle potiče ta preduzetnička energija koja je dovela do izraelskog ekonomskog čuda? Naravno, ovo pitanje je za posebnu studiju i genske korijene treba tražiti u hrabrom tragalačkom lutanju semitskih nomada na sinajskom prostoru, prije 5000 godina, preko Mojsija i Davida do... Meni se čini da je sa aspekta odnosa prema preduzetništvu u Crnoj Gori važno navesti dva izvorišta te energije u Izraelu, a koja su mentalnog karaktera: (1) postojanje kulture tolerancije prema neuspjelom pokušaju, odnosno prihvatanje tzv. "konstruktivnog neuspjeha"; (2) volja za postizanjem uspjeha - motivacija svakog pojedinca da nešto u životu želi postići! Riječju, izvorište razvoja je, kako kaže Niče, u "kapitalu duha i volje pojedinca"!
Da li u Crnoj Gori na ovakav način pristupamo preduzetniku? Ili se preduzetnik shvata kao mali piljar, prodavac na zelenoj pijaci, vlasnik restorana, i sl. na šta se od strane gospode sa "sigurnim" radnim mjestom u birokratiji često gleda sa podozrenjem i podsmijehom. Preduzetništvo se shvata kao neka periferija života i ekonomije, ne kao njeno srce! Preduzetništvo je svuda u osnovi razvoja! Preduzetništvo je energija, ne zanimanje, kako se to kod nas shvata. Na svakom radnom mjestu, u svakoj organizaciji, u državnim institucijama, bolnicama, školama, traži se ispunjenost preduzetničkom energijom. To je energija koja ispunjava svakoga ko je posvećen svom poslu, svakog ko želi uspjeh na poslu, koga svoj posao ispunjava. Preduzetništvo je filozofija pojedinca koji vjeruje u sebe, zarađuje za sebe i koji ne očekuje "ni od mame, ni od tate, ni od države-dadilje" da ga izdržava.
Umjesto vjere da će se kapitalizam u budućnosti razvijati kroz velike kompanije (Galbrajt), da će ga razvijati svjesna koordinacija "pametne" birokratije (Maks Veber), Šumpeter je kao prorok govorio da je budućnost kapitalizma u preduzetniku i njegovoj energiji i stoga je imao strah da će birokratska država i velike korporacije vremenom gušiti tu preduzetničku energiju pojedinca, zatrovati njegov instinkt i neminovno dovesti do nekog drugog uređenja koje će biti sklonije krizama i značajno siromašnije od kapitalizma. Pad Berlinskog zida, kao i sadašnja ekonomska kriza su potvrdili njegove poglede. Zašto je kriza samo na Zapadu, a nije i u Aziji, Brazilu?... Zašto mi se čini da je Lorens Samers glavni ekonomski savjetnik Baraka Obame, bio u pravu kada je rekao da će Šumpeter biti najvažniji ekonomista u 21. vijeku?
Sve je jasnije da će na globalnoj pozornici opstati one kompanije i ona društva koja budu razvijala sistem preduzetničko-inovativnog društva. Da li mi u Crnoj Gori imamo snage za to? Da li se mentalno možemo osloboditi tzv. velikih državnih projekata i nade da će sve naše probleme oni sami od sebe riješiti? Da li preduzetništvo možemo razvijati sa sadašnjom logikom zluradosti koju ispoljavamo prema onima koji se nađu u teškoćama u svom biznisu? Zar zdravlje kompanije nije promjenjivo, kao i zdravlje čovjeka? Da li možemo očekivati rast prosječne plate i sustizanje evropskog nivoa sa postojećom strukturom privrede i bez inovacija i novih tehnologija? Da li možemo očekivati da će se preduzetništvo razvijati sporadičnim akcijama birokrata - akcijama ljudi koji ne posjeduju preduzetničku strast? Vjerujete li da neplivač može da uči druge plivanju? Da li shvatamo da razvoj sve više traži sinergiju ljudi koji stvaraju znanje i ideje (nauka i istraživanje) i ljudi koji stvaraju novac (preduzetnici, privrednici)? Da li su bez tog zajedništva moguće nove kompanije i nova radna mjesta? Zašto univerziteti u svijetu postaju nukleusi novog biznisa i razvoja?
Slijedeći Šumpeterovu logiku dolazimo do pitanja: da li je možda ulaganje u obrazovanje u cilju stvaranja preduzetničko-inovativnog društva i razvoja biznisa najveći i najdugoročniji projekat u Crnoj Gori? Da li bi novac uložen u obrazovanje, odnosno uslove za sticanje preduzetničkog i inovativnog duha tokom obrazovanja, donio mnogo više dodatne vrijednosti od mnogih dugo najavljivanih velikih projekata? Zar razvoj preduzetništva ne znači, između ostalog, ulaganje i u sport, kulturu, poeziju, umjetnost, književnost - u sve što razvija duh i volju pojedinca, odnosno dugoročni identitet društva.
Ali, "teško je ubijediti čovjeka da razumije nešto, kada mu plata zavisi od toga da to ne razumije". A takvih je u Crnoj Gori previše, pogotovu u njenoj birokratskoj eliti...
www.vukotic.net

Među dvadeset megapromjena za koje se predviđa da će se desiti u svijetu do 2050. godine, londonski Economist uključuje i "povratak Šumpetera". Zašto? Šumpeter je austrijski ekonomista sa kraja 19. i prve polovine 20. vijeka.

Najveći dio svoje profesionalne karijere proveo je na Harvardu, od 1932. do 1950. godine, kada je umro. Iako je predavao ekonomiju na Harvardu, njegovo shvatanje ekonomije bilo je bliže onome koje se razvijalo na susjednoj Harvardskoj poslovnoj školi - dijeli ih rijeka Čarls.

Razlika je u tome što se na Fakultetu ekonomije ekonomija sve više shvatala kao apstraktna, formalizovana nauka, nauka o ekonomskim modelima i koja je razvoj posmatrala kroz agregatnu funkciju kapitala i rada.

Na Harvardskoj poslovnoj školi ekonomski razvoj je više vezivan za kvalitativne faktore, i stoga se kao glavna pokretačka snaga kapitalizma posmatra preduzetništvo, inovacije, novo znanje (tehnologije). U najgrubljem, to je bila i ostala razlika u fokusu: modelska ekonomija ili realna (preduzetnička) ekonomija.Ključna pokretačka snaga razvoja je pojedinac - preduzetnik: to je platforma od koje polazi Šumpeter.

Slično stavu Karla Gustava Junga da samo promjena u stavu pojedinca može podstaći promjenu u psihologiji naroda, odnosno "veliki događaji u svjetskoj istoriji su u suštini duboko nevažni... Suštinska stvar je život pojedinca...

Samo to stvara istoriju... Sva prošlost ovog svijeta na kraju izvire kao gigantski zbir tih stvaralačkih izvora skrivenih u pojedincima".Slično je sa ekonomijom - gigantski ekonomski razvoj počiva na plećima hrabrih preduzetnika, ljudi koji imaju viziju i spremni su da, preuzimajući rizik, tu viziju pretvore u realnost.

Današnja istraživanja o razvoju pokazuju da je preduzetnik, odnosno preduzetništvo pokretač za "razvoj i regeneraciju ekonomije". Časopis "Business Week" je postavio pitanje - da li Amerika može da osmisli način za ekonomski povratak, i odgovor je bio da "ispod tmine, ekonomisti i poslovni lideri širom političkog spektra polako postaju saglasni da je preduzetnička inovacija najbolji i, možda, jedini način na koji SAD mogu da izađu iz svog ekonomskog procjepa". (Business Week, septembar 2008.) Očigledno, Zapadu je potrebna inovacija!

U svijetu koji je u potrazi za ključem inovacija Izrael je najčešće mjesto gdje ih treba istraživati. (Preporučujem knjigu: "Nacija u usponu", Dan Senor i Sol Singer.) Odakle potiče ta preduzetnička energija koja je dovela do izraelskog ekonomskog čuda? Naravno, ovo pitanje je za posebnu studiju i genske korijene treba tražiti u hrabrom tragalačkom lutanju semitskih nomada na sinajskom prostoru, prije 5000 godina, preko Mojsija i Davida do...

Meni se čini da je sa aspekta odnosa prema preduzetništvu u Crnoj Gori važno navesti dva izvorišta te energije u Izraelu, a koja su mentalnog karaktera: (1) postojanje kulture tolerancije prema neuspjelom pokušaju, odnosno prihvatanje tzv. "konstruktivnog neuspjeha"; (2) volja za postizanjem uspjeha - motivacija svakog pojedinca da nešto u životu želi postići! Riječju, izvorište razvoja je, kako kaže Niče, u "kapitalu duha i volje pojedinca"!

Da li u Crnoj Gori na ovakav način pristupamo preduzetniku? Ili se preduzetnik shvata kao mali piljar, prodavac na zelenoj pijaci, vlasnik restorana, i sl. na šta se od strane gospode sa "sigurnim" radnim mjestom u birokratiji često gleda sa podozrenjem i podsmijehom. Preduzetništvo se shvata kao neka periferija života i ekonomije, ne kao njeno srce! Preduzetništvo je svuda u osnovi razvoja! Preduzetništvo je energija, ne zanimanje, kako se to kod nas shvata.

Na svakom radnom mjestu, u svakoj organizaciji, u državnim institucijama, bolnicama, školama, traži se ispunjenost preduzetničkom energijom. To je energija koja ispunjava svakoga ko je posvećen svom poslu, svakog ko želi uspjeh na poslu, koga svoj posao ispunjava.

Preduzetništvo je filozofija pojedinca koji vjeruje u sebe, zarađuje za sebe i koji ne očekuje "ni od mame, ni od tate, ni od države-dadilje" da ga izdržava.

Umjesto vjere da će se kapitalizam u budućnosti razvijati kroz velike kompanije (Galbrajt), da će ga razvijati svjesna koordinacija "pametne" birokratije (Maks Veber), Šumpeter je kao prorok govorio da je budućnost kapitalizma u preduzetniku i njegovoj energiji i stoga je imao strah da će birokratska država i velike korporacije vremenom gušiti tu preduzetničku energiju pojedinca, zatrovati njegov instinkt i neminovno dovesti do nekog drugog uređenja koje će biti sklonije krizama i značajno siromašnije od kapitalizma. Pad Berlinskog zida, kao i sadašnja ekonomska kriza su potvrdili njegove poglede. Zašto je kriza samo na Zapadu, a nije i u Aziji, Brazilu?...

Zašto mi se čini da je Lorens Samers glavni ekonomski savjetnik Baraka Obame, bio u pravu kada je rekao da će Šumpeter biti najvažniji ekonomista u 21. vijeku?Sve je jasnije da će na globalnoj pozornici opstati one kompanije i ona društva koja budu razvijala sistem preduzetničko-inovativnog društva.

Da li mi u Crnoj Gori imamo snage za to? Da li se mentalno možemo osloboditi tzv. velikih državnih projekata i nade da će sve naše probleme oni sami od sebe riješiti? Da li preduzetništvo možemo razvijati sa sadašnjom logikom zluradosti koju ispoljavamo prema onima koji se nađu u teškoćama u svom biznisu? Zar zdravlje kompanije nije promjenjivo, kao i zdravlje čovjeka?

Da li možemo očekivati rast prosječne plate i sustizanje evropskog nivoa sa postojećom strukturom privrede i bez inovacija i novih tehnologija? Da li možemo očekivati da će se preduzetništvo razvijati sporadičnim akcijama birokrata - akcijama ljudi koji ne posjeduju preduzetničku strast?

Vjerujete li da neplivač može da uči druge plivanju? Da li shvatamo da razvoj sve više traži sinergiju ljudi koji stvaraju znanje i ideje (nauka i istraživanje) i ljudi koji stvaraju novac (preduzetnici, privrednici)?

Da li su bez tog zajedništva moguće nove kompanije i nova radna mjesta? Zašto univerziteti u svijetu postaju nukleusi novog biznisa i razvoja?Slijedeći Šumpeterovu logiku dolazimo do pitanja: da li je možda ulaganje u obrazovanje u cilju stvaranja preduzetničko-inovativnog društva i razvoja biznisa najveći i najdugoročniji projekat u Crnoj Gori?

Da li bi novac uložen u obrazovanje, odnosno uslove za sticanje preduzetničkog i inovativnog duha tokom obrazovanja, donio mnogo više dodatne vrijednosti od mnogih dugo najavljivanih velikih projekata?

Zar razvoj preduzetništva ne znači, između ostalog, ulaganje i u sport, kulturu, poeziju, umjetnost, književnost - u sve što razvija duh i volju pojedinca, odnosno dugoročni identitet društva.Ali, "teško je ubijediti čovjeka da razumije nešto, kada mu plata zavisi od toga da to ne razumije". A takvih je u Crnoj Gori previše, pogotovu u njenoj birokratskoj eliti...

www.vukotic.net