Ko je otrovao Arafata?

Suha Arafat tvrdi da je znala svo vrijeme. Neko poput Jasera Arafata ne umire tako lako zbog toga što mu je tijelo iznenada otkazalo, pa čak iako ima 75 godina.

Neko kao on je sigurno ubijen, otrovan ili izložen radijaciji. Mada su mnogi vjerovali u to, dokaza nikada nije bilo. Osam godina nakon smrti legendarnog palestinskog lidera, izgledalo je kao da će stvari ostati na tome.

Međutim prije dva mjeseca, Institut za radijacionu fiziku u Lozani objavio je da je otkrio moguću kontaminaciju fatalnom količinom polonijuma 210 na Arafatovom rublju, četkici za zube i marami.

Ovaj radioaktivni izotop teškog metala je bezukusan i skoro ga je nemoguće detektovati. Doza od 0.1 mikrograma je fatalna, navodi se u članku njemačkog nedjeljnika „Špigl“

Suha Arafat

Suha Arafat, njegova sada 49-godišnja udovica, predala je uzorke za testiranje uz pomoć Al Džazire. Od tada, ono što su godinama bila tek teorije zavjere postalo je krivični slučaj – naročito od kada je Suha podnijela krivičnu žalbu a francuski tužioci prošle nedjelje pokrenuli istragu.

Konačno istina

Ženu koja je sve ovo pokrenula je teško pronaći. Čak je i taksisti trebalo puno da se probije do Suhine kuće na Malti, koja se nalazi na pola sata vožnje od Valete.

"Uvjerena sam da će cijeli slučaj biti ubrzo riješen i da ćemo konačno saznati istinu. Ovo nijesu puste želje"

Nenametljiva kuća ima baštu koja je premala za zabave. Kompaktni koreanski automobil je parkiran ispred. Suha Arafat živi ovdje sa majkom. Njena 17-godišnja kćerka Zahva pohađa internat u Francuskoj.

Udovica je otvorila vrata u haljini i ravnim cipelama. Izgleda više kao domaćica nego kao omražena žena koju Palestinci mrze od kako ju je Arafat, za kojeg su oni smatrali da treba da se posveti samo palestinskom cilju, oženio.

Ona je prihvatila islam a rođena je kao palestinska hrišćanka u Jerusalimu 1990. i odgajena kao katolkinja. Međutim, više od svega je omražena zbog toga što se 1995. iz Pojasa Gaze preselila u Pariz zato što je tamošnji život smatrala ugodnijim.

Suha Arafat za „Špigl“ priča o sumnji koju ima od 12. oktobra 2004. Tog dana je Arafatova bolest navodno počela, tada je imao dijareju i žalio se na bolove u stomaku i vrtoglavicu.

Simptomi su se brzo pogoršali. Na kraju Arafat je iz Ramale odveden u vojnu bolnicu u blizini Pariza gdje je umro u 11. novembra. I tada mnogi su smatrali da njegova smrt nije prirodna.

Tokom nedavnog intervjua za Al Džaziru, Suha Arafat je tražila istragu. Sada, dok sjedi u svojoj dnevnoj sobi ispod Arafatovog portreta, ona osjeća da konačno postiže svoj cilj.

"Uvjerena sam da će cijeli slučaj biti ubrzo riješen i da ćemo konačno saznati istinu. Ovo nijesu puste želje", dodaje ona naglašavajući da ima razloga za optimizam.

Saad Džebar, jedan od Suhinih advokata kazao je da je nadležno francusko pravosuđe jer je ubistvo počelo na palestinskim terirotijama a okončano je u Francuskoj. On je zatim dodao neobičnu rečenicu da Suha Arafat želi da spriječi palestinske vlasti da opstruiraju istragu.

Komadić slagalice koji je nedostajao

Ovo je optužba koja ljuti Tavfika Tiravija, bivšeg Arafatovog obavještajnog šefa, jer je takođe usmjerena protiv njega. Posljednje dvije godine Tiravi je na čelu palestinske komisije koja je zadužena za istragu uzroka Arafatove smrti.

Od kako je izbio skandal sa trovanjem polonijumom on je u više navrata morao da objašnjava zašto je Al Džazira, a ne on, došla na ideju da pobliže ispita Arafatovo rublje. Tokom tri godine prije smrti, zbog izraelske opsade Arafat nije mogao da napusti sjedište u Ramali. Tokom tog perioda Tiravi se svakog dana srijetao sa Arafatom.

Tavfik Tiravi

"Jasno sam vidio kako mu se stanje pogoršava“, kazao je on. „Prvo je imao fleke po licu. Onda je stalno povraćao, gubio na teženi, koža na stopalima mu se raspala tako da je samo nosio sandale“.

Zatim dodaje: „Bili smo sigurni da su Izraelci otrovali Arafata“.

Ima puno nedosljednosti i glasina. One počinju od tvrdnji sa je Arafat umro od side ili da su ga otrovali rivali. Ipak u potrazi za motivom Arafatovog ubistva teško je ignorisati Izrael

Tiravi smatra da je Al Džazira samo slučajno otkrila posljednji komadić slagalice. On tvrdi da je njegova komisija neumorno istraživala slučaj, ali da su te aktivnosti bile tajne i kako on tvrdi prilično uspješne.

Pored Suhe Arafat i mnogi Palestinci u Ramali gledaju na ovo drugačije. Oni vjeruju da palestinski zvaničnici nikada nijesu uložili istinske napore da riješe misteriju u vezi sa Arafatovom smrti. Prva istražna komsija je raspuštena šest mjeseci nakon Arafatove smrti, a nova je sastavljena tek 2010.

U svemu ovome Palestinci imaju razloga da budu sumnjičavi. Na kraju krajeva u izvještaju francuske klinike na 558 strana o smrti njihovog nacionalnog heroja postavlja se više pitanja nego što se daje dogovora.

Na primjer, zašto je Suha Arafat odbila da dozvoli biopsiju jetre? Zašto niko nije tražio autopsiju?Kako to da čak i najbolji ljekari u Francuskoj nijesu otkrili uzrok neobične infekcije, koja je izazvala zgrušavanje krvi i moždani udar. Može li biti da francuska vlada ne želi da se otkrije uzrok smrti?

Glasine i nedosljednosti

Ima puno nedosljednosti i glasina. One počinju od tvrdnji sa je Arafat umro od side ili da su ga otrovali rivali. Ipak u potrazi za motivom Arafatovog ubistva teško je ignorisati Izrael.

Godine 2002. tadašnji izraelski premijer Arijel Šaron kazao je za list „Maariv“ da mu je žao što nije ubio Arafata kada su izraelske snage napale južni Liban 1982. Ehud Olmert je 2003. kazao da je ubistvo opcija kako bi se riješili Arafata. Međutim da li to išta dokazuje?

Izraelski zvaničnici tvrde da nijesu imali ništa sa njegovim ubistvo. Na primjer Dov Vajsglas, koji je bio šef kabineta tadašnjeg premijera Arijela Šarona kaže: „Nijesmo ubili Arafata kada je terorizam bio na vrhuncu, stoga zašto bismo ga ubili 2004, kada je bio izolovan u Ramali a njegov politički uticaj je već počeo da blijedi“.

Međutim, polonijum-210 nije nešto što nalazite u piljarama, primjećuje novinar „Špigla“. Samo nekoliko zemalja ga može proizvesti, a za to je potreban nuklearni reaktor. Štaviše, Izrael je navodno imao polonijum u prošlosti.

Još jedno pitanje je: Zašto sve ovo sada izbija na vidjelo, osam godina nakon Arafatove smrti i šest godina poslije smrti Aleksandra Livinjenka, bivšeg agenta bKGB-a i protivnika Kremlja, koji je postao prva poznata žrtva trovanja polonijumom.

Pravda ili lična korist

Suha Arafat kaže da je pokreće želja za istinom. Međutim možda sve ovo ima i neke veze sa činjenicom da pored toga što je preziru u Ramali ona takođe nije u milosti u Francuskoj i Tunisu, gdje je pod istragom zbog sumnjivoh novčanih transakcija i korupcije.

Takođe kruži glasina da je ona imala udjela u nestanku 300 miliona dolara nakon Arafatove smrti. U svakom slučaju odgovaralo bi joj da sada preuzme ulogu udovice koja sveti smrt svog muža u ime palestinskog naroda.

Entuzijazam prema istrazi je znatno blaži u Ramali, dijelom jer neki ljudi smatraju da Al Džazira želi da pomogne u zbacivanju palestinskog predsjednika Mahmuda Abasa. Međutim, takođe palestinski zvaničnici takođe shvataju da se mogu okoristiti od potrage za navodnim Arafatovim ubicom.

U ovom trenutku nema mirovnih pregovora sa Izraelom, ekonomija je u lošem stanju a podjele između Hamasa i Fataha su i dalje duboke. U ovim okolnostima vijest o otrovanom mučeniku došla bi u savršeno vrijeme da skrene pažnju sa političkog zastoja i dezorjentacije.

Ovih dana ne može se čak ni posjetiti Arafatov mauzolej u Ramali. Na ulazu su ruševine, a počasna garda je premještena negdje drugo. Unutar mauzoleja postoji samo jedan memorijalni kamen iznad kripte u kojoj je kovčeg. U tom kovčegu ne nalazi se samo Arafatovo tijelo već i tajna njegove smrti – mada možda ne još dugo.

Galerija

( Nada Bogetić )