Biznis Mirjačića zdrav kao drijen

Bogu Kronu drenjina je bila zaštitni znak, faraoni su je nazivali božanskim voćem, a Romul je kada je odlučio da pravi Rim u zemlju zabio drenjinovu granu. Kod nas je ustaljena izreka zdrav kao drijen.

"Ako znamo da su najveće četiri civilizacije sa ljekovitim svojstvom drenjine bile upoznate prije par hiljada godina, više je nego apsurdno da smo došli u priliku da moramo ljude u ovim krajevima da upoznajemo sa drenjinama i sa njenim proizvodima. Grujica Stojanović je krajem 19. vijeka kralja Nikolu dočekao sa rakijom drenjom kada je sa svitom išao u Zabran. Tada je kralj Nikola prvi put probao drenju i pitao Gruja od čega mu je rakija. “Od tog drveta ispod koga sjedite” odgovorio je Grujo", priča Slobodan Mirjačić koji je u Bršnu, 12 kilometara od Nikšića, sa suprugom Dragicom podigao prvu plantažu drenjina u Crnoj Gori.

Na plantaži ima 60 kalemljenih i isto toliko samoniklih stabala. Srećan je, kaže, što je u Pljevljima prošle godine zasađena još jedna plantaža drenjina i nada se da će takvih slučajeva biti više. Drenjina se već u nekoliko zemalja gaji kao plantažna biljka – u Ukrajini, Rusiji, Bugarskoj, Mađarskoj, Italiji, pa ne zna zašto ne bi mogla i kod nas.

"Svako voće je dobro i zdravo, posebno ono koje se ne tretira hemijskim sredstvima, ali mislim da drenjina prednjači, da se nijedno voće ne može porediti sa njom što se tiče i zdravlja i asortimana proizvoda koji se mogu praviti. Ali, mi smo pomalo čudnovat narod. Bolje nam prolazi voće iz inostranstva nego ono što je naše, domaće i kojeg imamo u izobilju", kaže Mirjačić.

Smatra da se drenjina nepravedno naziva šumskim voćem jer nje ima i u dvorištima, voćnjacima, na plantažama.

Može da se zaradi i deset hiljada eura

Dragica je, kaže, čitavog života, pravila sok i džem od drenjina, a posljednjih pet godina, od kada ima i samostalnu radionicu za preradu drenjina, proizvode priprema i za tržište. A lepeza proizvoda je raznovrsna – nekoliko vrsta sokova, kašasti, bistri, gusti, sok bez šećera, zatim liker, rakija, vino, kompot, marinirane i sušene drenjine, slatko, džem, sirće.

"Pojavljujem se na svim sajmovima i manifestacijama i mislim da ove godine nijedna manifestacija nije prošla bez nas. Ljudi su zainteresovani za drenjine i osim što kupuju proizvode često traže i savjete za pripremanje pasiranog džema, soka. Posebno je starija populacija kada vidi proizvode od drenjina oduševljena i za pasirani džem obično kažu “kao džem moje bake”. Pa, da se ne zaborave dobro opobani recepti naših baka", kaže Dragica i pokazuje čitavu paletu proizvoda dok ekipa „Vijesti“ degustira sok.

Do prošle godine sve je radila ručno i iako kaže da joj ništa nije teško jer voli ono što radi, priznaje da joj za pasiranje stotinu tegli džema treba pet dana krvničkog rada. Poslije toga suprug je zadužen za masiranje ramena jer ruke ne osjeća.

Do prošle godine sve je radila ručno i iako kaže da joj ništa nije teško jer voli ono što radi

Sada je situacija drugačija jer su nabavili dozerku za kuvanje soka, pasirku, pa će i Slobodan biti „oslobođen“ dodatnog posla. Osim ako mu masaža nije oslačala.

"Nažalost, prošle i ove godina imamo mnogo manje drenjina, a prethodnih godina smo znali da preradimo oko tri tone. Sve prođe i da imamo još toliko imali bi i gdje i kome da prodamo", kažu Mirjačići.

Slobodan kaže da im je ove godine i pored toga što je bila sušna ostalo „čisto“ oko 6.000 eura a kada je godina rodna onda se može zaraditi i desetak hiljada što, kako reče, nije loša zarada. Ali, mora se poslu prići ozbiljno i kako treba jer kako kaže narodna izreka, koju Slobodan voli da citira – „Ili kuj, ili mrči“.

Proizvoda nikad dovoljno

Dragica je izgleda zadužena za rad dok je Slobodan taj koji priča o njihovim uspjesima i ne bez ponosa, ali i ne bez razloga, hvali suprugu.

"Dragicu su, kao dobrog proizvođača, prepoznali i Danski savjet i Nacionalna organizacija za organsku proizvodnju Crne Gore. Prisustvovala je Međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu i da je imala pet tona gotovih proizvoda sve je mogla prodati jer su kupci iz Njemačke bili zainteresovani da joj sve odjednom kupe. Ali, mi takvih količina nemamo", kaže Slobodan.

Pominje i jednu, sada već anegdotu, koja im se prije nekoliko godina desila na Sajmu hrane u Budvi.

"Dođe jedan gospodin i kupi priličan broj proizvoda. Ponovo se pojavi sjutradan i počne priču o tome šta je sve kupio prethodnog dana. Iako znamo da je sve u redu ipak ga pitamo da li ima neke zamjerke na kupljene proizvode. On se nasmije i odgovori: “Imam dvije - od sada pakujte proizvode u manju ambalažu i povećajte cijenu”. E, to je naš uspjeh. Zato i nemamo problem sa plasmanom proizvoda jer onaj ko jednom proba to što Dragica spremi obavezno zove da naruči veću količinu", ponosno priča Slobodan.

Svi proizvodi su pakovani u staklenoj ambalaži i na etiketama stoji Dragičino ime i prezime i broj telefona. Zato zadovoljni kupci i znaju koga treba da pozovu.

Dragica je računovođa u TV Nikšić i ove godine se upisala za prodaju radnog mjesta. Želi da se intenzivnije bavi drenjinama i da u bliskoj budućnosti registruje i firmu.

"Pošto pretendujem da sve što proizvedem bude organsko računam da ću ove godine dobiti sertifikat za organsku proizvodnju za sok i džem pa samim tim ambalaža, radionice, mašine moraju biti u skladu sa Zakonom za organsku proizvodnju", kaže Dragica i dodaje da se već pripremaju za „Dane drenjina“, manifestaciju koju njen suprug već pet godina organizuje u sastavu manifestacije „Septembarski dani Nikšića“.

Drenja i druge rakije

Pored drenjina, Mirjačići imaju skoro sve kontinentalno voće koje može da uspijeva na visini većoj od 750 metara – jabuke, šljive, nekoliko vrsta grožđa, trešnje, ribizle, višnje... Imaju baštu od oko hiljadu kvadrata u kojoj je posađeno preko 25 vrsta povrća.

"Već smo ubrali jedno 500 kilograma ranih jabuka i samljeli ih za rakiju. Druge stižu malo kasnije. Jedno vrijeme smo pekli sedam vrsta domaće rakije – od grožđa, dunja, jabuka, šljiva, murvi, krušaka, drenjina. Posljednjih nekoliko godina zbog suše ima manje roda pa manje i rakije. Proizvode od drenjina plasiramo a ovo ostalo je za kućnu upotrebu i za prijatelje, mada se proda i po koja litra šljive i jabukovače", sa smješkom reče Mirjačić i povede ekipu „Vijesti“ u obilazak radionice i podruma, gdje je sve mirisalo na drenjine i jabuke.

Obavezno smo morali prošetati i kroz plantažu i uzeti pokoju drenjinu. Umjesto pozdrava ljubazni domaćini poželješe da budemo svi zdravi kao drijen. Nemamo ništa protiv da njihove želje postanu stvarnost.

( Svetlana Mandić )