Ne može prostije

1.

Možemo da se lažemo kako je sve bajno, ali mislim da tekst na temu crnogorskog novinarstva, pa makar i svečarski, treba početi sumornom dijagnozom.

Baviti se novinarstvom u Crnoj Gori isto je što i igrati košarku u Velsu. To je jasno svakome ko ima kablovsku, palac i daljinski. Kao i u sportu, ipak, dešava se da neko odskoči iznad mjesnog prosjeka. Pođekad.

U toku referendumske kampanje, na primjer, međunarodne institucije prepoznale su uravnotežen uređivački koncept jedino kod „Vijesti“. Dok su neki huškali, „Vijesti“ su imale jasan redakcijski stav, ali plasiran u skladu sa pravilima struke. Možda ovo nekome izgleda kao bajata priča, no iskustvo uči da se mediji najbolje procjenjuju u kriznim situacijama - da ne kažem istorijskim momentima.

Problem sa našim medijima jeste što su nastajali baš u „prelomnim momentima“, surfujući na političkim talasima koji su im otvarali put. Zato se u Crnoj Gori i razvilo novinarstvo niskih zanatskih normi, novinarstvo čija je misija da što brže i preciznije prenese političku parolu. Riječ je o novinarstvu iz koga je kontekst prognan zarad stalne cirkulacije političkog govora, koji lišen konteksta - ne znači ništa. Centri moći su tako u medijima našli megafone da pojačaju besmislenu buku, kako bi održali apatiju i malodušnost kreativnih pojedinaca.

„Vijesti“ su jednom istupile iz tog kruga i to je najvažnija tekovina koju treba braniti. Ove su se novine odvojile trudom, brzinom i darovitim pojedincima, a čitaoci su to prepoznali i nagradili. Kada se jedan medij izbori za vlastiti glas, tada počinje njegova odgovornost prema građanima.

Da budem potpuno jasan: „Vijesti“ nijesu postale najuticajnije jer su podržavale nezavisnost, još manje zato što su „zakleti borac protiv režima“ – tajna je u tome što su ljudi navikli da u plavim novinama nađu više važnih informacija nego u crvenim. Ne može prostije. I nema boljeg nauka za budućnost.

2.

Novine koje godinama pišu o poslovanju centara moći, kakav je krug oko braće Đukanović, moraju da imaju na umu da se ta važna bitka, dakle bitka za novi sistem vrijednosti i odgovornosti, odigrava i van tzv. „udarnih rubrika“. Mediji imaju ulogu da prenesu što je moguće raznorodniju sliku realnosti, koja nije jednostavna i nije vestern. Novine moraju da edukuju novog građanina u više smjerova, a ne da ga zatupe terorom političkog jezika u tranziciji.

„Vijesti“ su u proteklih 15 godina, u nedostatku državne kulturne strategije, odigrale važnu ulogu u emancipaciji upravo građanskog sloja društva. To je zasluga koja ne smije da se zaboravi, jer nije manje važna od upiranja prstom u lopova. „Vijesti“ moraju da naprave korak dalje. U zemlji bez čestitog javnog servisa dužnost privatnih medijskih kuća je da nadomjeste obrazovni, kulturni i svaki drugi zjap.

Što se tiče nacionalne emancipacije u Crnoj Gori, ne znam čemu to služi, osim kada se poklopi sa odbranom antifašističkih i civilizacijskih vrijednosti. To poklapanje zna da bude važno, pošto su negatori nacija na Balkanu uvijek bili i negatori ratnih zločina, kvislinške istorije. „Vijesti“ su o tom fenomenu pisale moćnije, bolje i jače nego ijedne novine u Crnoj Gori.

3.

Fizički napadi na Željka, Mihaila, Borisa, Komnena, verbalni ataci na Tanju i Miodraga, anonimna pisma, prijetnje Slavku, pesnice za Olju – sve to duboko traumira jedan kolektiv.

Najgore što može da se desi novinama jeste da počnu da se bave same sobom. „Vijesti“ su taj ispit položile: nijesu prekukale minulih pet godina. Ako je ponekad naslovnica izgledala kao izvještaj iz rova, to je bilo jer su ljudi radili pod pritiskom, bez zaštite i vjere u policiju.

Novinari „Vijesti“, najbolji među njima, pokrenuli su neke od priča koje svjedoče o visokoj korupciji i političkom kriminalu. Bez tih priča Crna Gora ne bi znala odakle da krene u bilo kakvu vrstu promjena. Umjesto nagrade, ti novinari se proglašavaju neprijateljima države, što valja shvatiti kao egzotiku, dio žilavog diskursa naših gladnih predaka.

Novinari „Vijesti“ često su bili usamljeni. Godinama su jedini postavljali pitanja, na mnogim pres konferencijama - dok su ostali mediji slali neke inkasante, neke osobe koje su prevrćale očima i gunđale, uf, sad će ovi iz “Vijesti” opet ne što da pitaju...

Hoću da kažem da novinari „Vijesti“ godinama rade u zemlji u kojoj je do nedavno bila avangarda postaviti pitanje. I hoću da im zbog toga čestitam godišnjicu.

( Brano Mandić )